Za manje od godinu dana su lokalni izbori, točnije trećeg tjedna u svibnju 2021. Na posljednjim lokalnim izborima 2017., Hrvatska demokratska zajednica je u Karlovcu ostvarila pobjedu, a lijevo-liberalna oporba doživjela težak poraz. Osnovni pokazatelj ovog poraza jest činjenica da je nakon tih izbora Živi zid postao glavna oporba u Gradskom vijeću s pet vijećnika. S druge strane, nezavisna lista Davora Petračića osvojila je tri mandata, s tim da joj je ovaj put D’Hondtova metoda išla na ruku kroz veći broj mandata za manje od proporcionalno dobivenog broja glasova. Taj se klub u međuvremenu raspao na tri još nezavisnija pojedinca, pa će biti zanimljivo vidjeti kakvi su politički planovi ostalih dvoje vijećnika koji su ušli na Petračićevoj listi, a malo je vjerojatno da će se na njoj opet naći. Konačno, Socijaldemokratska partija Hrvatske je doživjela jedan od najtežih poraza na lokalnim izborima upravo u Karlovcu i to je činjenica nad kojom su se trebali zamisliti i vidjeti što dalje.
Kakva će biti politička situacija na proljeće teško je predvidjeti, iako ima nekih koji već i sada prognoziraju (zazivaju?) veliku pobjedu HDZ-a možda i zbog rizika koji nosi promjena statusa quo. Još je teže predvidjeti što nas čeka, ako pobjedi neka druga politička opcija. Jedino je sigurno da, ako se prethodno ne dovede u red, lijevo-liberalna oporba nema šanse. Notorna je činjenica da oporba mora ostvariti suradnju najprije, a da bi tek onda mogla politički ugroziti HDZ. U tom smislu su samo djelomično u pravu oni koji tvrde da se oporba primarno mora fokusirati na programe. Drugi veći dio istine jest da se oporba mora najprije pozabaviti sama sobom jer ona to protekle tri godine nije radila. Ali tu se krije i zamka.
Kad to kažem, čitatelji mogu pomisliti: „Pa što on to govori, zar ne prati rad oporbe zadnjih godina? Pa njega i nema.“ Ono na što mislim nisu pojedinačni akteri oporbe kao na primjer Petračić, Dario Janković iz SDP-a ili vanjski akteri poput mene. Svi soliramo, da tako kažem, iako u drugačijim okolnostima. Problem je u tome što se oporba kao cjelina ne bavi sobom i što stvari idu tome da će se opet na brzinu i u zadnji čas pokušati sklopiti neki pakt, a koji realno neće imati težinu.
Recimo, tko imalo prati aktualnu zagrebačku političku situaciju može vidjeti da je upravo u tijeku ispitivanje terena za oporbenu suradnju protiv gradonačelnika Milana Bandića, to jest upravo se događa to da se oporba bavi sama sobom. Međutim, u Karlovcu toga nema.
Kod nas nema televizijske emisije na temu oporbe, pa ni nekog većeg novinskog intervju na koji bi bili pozvani akteri oporbe. Ništa od toga. Jedine iznimke bile su tribina koju sam organizirao o budućnosti karlovačke oporbe prije manje od dvije godine i seriju sastanaka na temu oporbene suradnje od ljeta 2018. do mjesnih izbora 2019.
Time ne upirem prst na medije ili pak na birače. Upravo suprotno, mediji ne pokazuju zanimanje za oporbu u cjelini jer ona ne funkcionira. Ovaj začarani krug – da je oporba slaba jer joj nitko ne pridaje pažnju, a nema pažnje jer je slaba, po mom mišljenju može se riješiti na jedan jedini način. Rješenje je u dosljednosti političkog djelovanja. Dosadašnje djelovanje oporbenih aktera je bez glave i repa, odnosno stihijski i reaktivno. O cijelom setu tema ne znaju se njihovi stavovi.
Prije svega, oni smatraju da imaju taj “luksuz” zbog jedne sitnice – a to je percepcija građana. Bilo da je percepcija o vama dobra ili loša, lakše je ne raditi dalje. U prvom slučaju, ako ne radite i dalje se percipira kao da radite. U drugom slučaju, što god da radite, opet je nedovoljno. Međutim, to što je lakše odustati od svega, nikako ne predstavlja ispravan put. Upravo suprotno, težak je put do promjene percepcije, ali alternative ne može biti.
Kako je percepcija varljiva pokazuje i moj osobni primjer. Iako već dobrih pet godina nisam član Radničke fronte, dio građana mene i dalje percipira kao člana te stranke. Pritom se nikad nisu upitali ako sam ja član neke stranke kako to da onda nisam osnovao podružnicu u Karlovcu? Nego i dalje guram priču kao nezavisni. Da se razumijemo, ovdje termin „nezavisni“ ne znači da sam nezavisan od političkih pogleda, da sam neutralan i tako dalje. To bi onda direktno značilo da sam apolitičan. Termin „nezavisni“ ovdje znači da nisam vezan za neku stranku i da, ako hoćete, kad idem na lokalne izbore, moram skupiti potpise da bi moja lista pod nazivom „kandidacijska grupa birača…“ bila na izbornom listiću. Međutim, čim se čuju riječi „radnička“ ili „radnički“ – odmah se pali alarm.
Zadnje tri godine napisao sam petnaestak članaka za karlovačke portale, organizirao desetak tribina i okruglih stolova, dao nekoliko intervjua, organizirao dva prosvjeda, dao na desetke medijskih izjava i održao isto toliko medijskih konferencija – pa ipak i dalje postoji percepcija da je ovaj koji zastupa „radnički“ interes, zapravo politički neradnik. Tako je to. Naravno, nastavljam se boriti.
Radije razvijam političko shvaćanje ili viziju one lokalne vlasti za kakvu se borim/zalažem. Radije to svoje shvaćanje dosljedno i na očigled svih obrazlažem. Što se mene tiče, nije nikakva tajna da se zalažem za lokalnu vlast kojoj je interes Karlovca na prvom mjestu, a to znači interes Karlovčanki i Karlovčana koji u njemu žive. Istovremeno to ne znači svih građana, ne bogataša – nego umirovljenika, nezaposlenih, radnika, djece. Znači li to da se zalažem za besplatne vrtiće, za besplatnu prehranu u osnovnim školama? Upravo tako. Želim li lokalnu vlast koja će djelima, a ne riječima stati iza svojih radnica i radnika, iza svojih umirovljenika? Dakako da želim. Želim li da Karlovac kao grad ostvari svoj potencijal koji zaslužuje i da prestane statirati? Ni tu nemam dileme, a razlika je očita u odnosu na aktualnu vlast budući da je za nju interes Karlovca krinka za interes njenih članova i simpatizera.
Za manje od godinu dana su lokalni izbori. U ovom se trenutku konačni saziv Gradskog vijeća ne može predvidjeti. Ali to sada i nije bitno. Kalkulacije koliko kome rubnih glasova, koliko mandata, koliko fotelja i slično – treba napustiti. Svi zajedno, i kao akteri i kao oporba u cjelini, trebamo se fokusirati na politički rad. Nakadne optužbe zašto se ranije nije radilo nemaju nikakvog smisla. Neka taj politički rad i bude posljedica iznenadne aktivacije ili buđenja taman pred izbore, kad već ne može drugačije. Ali neka onda i ta zadnja dionica političkog rada bude odrađena dosljedno, iskreno.
