Tridesetog lipnja 2020. gradonačelnik Karlovca Damir Mandić je donio odluku kojom se prihvaćaju i odobravaju projekti jedinica mjesne samouprave koje financira Grad Karlovac kroz program „KAkvart“. Iako tu ima podosta projekata koje bih mogao okarakterizirati kao u najmanju ruku sumnjive, zadržat ću se na projektu gradske četvrti u kojoj sam vijećnik. Želim prikazati kako je predložen taj projekt, kako je prihvaćen od strane samog vijeća gradske četvrti i, konačno, kako ga je odobrio Grad.
Radi se o projektu „Uređenja izvora Grabrika“ odobrenog u vrijednosti od 20.000 kuna. Naizgled je sve u redu, prošao je još jedan natječaj „KAkvarta“, Vijeće Gradske četvrti Grabrik je odradilo svoje, a Grad je još jednom demonstrirao demokraciju odozdo, osluškujući potrebe stanara Grabrika. Međutim, kao vijećnik moram upozoriti na problematične stvari prilikom cijelog tog procesa prihvaćanja projekta, ponajviše u nadi da ću potaknuti i ostale vijećnike iz opozicijskih redova da u svojim vijećima također istraže ima li kakvih makinacija ili političkog manevriranja.
Naravno da ima makinacija, u velikoj mjeri je zato i osmišljen „Kakvart“ – radi kadrovske izgradnje vladajuće stranke, kao i radi utjecaja na njihove birače. No, veći je problem to dokazati i prikazati. Zato mnogi koji i znaju pozadinu od dokazivanja odustaju. Ipak, ja ću ovaj problem rasvijetliti na manjem primjeru VGČ Grabrik.
Najprije treba reći da je zadnja sjednica VGČ bila sredinom travnja, nakon opetovanog prozivanja da je bitno redovito sazivati sjednice. Kako je taj mjesec bio mjesec karantene zbog koronavirusa, onda smo sjednicu održali elektronskom poštom s trajanjem od nekoliko dana. Rukovodstvo – većinu čine vijećnici Hrvatske demokratske zajednice i Hrvatske stranke umirovljenika – je poslalo materijal, dnevni red i na vijećnicima je bilo da se očituju po svakoj točki nakon proučenog materijala. Odmah da napomenem da je od tada prošlo više od tri mjeseca, a da nije izgledno da će se vijeće sastati prije rujna. Kao, ljudi su na godišnjem odmoru pa za to nema potrebe. Međutim, tko je branio rukovodstvu vijeća da sazove sjednicu u svibnju, lipnju ili početkom srpnja? Posebno se to moglo uraditi krajem svibnja ili početkom lipnja, ako ništa, onda da bi se još jednom razmotrila situacija oko spomenutog projekta.
Dakle, o čemu je riječ? Projekt koji se zove „Uređenje izvora Grabrika“ dobili smo u materijalima na jednoj stranici skeniranog papira. U njemu se navodi neka vrsta historijata „najveće znamenitosti Grabrika, zdenca, oko kojeg je posađen drvored po kojem je i cijeli kvart dobio ime, Grabrik“, a i spominje najstarija poznata građevina u Grabriku koju je Franjo Novotny izgradio 1810. Zdenac bi, smatra autor prijedloga, trebalo urediti zbog njegovog „povijesnog i kulturnog značaja“. Osim da je riječ o osobi muškog spola, ne saznajemo tko je to. U redu, možda je osoba htjela ostati anonimna, ali kad je riječ o vladajućoj stranci nužno je puhati i na hladno.
Ideja uređenja zdenca načelno uopće nije loša, i to sam potvrdio u svom odgovoru VGČ, ali je nevjerojatno da u pisanom prijedlogu nema nikakvih informacija o troškovima, izvođačima, roku obnove i, konačno, informacije što ta obnova sve podrazumijeva. Smatram da ova vrsta odgovornosti – kad se predlaže određeni projekt, onda mora biti i više-manje detaljni troškovnik – počinje na najnižim razinama. Ako se u jednom Grabriku smatra poželjnim predlagati na ovaj način, kako je onda tamo gdje HDZ drži apsolutnu većinu ili gdje ima sve vijećnike? Koliko je projekata po sličnom principu usvojeno zadnjih pet godina?
Na moj upit predsjednik VGČ-a mi je odgovorio: „Neka pitanja koja ste postavili ćemo znati nakon što se izradi projektna dokumentacija. Odnosno, da bismo znali stvarne troškove moramo izraditi izvedbeni projekt čiji je sastavni dio i troškovnik. S time da, prije nego napravimo projekt, sve to moramo prijaviti na Kakvart i dobiti zeleno svjetlo od grada. Dakle, sva Vaša pitanja su opravdana, ali preuranjena (rok izgradnje, izvođač ). Naravno da ćete kao vijećnik biti upoznati s tijekom projekta, te da ćemo moći odgovoriti na sva Vaša pitanja kada za to dođe vrijeme.“
Osim što je već prošlo mjesec dana od odobrenja prijedloga, a nikakav troškovnik nismo dobili, važnija je stvar što izgleda da proces očigledno ide ovim redoslijedom: predlaže se ideja – vijeće je prihvaća – tek se onda izrađuje troškovnik – ide se u realizaciju prijedloga.
S istim problemom sam upoznao i gradsku pročelnicu za društvene djelatnosti Draženku Silu-Ljubenko. Detaljno sam opisao u čemu vidim problem. Nije dobro da se o bilo čijem prijedlogu ne zna trošak, rok realizacije, mogući izvođač i tako dalje. Odgovor nisam dobio. Dva i pol mjeseca kasnije vidim da je Grad odobrio 20.000 kuna za ovaj projekt.
Pa se sad postavlja pitanje, kako je moguće da je Grad procijenio projekt na 20.000 kuna kad nema informaciju o troškovima budući da je VGČ izglasao i proslijedio samo ideju o obnovi zdenca? Siguran sam da nije bilo nikakvog troškovnika, inače bih kao vijećnik taj troškovnik morao dobiti na razmatranje. Dakle, radi se očito o mutnom dogovoru. Pritom, a to je najzanimljivije, u samom zapisniku s te, pete, sjednice VGČ, kojeg naravno nisam prihvatio, stoji u točki 4. doslovno: „Predloženo je prijavljivanje VGČ na Kakvart 2020 s projektom ‘UREĐENJE IZVORA GRABRIKA’, odnosno svim vijećnicima VGČ je dostavljena dokumentacija s osnovnim značajkama ovog projekta.“ Moram konstatirati da je ovo naprosto neistinita tvrdnja. “Osnovne značajke ovog projekta“ nisam vidio. I sam predsjednik kojeg sam ranije u tekstu citirao ukazuje da ćemo gotovo sve informacije dobiti po odobrenju projekta. Pa ako je tako, kako je onda moguće da u zapisnik uđe da smo dobili sve informacije?
Situacija postaje sumnjivija kad se konzultira „Pravilnik o sufinanciranju jedinica mjesne samouprave“ od 15. veljače 2016. godine. U članku 5. eksplicitno se navodi da se prilikom prijave projekta moraju ispuniti Obrazac „Kakvart“ – 0, koji sadrži detaljni opis projekta (u što ne spadaju ni historijat ni citati iz povijesnih knjiga), zatim Obrazac „Kakvart“ – 1, koji sadrži detaljnu „tehničku dokumentaciju“ i „podatke o planiranom početku aktivnosti na projektu i završetku istih“ i, konačno, Obrazac „Kakvart“ – 2, „koji sadrži financijske podatke o projektu“. Prema tome, VGČ je ne trebalo, nego moralo sve ove podatke staviti na raspravu i glasanje, pa onda ići dalje s tim. Umjesto toga, VGČ je nama proslijedilo neku ideju ili skicu ideje, a onda valjda u tajnosti, daleko od očiju ne samo vijećnika nego i stanara Grabrika, dogovaralo sve detalje s Gradom. To je nedopustivo.
Dakle, umjesto da se glasa o finalnom prijedlogu projekta u skladu s Pravilnikom, odlučivalo se samo o ideji bez ikakvih specifikacija. Da stvar bude gora, na temelju te odluke VGČ, Grad je odlučio financirati projekt s 20.000 kuna koliko je vjerojatno nekom magijom procijenio da to stoji.
Pitam čitatelje, pitam i Grad – je li to dosljedno i, uopće, je li to legalno? Naglašavam da nisam protiv same ideje projekta, ali je neprihvatljivo ovakvo vrijeđanje inteligencije da se ne podastru tehnički i financijski podaci prijedloga.
Ove informacije zaslužile su ići u javnost jer je stvar postala ozbiljna, neovisno o tome što se radi o nekom projektu u nekoj gradskoj četvrti. Osim što 20.000 kuna nipošto nije mali novac, riječ je o modusu operandi vladajućih. Riječ je o tome da ova vlast ustraje u ignoriranju glasa i mišljenja stanara, građana, oporbe i riječ je o tome da dogovore pravi ispod stola, odnosno daleko od očiju javnosti. Bilo da se radi o 20.000 kuna ili 950.000 HRK – princip je isti, sve su ostalo nijanse. Stoga još jednom pozivam sve vijećnike GČ i MO da obrate pažnju na djelovanje mjesne samouprave i da prijave bilo kakve nejasnoće i sumnjive postupke.
