Živjeti da bi se propovijedalo: Učiti gledajući

Na promatranje ljudi potaknuo me jedan Galilejac koji je živio prije jedno dvije tisuće godina. Pretpostavljam da znate na koga mislim – Isusa iz Nazareta. Bio je Bog, ali bio je i čovjek, kako kaže njegov učenik Ivan, „s nama u svemu jednak osim u grijehu“

Autor: Lovro Zaplatić

Kao kapelan na jednoj zagrebačkoj župi među ostalim obavezama bio sam zadužen za vođenje župnog ureda. U uredu sam bio uglavnom do 12 sati, a onda sam se zaputio do Britanca kupiti novine, cigarete i usput navratiti u kafić na piće prije ručka. Bio je to svojevrsni svakodnevni ritual. U kafić nisam svratio toliko radi pića više radi toga jer sam mogao barem jedno vrijeme u miru promatrati kroz staklo ljude koji su prolazili ulicom. Svaki je od njih hodao sa svojim brigama, radostima, nadanjima, promašajima, mislima. Svi su oni nosili u sebi i sa sobom svoj život. Jedni su se smijali, pričali, drugi šutke išli svojim putem, neki laka i hitra koraka, drugi teška i spora. Na licima, po hodu moglo se toliko toga iščitati . Za nekoga se to gledanje kroz prozor kafića moglo činiti bezvezno gubljenje vremena, drugima čisti voajerizam, za mene je to bila izvrsna škola. Nigdje, ni u jednoj školi nisam mogao naučiti toliko o ljudima koliko u tim trenucima.

Znam da su prošla ta vremena. Danas umjesto promatranja ljudi gledaju se zasloni mobitela, tableta. Što je za mene bio prozor kafića kao pogled u svijet danas je to tehnika. Mislio sam i mislim i danas da tako malo znam o ljudima, a zapravo sam saznao toliko puno. Danas misle da znaju puno a ne znaju ništa.

Zapravo, na promatranje ljudi potaknuo me jedan Galilejac koji je živio prije jedno dvije tisuće godina. Pretpostavljam da znate na koga mislim – Isusa iz Nazareta. Bio je Bog, ali bio je i čovjek, kako kaže njegov učenik Ivan, „s nama u svemu jednak osim u grijehu“.

Uvijek me iznenađuje svojim postupcima prema ljudima, odnosom prema pojedincima i skupinama. Zanimljiv je njegov neverbalni stav. Promatranjem zamjećuje a onda proniče u čovjekovu nutrinu. Sposobnost zamjećivanja. Ona ga vodi do rušenja stereotipa o ponašanju i postupanju prema drugima. Promatrajući ljude otkriva skrivenu stranu čovjeka, što mu omogućava ispravno razumjeti, a onda i prihvatiti čovjeka. Na koncu pomaže samom čovjeku da prihvati sebe i u tom trenutku se događa promjena.

Isus onoga Zakeja koje se popeo na smokvu ne doživljava kao većina ljudi – kao pohlepnog poreznika, preljubnicu koju žele kamenovati ne doživljava kao preljubnicu, onu Samarijanku kod Jakovljeva zdenca kao ženu koja je promjenila petoricu muškaraca. Promatra ljude – otkriva u njima skrivenu stranu, ranjenu stranu. Jer došao je kako sam kaže; ne radi zdravih, nego radi bolesnih, ne radi pravednih nego radi grešnih.

Ovih nedjelja pod euharistijom slušamo kako Isus šalje svoje apostole i upozorava ih upravo na to – da promatraju ljude kako bi im mogli na ispravan način pristupiti.

Možda bi se i mi svećenici trebali nad svime time zamisliti. Koliko prema ljudima pristupamo kako službenici institucije a koliko kao Isusovi apostoli, poslanici. Isus šalje učenike ne kao službenike institucija nego one koji su poslani služiti čovjeku.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije