Novinarka Annie Jacobsen je u svojoj knjizi iz 2017. godine „Phenomena” opisivala kako su Sjedinjene Države ulagale u istraživanje nadosjetilne percepcije i telekineze u ratne/obrambene svrhe, preuzevši to zanimanje od nacista, prononsiranih istraživača svakojakih gluposti. Treći Reich je, tako, slao ekspedicije na Himalaju u potrazi za Jetijem ili bušio unedogled ne bi li dokazao da je Zemlja šuplja. Ipak, postoji jedna skupina koja bi se u očaju mogla okrenuti takvim oruđima i primijeniti ih na birače, a riječ je – pogađate iz prve – karlovačka opozicija jer je teško dokučivo što bi drugo mogla učiniti da skine u Karlovcu, a napose u Karlovačkoj županiji, s vlasti Hrvatsku demokratsku zajednicu, koja na gradskoj razini vedri i oblači u kontinuitetu od 2005. godine, a prije toga od 1990. do 2001., a na županijskoj otkako je tih besmislenih jedinica regionalne uprave, protočnih bojlera, kako ih je netko nedavno nazvao. Postoje, međutim, dvije slamke spasa za opoziciju – prva je da se vlast HDZ-a na nacionalnoj razini toliko zamjeri biračima da na lokalnim izborima u svibnju iskažu to nezadovoljstvo, a druga je da HDZ na lokalnoj razini – ona nas ponajviše zanima, a ne toliko bespredmetna regionalna – kandidira ni manje ni više nego jahačicu magle Andreju Navijalić za gradonačelnicu.
Mnogo se zahvalnije baviti koječime drugim nego karlovačkom nazovi-politikom – gajiti vrt, pecati, čitati, prolaziti opuse filmskih redatelja ili samo spavati – ali, eto, vijest da se zamjenica gradonačelnika kandidirala za predsjednicu Gradskog odbora HDZ-a doista nas je trgnula iz eskapizma – načuješ tu informaciju, podigneš desnu obrvu, pustiš sa strane ono što si radio, pa pomisliš: „Kako, bre/ba/yebote?”
Dugo autor Loncu poklopca prati politiku i ne pamti netalentiranije, bezličnije, bezveznije političke persone od A. Navijalić. Ili nešto ne valja s percepcijom ovdje potpisanog ili pak s ambicioznošću dotične, o čemu je ponešto u svoje doba kazao i komediograf Jovan Sterija Popović. Ništa iz njezine političke karijere ne odaje utemeljenje za takvu utrku. Već nam je muka od praćenja lokalne „političke scene”, a ne možemo se sjetiti niti jedne njezine politike koja bi opravdala takvu ambiciju, samo birokratski provedenih malih i srednje-velikih projekata. Jedino u čemu se do sada istaknula bilo je besramno podilaženje boračkim organizacijama kada je trebalo zabraniti koncert Bajage & Instruktora na Karlovačkim danima piva 2018. godine. Tada je i zaradila titulu jahačice magle, po istoimenom albumu tog glazbenog sastava politički benignog diskursa.
Liderske sposobnosti A. Navijalić ravne su liderskim sposobnostima tronošca na kojima seljaci sjede dok muzu krave, barem je takav naš dojam kojeg izražavamo ovom hiperbolom. Uostalom, što se, dovraga, događa kada se na isto mjesto u stranci kandidiraju gradonačelnik-padobranac Damir Mandić i njegova najbliža politička suradnica, kako izvještava Radio Mrežnica? Što nisu na istoj političkoj liniji? Zar postoji neko neslaganje glede upravljanja gradom koje „javnost” nije dokučila? Očito je u karlovačkom HDZ-u nakon odlaska Damira Jelića sa svih čelnih funkcija nastupila demokratska anarhija.
Na stranu i to koja je stranka na vlasti – uvijek će biti SKHDZ, očigledno – nameće se neko drugo pitanje koje je više manjkavo nego validno, ali ipak kopka, pa ćemo ga istresti na papir/ekran. Dakle, nije li vrijeme da na čelo grada dođe netko tko pripada tehničkoj inteligenciji? Zar se moraju baš izmjenjivati društvenjaci, humanisti, psiholozi, socijalni radnici poput Nade Murganić, koja je nekada vodila besmisleno ministarstvo, a sada je vršiteljica dužnosti predsjednice Županijskog odbora HDZ-a, učeni i priučeni teolozi, stručnjaci za kinesko gospodarstvo od dinastije Ming do 2013. godine, kao što je naš čelnik lokalne predstavničke vlasti Matija Furač iliti Mata Ce-Tung? Pitanje je, kao što je već napomenuto, manjkavo, jer se radi o političkoj funkciji koja nema veze sa strukom po samoj definiciji. I ovdje potpisani je „društvenjak”. Društvene i humanističke discipline, naravno, nisu nepotrebne, dapače. Ipak, u pravilu su – laički gledajući – drukčije strukture ličnosti u odnosu na tehničku inteligenciju, što ne znači da su jedne bolje ili gore. S obzirom da su nam društvenjaci do sada uporno prodavali maglu, koju su i jahali, ovdje potpisani bi volio vidjeti na čelu grada nekog tehnokrata, inženjera fokusiranog na konkretne i vidljive pomake, pa neka bude i društvenjak ili humanistički obrazovan, ali da ima te tehnokratske/tehničke/tehnicističke osobine. Ali, bez obzira na tu opasku, opstaje pitanje nema li HDZ boljih kadrova od probigrada Mandića i aparatčika A. Navijalić. A ima. Eto, Martina Furdek-Hajdin, arhitektica, nekadašnja gradska pročelnica za urbanizam i sadašnja dožupanica je jedan takav kadar, u biti najbolji kojeg HDZ u Karlovcu trenutačno ima, po skromnoj prosudbi ovdje potpisanog, a niti Ivica Horvat, koji trenutačno vrši dužnost predsjednika GO HDZ-a, ne djeluje kao loše rješenje, posebice s obzirom da je prije njega predsjednica bila Jelićev kadar Marija Jelkovac i da smo se političkim padom njenog mentora riješili i opasnosti da ona preuzme upravljanje gradom.
Međutim, daleko od toga da brinemo brigu SKHDZ-a koji je drastično unazadio ovaj grad od osamostaljenja Hrvatske do danas. Ako se žele kockati s vlašću, dapače, neka to i čine, samo je pitanje tko im je alternativa jer opozicija nije organizirana, za Socijaldemokratsku partiju Hrvatske niti ne čujemo, trude se priopćenjima Politička platforma “Možemo” i Nezavisna lista „Za radnički Karlovac” te Nezavisna lista „Naš Karlovac”, ali je to premalo i daleko su od organizirane snage koja može i po inerciji preuzeti vlast – bez SDP-a i njegovog „brenda” i infrastrukture, kakav god bio, to ipak neće biti moguće – dočim je najjača opoziciona stranka u Gradskom vijeću Karlovca i dalje anarhoidni i antisistemski Živi zid od čijeg se nedavnog pozivanja na knjigu „Pokoreni grad” za tiskovne konferencije na temu turbulencija u Hrvatskom radio Karlovcu, gradskoj tvrtki koja izdaje dnevnoinformativni portal i radijski program, Vaš autor, koji bi radije vidio na vlasti Hrvatsku stranku svih čakavaca, kajkavaca i štokavaca nego stranku Ivana Vilibora Sinčića i Ivana Pernara, ograđuje, unatoč tome što je par kvalitetnih pojedinaca iz Karlovca zalutalo u tu organizaciju.
Karlovac se ponosi što je grad magle, ali svaka magla mora prije ili kasnije nestati, ne bismo li nastavili put, odnosno napredak. Ona odgovara samo tipovima koji su zaključili da su toliko umrtvili gradski politički život da, poput rimskog cara Kaligule, mogu bilo koga i bilo što postaviti na funkcije. Možda su i pravu, a možda opozicija ipak uspješno primjeni telekinezu nad biračima.
