Dimi u lice: Benzinska crpka – novi slučaj grada-statista

Grad mora onemogućiti izgradnju benzinske pumpe i uz to na ovom primjeru naučiti da kupoprodaje i natječaji ovog tipa ne smiju prolaziti bez njegova znanja, pa čak i intervencije. Drugo, nova lokalna vlast mora inicirati proces razrade i donošenja urbanističkih planova uređenja za svaki kvart. Konačno, nova lokalna vlast mora inicirati sveobuhvatne i detaljne izmjene GUP-a koje će ići u prilog zaštiti prostornih resursa i čovjekove okoline, a istovremeno jasnim planskim odredbama onemogućiti poslovne malverzacije

Autor: Dimitrije Birač

Nedavno je inicijativa “Probudi Karlovac” alarmirala karlovačku javnost da vlasnik livade kod zgrade pošte u Meštrovićevoj ulici, nije odustao od izgradnje benzinske crpke. Iako se činilo da od toga neće biti ništa, zadnjih dana cijela stvar postaje aktualna. S druge strane, poduzetnik sigurno nije kupio zemljište od Hrvatske pošte da stoji prazno.

Na glasine o mogućoj izgradnji benzinske pumpe reagirao je Alen Kristović iz spomenute inicijative i to na javnoj sjednici Vijeća Gradske četvrti Novi centar. Usput budi rečeno, zubima i noktima se članovi Hrvatske demokratske zajednice u Grabriku bore protiv toga da i naše vijeće održi javnu sjednicu. Navodno ne žele riskirati zbog virusa. Uglavnom, na javnoj sjednici VGČ Novi centar pojavio se i gradonačelnik Damir Mandić te je dao podosta proturječne i dubiozne odgovore, što je samo dodatno potvrdilo sumnje svih onih koji su tu sjednicu pratili uživo ili su o njoj naknadno čitali. Dakle, dok je prije bila mala šansa da će se ići u izgradnju benzinske, izgleda da je nakon ove sjednice mala šansa da se neće ići u njenu izgradnju. Vrhunac Mandićevog govora bila je njegova uputa Karlovčankama i Karlovčanima da svako od njih može pokrenuti izradu Generalnog urbanističkog plana te njegovih izmjena i dopuna.

S druge strane, po tko zna koji put posegnulo se za argumentom privatnog vlasništva. Argument kaže – kad netko ima u vlasništvu određeno zemljište, bilo da je vlasništvo privatno ili državno, na njemu može raditi što god želi, neovisno o javnom interesu. U ovom konkretnom slučaju ovaj argument se koristi tako da se građanima Karlovca i stanarima Novog centra poruči da je ta livada privatno vlasništvo, da po svim pravilima koje je Grad Karlovac donio, privatnik ovdje ima pravo graditi. U suprotnom može tužiti Grad. Moguće je i opcija prodaje zemljišta Gradu, koju ne bih isključio.

Ranije sam pisao o tome da lokalna vlast treba staviti naglasak na jačanje onih instrumenata, onih politika koje će jačati nju samu u borbi za javni interes. Jednostavno rečeno, lokalna vlast predstavlja taj javni interes i ako je ona slaba i nemoćna, spora i nesposobna, tada je sasvim logično da će biznis tražiti svoju priliku onako kako on sebi zamišlja, bez ikakvih ustupaka.

Prakticiranje stranačko-poslovnog dogovora vidimo sada upravo na primjeru pokušaja izgradnje benzinske, a prije par mjeseci i na dogovorenoj izgradnji Frakove zgrade. Ove ideje realizirat će se na susjednim livadama u radijusu manjem od sto metara, a pritom i neobično blizu susjednim zgradama. Uz pokoje karlovačke analitičare koje vodi misao – bolje da se gradi nego da se ništa ne radi, postoji i dio građana koji nisu ni znali da će se ovdje nešto graditi, a kamoli poslovno-stambeni prostor, te benzinska crpka. Ali odgovor na pitanje zašto su poduzetnici naumili ‘investirati’ u zemljišta na Meštrovićevoj ulici, samo je jedan – odlična lokacija.

Pritom dolazimo do paradoksa – lokacija je posljedica dugogodišnjeg razvoja Karlovca (1960-1990) u kojem se planski usmjeravao višak nastao poslovanjem i transferima na razini društva, dakle na temelju društvenog vlasništva. Pa je tako izgrađen i ovaj danas najveći kvart u gradu. I sada kad privatni interes dolazi oploditi svoj kapital tamo gdje ima potencijala isključivo zahvaljujući bivšem sistemu, a istovremeno hvali vlastitu privatnu inicijativu i povrh toga u to želi uvjeriti i same građane – to se čini neozbiljnim. Sasvim bi drugačija situacija bila da su kompletna privatna sredstva uložena u neku karlovačku ledinu i da poduzetničko djelovanje poluči rezultat izgradnje novog kvarta u cjelini. Znači, da privatni biznis sam sebi izgradi povoljnu lokaciju koja će mu dizati cijenu i koja će privlačiti nove privatnike. Međutim, kao što svjedočimo zadnjih desetljeća, privatni biznis u nas je sposoban najviše za izgradnju dvije ili tri manje stambene zgrade, i to ako mu politika kompletno podilazi. Ali zato te zgrade ne gradi sukladno pametnom prostornom planiranju, nego ih agresivno nameće u prostorima već visoke koncentracije nekretnina. Jasno je zbog čega.

Gdje su u toj priči Grad, odnosno lokalna politika? U kojem je smislu katastrofalna njegova politika? Lokalna vlast podilazi državi i to posebno u slučaju kad i u Karlovcu i u Hrvatskoj na vlasti imamo istu političku stranku. Prema tome, ovdje Karlovac ne pregovara, ne zahtijeva i ne brani svoj interes u odnosu prema državnoj politici, nego ovdje karlovačka organizacija vladajuće stranke pokorno sluša svoju središnjicu. Taoci su ovdje građani. Ako bi neko slučajno rekao da i privatni biznis pati od tog odnosa, onda mu sugeriram neka pogleda Meštrovićevu ulicu.

Kako je Grad trebao reagirati? Hrvatska pošta i njihov područni ured nisu u tajnosti prodavali livadu, ali su detalje vezane uz prodaju vjerojatno držali podalje od Grada. Možda sasvim dobar potez za HP, ali sigurno loš za Grad. Lokalna vlast je trebala jasno dati do znanja da neće mirno gledati ovu prodaju, kao da je se uopće ne tiče što će tamo biti. HP prodaje zemljište radi novca i radi izmjene vlastitih poslovnih planova. S druge strane, privatnik neće kupiti livadu na kojoj je dopuštena izgradnja, a da od izgradnje odustane. Karlovačka vlast je zato morala uspostaviti kontakt s HP-om, a tu je vlasnik država, i utjecati na uvjete prodaje i uvjete buduće izgradnje. Ili zapravo najbolje, ali zasad prekasno, natjerati državu (HP) da odustane od prodaje.

Jer, dolazimo i do još jednog paradoksa. Ovo zemljište je bilo od HP-a još iz bivšeg sistema kada je u planu bilo proširenje. Nakon što su se u posljednjih tri desetljeća promijenile mnoge stvari, a u skladu s državnom politikom prema državnim poduzećima, HP odlučuje prodati ovo zemljište ali sasvim normalno inzistira na njegovoj namjeni u skladu s postojećim GUP-om. Istovremeno potpuno ignorirajući interes Karlovca. Ovo je još jedna potvrda u kakav je položaj Karlovac dovela vladajuća stranka.

Pozadina je ove priče naravno politička, a očituje se upravo u nepostojanju urbanističkog plana uređenja za Novi centar, i za gotovo sve kvartove u Karlovcu. Problem je s GUP-om, koji ionako nije dobar u režiji vladajućih, što ne gleda dovoljno duboko specifičnosti svakog kvarta niti uzima u obzir potrebe i probleme tamošnjih stanara, a u skladu s prostornom politikom Karlovca koja zapravo i ne postoji. Pa je zato moguće izjednačiti dvije različite lokacije, ako ih gledamo samo preko GUP-a. Na primjer, obje lokacije mogu biti K2 (pretežito poslovno-prodajna namjena). Međutim, jesu li to jednako povoljne lokacije, jednako važna zemljišta za neki konkretni poslovni projekt? Možemo li tako lako izjednačiti K2 u Meštrovićevoj ulici u Novom centru ili na primjer K2 u gospodarskim zonama na Ilovcu ili Selcu?

Stoga su tri rješenja, kako ih vidim. Prvo, Grad mora onemogućiti izgradnju benzinske pumpe i uz to na ovom primjeru naučiti da kupoprodaje i natječaji ovog tipa ne smiju prolaziti bez njegova znanja, pa čak i intervencije. Drugo, nova lokalna vlast mora inicirati proces razrade i donošenja urbanističkih planova uređenja za svaki kvart. Konačno, nova lokalna vlast mora inicirati sveobuhvatne i detaljne izmjene GUP-a koje će ići u prilog zaštiti prostornih resursa i čovjekove okoline, a istovremeno jasnim planskim odredbama onemogućiti poslovne malverzacije.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije