Dimi u lice: Lokalna politika i privatni interes

Želim ukazati na tešku održivost pogleda da isključivo privatni interes razvija lokalnu zajednicu. Privatni interes u našoj situaciji svakako utječe na lokalnu zajednicu, ali je ne razvija. I tu ne pomaže ni tobožnje razlikovanje između dobrih i loših privatnika, kao ni između raznih mecena i takozvanih tajkuna

Autor: Dimitrije Birač

U javnosti često nailazimo na upozorenja da netko radi nešto iz privatnog interesa, pa bila to javna osoba poput političara ili poduzetnik koji djeluje negdje u pozadini. Pristalice teze da privatni interes mora biti temelj svakog društva na tragu su stare izjave Adama Smitha o nevidljivoj ruci. Dakle, iako privatni interes za svoj neposredni cilj nema u vidu doprinos društvu jer radi za vlastiti novac i očekuje profit, ipak ga neka nevidljiva ruka vodi da zaobilaznim putem ostvari i društvene interese. Poznata je Smithova misao o tome da dobru večeru ne možemo očekivati zbog dobročinstva mesara, pivara ili pekara, već zbog njegova vlastita interesa. Neću ulaziti u povijesne okolnosti nastanka Smithovih pogleda, ali ću dodati da pristalice ove teze na svijet zapravo to pravo pripisuju isključivo privatnim poduzetnicima. Ili drugačije rečeno, kada političar radi za svoj privatni interes on je na korak od korupcije i to šteti društvu.

I ovo je nekako zanimljivo jer, ako pogledamo Karlovac zadnja tri desetljeća, teško se može zaključiti da se on razvijao kao posljedica društvenog interesa. Tu je stranački interes prevladao, ali je važno reći da je čitavo to vrijeme podržavan od strane privatnog biznis-interesa. Što to znači? Ako u nekom hipotetskom slučaju gradonačelnik Karlovca pogoduje privatniku radi svojih političkih ili osobnih interesa, ostvaruje li taj političar onda i društveni interes?

Ako bi odgovor bio automatski da ne ostvaruje, onda bismo trebali razmisliti još jednom. Pod pretpostavkom zakonitosti, naravno, gradonačelnik je želio ostvariti neku korist za sebe ili svoju stranku i zato je omogućio kontekst privatniku da izgradi stanove, napravi trgovački centar i tako dalje. Ovdje imamo dvostruki proces ostvarivanja društvenog interesa isključivo kao posljedice vlastite koristi – prvo, gradonačelnik, pa onda privatnik. Konačno, nisu li u Karlovcu od 1991. pa do danas gradili ponajviše privatnici? I kakav je rezultat? Možemo li reći da je Karlovac primjer strateškog razvoja?

Pomoću ovih nekoliko rečenica želim ukazati na tešku održivost pogleda da isključivo privatni interes razvija lokalnu zajednicu. Privatni interes u našoj situaciji svakako utječe na lokalnu zajednicu, ali je ne razvija. I tu ne pomaže ni tobožnje razlikovanje između dobrih i loših privatnika, kao ni između raznih mecena i takozvanih tajkuna.

O čemu se radi? U zadnjih 30 godina ponajviše je jačala strana privatnog interesa, bio on stranački, biznis-projektni ili stranačko-poslovni. Međutim, strana koja bi trebala brinuti o društvenom interesu Karlovca gotovo je u potpunosti zatomljena, prigušena. I na nama je da oblikujemo politički život našeg grada tako da ojačamo ovu stranu društvenog interesa kako bi se s privatnim interesom uopće moglo pregovarati.

U trenutačnoj situaciji lokalna vlast i privatnici, pritom mislim na srednje i velike, ne pregovaraju. Oni se ili dogovaraju oko podjele plijena ili je privatni interes taj koji diktira ritam. Taj ritam je u nekim situacijama prilično spor i traje po 15 godina, da ljudi zaborave na razne preprodaje zemljišta, ali on svakako djeluje.

Ipak, malo je naivno očekivati da će privatnik iz čista mira ograničiti svoj privatni interes, a da bi Karlovcu bilo bolje. Na stranu ona filozofija po kojoj, kad je Karlovcu bolje i meni je bolje jer da je tako onda Karlovac ne bi bio danas ono što jest. Ovdje nema neke mudrosti, osim možda one da će biznismen svoj interes modificirati na kraju priče tek ako to ide njemu u prilog. Iz kojih bi to razloga vlasnici HS produkta odustali od svojih kupovina skupocjenih automobila ili nekretnina? Iz kojih bi to razloga trgovački lanci omogućili sindikalno organiziranje, veće plaće, neradnu nedjelju? Zato što to bi to bilo pravedno? Poanta je – onaj tko smatra da je privatni interes temelj svake zajednice, pa tako i karlovačke, taj ne može biti protiv toga da se bogati vlasnici novac ponašaju upravo onako kako smatraju da je njima u interesu. Bogataši obično kupuju razne pokretnine i nekretnine i iz razloga da se izmaknu dodatnim poreznim davanjima, da ostvare razne financijske pogodnosti i tako dalje. S druge strane, trgovački lanci obično ne dopuštaju sindikalno organiziranje radi utjecaja na cijenu njihovih zaposlenika, to jest radi toga da takozvanu pregovaračku moć radnika drže pod kontrolom, čime ona prestaje biti moć.

Prema tome, stanje u Karlovcu je više posljedica dosljednog provođenja i djelovanja privatnog interesa, nego što je posljedica ograničavanja istog. Karlovac ne može napredovati tako da se još više dopusti privatnom interesu da se razmaše na štetu javnog interesa. Napredak je moguć jedino pod uvjetom da se postojeći privatni interes koordinira, odnosno da karlovačka politika ojača u svojoj namjeri da brani društveni interes. Podrazumijeva se da je glavni preduvjet kompletna smjena i izborna pobjeda vladajuće stranke.

Jačanje lokalne politike s ciljem obrane društvenog interesa i ravnopravnog pregovaranja s privatnim interesom može se provesti tako da se ojačaju one skupine koje uvelike predstavljaju karlovački interes. Dakle, nužno je ohrabriti sudjelovanje građana u odlučivanju, a posebno na najnižim, kvartovskim razinama. Ne samo lokalna, nego i kvartovska politika mora se daleko više otvoriti Karlovčankama i Karlovčanima, slušati ih i čuti što imaju za reći i stati iza njihovih zahtjeva. Također, nužno je ohrabriti i motivirati naše radnice i radnike. Uz totalno okoštale strukture karlovačkih sindikalnih podružnica čiji se lideri ne mijenjaju već desetljećima, potrebni su ne samo novi ljudi, nego je potreban i drugačiji pristup lokalne politike. Na primjer, treba pomoći radnicima u trgovini da ostvare kolektivni ugovor, da ostvare svoj cilj neradne nedjelje, veće plaće i bolje radne uvjete. Slično vrijedi i za radnike HS-a i drugih karlovačkih poduzeća.

Kada bi sva veća poduzeća koja djeluju u Karlovcu imala dobre kolektivne ugovore, kada bi radnici vidjeli da je Grad Karlovac iza njih, kada bi ojačala participacija građana na lokalnom i kvartovskom nivou i kada bi lokalna politika zaista bila odlučna da ostvari društveni interes, tada ne bismo imali potrebe za mecenama.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije