Dimi u lice: Jelićeva ostavka i nove političke okolnosti

Već sada se može osjetiti, pod uvjetom da ne dođe do drastičnih promjena, naravno, kako bi stari HDZ u Karlovcu imao manje šanse dominirati na idućim izborima. Jer, iako je pobjeda ono što se broji, treba reći da karlovački HDZ, koji je od 30 godina na vlasti 26, ne traži samo pobjedu. On traži dominaciju radi servisiranja stranačko-klijentelističkih veza koje je desetljećima razvijao. Uz ovog Jelića i uz barem u ovom trenu prevladanu ideološki desnu politiku, karlovački HDZ riskira spomenutu dominaciju

Autor: Dimitrije Birač

U ponedjeljak je župan Karlovačke županije Damir Jelić dao ostavku te time najavio definitivno povlačenje iz politike. U dopisu koji je poslao medijima kao presudni razlog navodi zdravstvene probleme. Zasad se može tek spekulirati o kakvim se zdravstvenim problemima radi i je li za njih znao ranije.

Ljudi imaju pravo na svoj stav ili mišljenje. Pa će se tako mišljenje o tome zašto je Jelić dao ostavku razlikovati kod onih koji su članovi Hrvatske demokratske zajednice, onih koji su članovi HDZ-a ali privrženiji karlovačkom gradonačelniku Damiru Mandiću i/ili hrvatskom premijeru Andreju Plenkoviću, onih građana koji su politički neaktivni te ih politika ne zanima, zatim kod onih građana koji su politički aktivni u desnoj oporbi ili na centru i tako dalje. Dakle, različiti ljudi, različita mišljenja.

Međutim, ono što bi karlovačka oporba, ako već samim time što je oporba ima ambiciju postati vlast jednog dana, morala raspraviti – jesu upravo politički uzroci i moguće političke posljedice Jelićeve ostavke. Bilo da je ostavka iznuđena zbog moguće optužnice, što je ipak suviše radikalan zaključak, bilo da je riječ zaista o zdravstvenim razlozima – za današnji tekst nije politički najvažnija stvar. Zašto? Zato što se političare stranke na vlasti optužuje i sudi tek onda kad su politički poraženi. Drugim riječima, važnije je vidjeti što će značiti Jelićevo povlačenje, to jest koja je politička pozadina Jelićeve ostavke.

Što se tiče političkih uzroka, oni su se počeli razvijati onog momenta kad je bilo izgledno da Plenković kao predsjednik HDZ-a uspijeva u konsolidaciji vlasti unutar stranke, kad je krenuo u obračun s desnom strujom. Presudni moment koji je označio ishod ove borbe bili su izbori za predsjednika početkom godine u kojima je Plenkovićeva struja ostvarila dominantnu pobjedu. Nakon tih izbora, a u vrijeme karantene Jelić je dao ostavku na mjestu predsjednika županijskog HDZ, dok je njegova bliska suradnica Marija Jelkovac, aktualna predsjednica karlovačkog HDZ-a, javno rekla da se ne planira kandidirati za gradske funkcije u nadolazećim unutarstranačkim izborima. Suština članka kojeg sam tim povodom objavio na KAportalu je bila da se sadašnji gradonačelnik Mandić više od ostalih uklapa u Plenkovićevu viziju novog HDZ-a, što je bila prilika koju je očito i sam Mandić prepoznao na vrijeme.

Iako je Jelić bio najavio da će na poziciji župana ostati do kraja mandata, vidimo da se to nije ostvarilo. Prema nekom obrascu koji se dosad mogao uočiti, Plenkovićev obračun s glavnim ljudima desne struje više se odvija u pozadini, nego po medijima.

Prema tome, dok kao povod možemo označiti moguće zdravstvene probleme, koje naravno ne treba podcjenjivati, ipak ih ne smijemo zamijeniti s uzrocima. Politički uzroci, kao što sam naveo, svode se na politički poraz desne struje u vladajućoj stranci u kontekstu ne samo konsolidacije Plenkovićeve vlasti, nego i pripreme za vrlo važne lokalne izbore. Već sada se može osjetiti, pod uvjetom da ne dođe do drastičnih promjena, naravno, kako bi stari HDZ u Karlovcu imao manje šanse dominirati na idućim izborima. Jer, iako je pobjeda ono što se broji, treba reći da karlovački HDZ, koji je od 30 godina na vlasti 26, ne traži samo pobjedu. On traži dominaciju radi servisiranja stranačko-klijentelističkih veza koje je desetljećima razvijao. Uz ovog Jelića i uz barem u ovom trenu prevladanu ideološki desnu politiku, karlovački HDZ riskira spomenutu dominaciju.

Zato je jedna od političkih posljedica Jelićeve ostavke i ovaj važan potez – promoviranje dosadašnje zamjenice župana Martine Furdek-Hajdin u kandidatkinju za županicu na idućim lokalnim izborima. Istina, to nije javno istaknuto, ali po svemu sudeći odvija se situacija u kojoj će M. Furdek-Hajdin, obavljajući svoju funkciju, odlaskom Jelića, istovremeno raditi i svoju predizbornu kampanju. Ta će kampanja ući u svoju finalnu i najintenzivniju fazu onda kada službena kampanja tek započne, u proljeće 2021. Dotad će se, vjerojatno se nadaju u lokalnom HDZ-u, zamjenica župana moći pokazati i dokazati, a građane uvjeriti da je ona idealna opcija za županicu. Strategija da se zamjenik ili zamjenica lokalne i regionalne izvršne vlasti natječu za prvu poziciju nije nova i može biti riskantna. Međutim, odradi li se dobro – pobjeda je sigurna. Čini mi se da M. Furdek-Hajdin turneju po Karlovačkoj županiji i raznim sastancima ne radi toliko da bude viđena, iako je i to bitan faktor, niti posebno radi toga da bi je se moglo pohvaliti kako radi. Glavni je cilj da susretom s različitim razinama stranačko-gradsko-županijske strukture stekne bolji uvid u njihovo funkcioniranje. I obrnuto, da tamošnji zaposlenici vide moguće kompetencije i djelovanje na licu mjesta kandidatkinje za županicu. Na kraju će odlučiti stranačka disciplina, ali poznavanje kandidata svakako može pridonijeti konačnom izboru.

S druge strane, očito je i da je Mandićeva kampanja za gradonačelnika već počela. Ona će samo jačati s obiljem dobrih vijesti te strategijom koja promiče uključivost. Naravno, unutarstranački izbori mogu svašta donijeti, ali u ovom trenutku ne vidim osobu, osim Mandića, koja bi se kandidirala za gradonačelnika, a lako moguće i za predsjednika stranačke gradske organizacije. Uostalom, u proljeće ove godine već je bio najavio da ima želju i ambiciju za novi mandata, uz uvjet da ga podrži matična stranka.

Kakva je perspektiva lijevo-liberalne oporbe iz svega navedenoga? Prije svega, ovdje se kriju dvije bitne poruke. Umiveni lokalni HDZ koji kontrolira desnu struju, i koji, za razliku od gradonačelnika Milana Bandića u Zagrebu ili HDZ-a na državnoj razini, ipak u potpunosti kontrolira i vidljivost lokalne korupcije, bit će puno teže napadati. Oporba se nije mijenjala niti za tim pokazuje ambiciju. I sama činjenica da se u Karlovcu korupcija i klijentelizam drže pod kontrolom zapravo ukazuje da karlovačka oporba slabo djeluje. Potreban je politički zaokret.

Druga poruka se očituje u takozvanom ranom startu vladajućih. Oni ne samo da razmišljaju o lokalnim izborima, nego već i djeluju u tom pravcu. Stroj je pokrenut u tom smjeru, a unutarstranački izbori dat će samo imena koja će strojem upravljati. Medijska scena, organizacije na terenu, interna komunikacija, pa čak i proračunsko planiranje sve se više usmjeravaju prema lokalnim izborima, s vladajućom strankom u glavnoj ulozi. Oporba ovdje ima velike zaostatke, kako institucionalna tako i ova izvan Gradskog vijeća. Bliži se vrijeme kad će ove zaostatke trebati rješavati. Bliži se vrijeme kad će se karte morati pokazati. Bojim se da dosadašnja strategija dugotrajnih pregovora u tajnosti, daleko od očiju javnosti, s iznenadnim izlaskom u javnost i to u zadnji čas, postaje luksuz. Međutim, ovaj luksuz ide na štetu Karlovčanki i Karlovčana.