Loncu poklopac: Bezlični partijski gnjus

Možemo li se u Karlovcu konačno otarasiti najvulgarnijih oblika političkog života, kao što je onaj koji sjedi u fotelji predsjednika Gradskog vijeća Karlovca – odaziva se na ime Matija i na prezime Furač, član je Hrvatske demokratske zajednice od malih nogu i stručan je za kinesko gospodarstvo od dinastije Ming do 2013. godine

Autor: Marin Bakić

Možemo li se u Karlovcu konačno otarasiti najvulgarnijih oblika političkog života, kao što je onaj koji sjedi u fotelji predsjednika Gradskog vijeća Karlovca – odaziva se na ime Matija i na prezime Furač, član je Hrvatske demokratske zajednice od malih nogu i stručan je za kinesko gospodarstvo od dinastije Ming do 2013. godine?

Ako građane koji su se odazvali na raspisan javni poziv Grada Karlovca za predlaganje kandidata za javna priznanja, pa tako i Udrugu za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka i Vašeg ovdje potpisanog autora, pravi budalama, neće se valjda naljutiti ako napišemo da se ne možemo oteti dojmu, možda pogrešnom, kako je neuvaženi predsjednik Gradskog vijeća bezlični partijski gnjus, bezvezni aparatčik, jelićevski i plenković-skeptični relikt u lokalnoj politici, dosadnjaković lišen duha, smisla za ironiju i duhovitost, politički, a možda i svaki drugi tip antitalenta i možebitno smrtonosno oružje – ako se nekoga želite riješiti, pošaljite ga na kavu s Furačem da ga ovaj ubije dosadom.

Iznenađuje li nekoga ova kratka obavijest Županije karlovačke od 3. svibnja 2018. godine: „Nakon provedenog postupka javnog natječaja za prijam u službu na radno mjesto vježbenika u Upravni odjel za gospodarstvo Karlovačke županije, 1 izvršitelj na određeno vrijeme u trajanju vježbeničkog staža, izabran je Matija Furač, struč. spec. oec.”? Svoju struč. spec. oec. titulu predsjednik Gradskog vijeća stekao je završnim radom na studiju poslovnog upravljanja na Veleučilištu u Karlovcu. Taj rad je naslovljen „Kinesko gospodarstvo od 2000. do 2013.” i u njemu se Furač bavi Kinom od antike, kako bi, eto, nakucao dovoljno teksta. Naravno da u tom radu nema nikakve vrckavosti i originalnosti – sve je vikipedijski suhoparno izneseno, a tema je dovoljno općenita da se završni rad može napisati u manje od pet radnih dana, bez suvišnog istraživanja. Eto i dojma kako je Matija Ce-Tung personifikacija svega što ne valja s ovim gradom.

Lijepo je i pregledno 25. travnja objavljeno da se pozivaju građani da predlože kandidate za, između ostalog, Nagradu Grada Karlovca, „koja se dodjeljuje građanima Karlovca”, pa je naivna udruga građana i kandidirala građanina Karlovca, konkretno umirovljenika Tomislava Kuhara, da bi Gradsko vijeće, kojemu predsjeda Furač, na prijedlog Odbora za javna priznanja, kojemu također predsjeda Furač, koji Kuharu nije dostojan napumpati gume na biciklu, odlučilo bezobrazno i eskahadezeovski tipično bahato Nagradu Grada dodijeliti svećeniku Jakovu Mamiću, čovjeku koji ne samo da nije građanin Karlovca nego mu Karlovac ni po kojoj osnovi nije zavičaj. I ne samo to, nego je odlučeno i da se Plakete Grada dodijele mahom pojedincima iz SKHDZ-a i organizacijama povezanima s SKHDZ-om, odbacujući barem jedan nama poznati prijedlog, kojega smo podnijeli, onaj da se dodijeli Plaketa novinaru i književniku Tomislavu Čadežu, bez ikakvog obrazloženja. I nakon što je Polka javnim apelom gradskim vijećnicima upozorila na problem, Furač i ostali eskahadezeovski vijećnici su odlučili usvojiti prijedlog Odbora za javna priznanja, a sve što je bilo potrebno da se barem donekle sanira problem bilo je da se Mamiću dodijele Medalja gradonačelnika ili Povelja počasnog građanina, što je priznanje najvišeg ranga koje se dodjeljuje u pravilu ne-Karlovčanima kao što su Svetozar Borojević ili Josip Broz Tito imali ranije u povijesti tu čast, a Nagrada dodijeli Kuharu ili nekom drugom zaslužnom građaninu. Ali za takav mali manevar potrebno je ne biti partijski ohol, odnosno ne biti mumija bez imaginacije, odnosno imati barem mrvu političkog talenta. SKHDZ-ovska reakcija je bila da se Kuharu, kandidiranog, i to po zaslugama, za najviše gradsko priznanje namijenjeno Karlovčanima, dodijeli Medalja gradonačelnika, gradsko odlikovanje najniže razine, a Nagrada Grada, koja je, nota bene, novčana, Mamiću. Ono glavno što su s ovom svinjarijom napravili – barem što se tiče autora loncu poklopca – jest da su zainteresirali ovdje potpisanog za istraživanje materijalne pozadine ovih priznanja.

A zašto je Nagrada Grada dodijeljena Mamiću? Pa, po obrazloženju, zato što je držao mise u Karlovcu za rata i naložio karmelićankama da ispletu nekakav barjak. A zašto uistinu? Pa zato što već naraštaji eskahadezeovskih jelićista gacaju po Buškom Blatu gdje ih Mamić u karmelu svetog Ilije duhovno obnavlja, a i u Karlovcu je držao predavanja o etici, koja naši lokalni glavonošci baš i nisu očigledno pozorno slušali.

“Odbor za javna priznanja se ne sastoji samo od članova vladajuće nego i članova oporbe. Rasprava je bila bogata i na Odboru za javna priznanja, ali nismo dobili više od toga, više od prijavljenih”, izrekao je Furač na sjednici Gradskog vijeća u utorak, a što je rekao nemamo pojma jer je izjava besmislena, a, nažalost, jedina je njegova u obranu prijedloga Odbora za javna priznanja kojim predsjeda i iza kojega se skriva, pa smo ostali uskraćeni za njegovo obrazloženje kako to da niti formalni uvjeti za dodjelu priznanja nisu ispoštovani.

Zato je uskočio gradonačelnik-padobranac Damir Mandić napomenom da je ovo godina u kojoj se slavi četvrt stoljeća od vojno-redarstvene akcije Oluja pa su su prihvaćeni prijedlozi boračkih organizacija, a i samim boračkim organizacijama su dodijeljena priznanja. I što s time dobijemo? Pa dobijemo klero-boračku političku praksu tipičnu za domojebne političare, a, inače, pojedinci koje je Polka predložila za javna priznanja su također branitelji, što je i istaknuto u tekstovima prijedloga. „Svi ovi pojedinci, ustanove i udruge koje je Odbor za javna priznanja predložio za dodjelu javnih priznanja doprinose Karlovcu i čine ga boljim gradom”, iznosi gradonačelnik-padobranac neistinu jer jedan pojedinac, onaj ovjenčan najvišim priznanjem, uopće nije kvalificiran za nagradu. „U okviru svojih nadležnosti ću gospodinu Kuharu dodijeliti Medalju gradonačelnika. Većina Karlovčana ga poznaje. Njegov entuzijazam i trud oko malih stvari koje život znače u našem gradu vrijedi pažnje. Osim čestitke svima predloženima, čestitao bih i zahvalio i gospodinu Kuharu na svemu onome što svaki dan radi za svoj grad”, kaže Mandić, a kad već čovjek kojemu je od doseljenja čitav grad serviran na pladnju priča o tome, postavimo pitanje što su on i Furač učinili za svoju zajednicu – ne misli se na partiju nego na grad – nesebično u čitavim svojim životima, bilo što od čega nisu imali materijalne koristi. Jedino što bilježimo u njihovom slučaju je izrabljivanje javnih resursa, baš nikakav entuzijastičan i nenaplaćen lokalpatriotski čin.

Karlovcu trebaju kuhari i čadeži, entuzijasti i kreativci, a ne partijski mumificirani stručnjaci za kinesko gospodarstvo od dinastije Ming do 2013. i padobranci spušteni pravo u fotelje.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije