Udruga za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka izdala je knjigu “Pokoreni grad” autora Marina Bakića, novinara i glavnog urednika mrežnog magazina Aktiviraj Karlovac, u kojoj su sabrani njegovi komentari objavljeni od 2008. godine do danas, a knjiga će biti predstavljena u srijedu s početkom u 19 sati u Gradskom kazalištu “Zorin dom” u Karlovcu.
Nisam sudionik urbicida i glasno se od njega distanciram. S time
Marin Bakić
nemam veze i to jasno ističem. Nemam ništa s pasivizacijom građanstva,
s time što je Karlovac kao naša lokalna zajednica radikalno izgubio na
kvaliteti življenja i značaju, s nepravdama proisteklim iz
partitokratskog i antimeritokratskog sustava koji već desetljećima
razara grad, usporava ili koči njegov razvoj. Moji komentari sabrani
među ovim koricama tome svjedoče. Ovo nije cinično pilatovsko pranje
ruku, ali pranje ruku jest.”
Na predstavljanju govore autor, pomoćnik vršitelja dužnosti glavnog urednika Novog lista Damir Kundić, predsjednik Hrvatskog novinarskog društva Hrvoje Zovko i Vladimir Lay, sociolog i politolog.
Rukopis je živ, britak; odabrani problemi i lokalne priče
Vladimir Lay
intrigantni, indikativni pa i na neki način satirično zabavni.
Argumentacija za kritičke tvrdnje je snažna, logična, uvjerljiva. Stil
pisanja autora – atraktivan i s naglašenim autorskim stavom. Tekst
teče, uvlači čitatelja, čitat će se, osobito u lokalnoj sredini koju
opisuje, mada je po tipu analize nadmašuje te govori indirektno i o
mnogim drugim gradovima i sredinama u Hrvatskoj. Ne poznajem u
Hrvatskoj u posljednjih desetak godina knjigu s takvom temom, takvim
pristupom i takvim novinarsko-literarnim vrijednosnim nabojem. Stoga
je ovo djelo dragocjeno.
Novinar i publicist Danko Plevnik je jedan od recenzenata knjige.
“U Karlovcu javnost jedva da postoji”, smatra Bakić, a budući da je
Danko Plevnik
lokalna politika čak nešto izvjesno manje od svakodnevnog
politikantstva, jasno je da mu je u praksi življenja i pisanja
vlastita društvena pozicija nepodnošljivija od one Robinsona Crusoea
jer biti sam među masom poslušnika je teže nego podnositi
egzistencijalnu otočku osamljenost. (…) U Karlovcu ima previše
autocenzuriranih, a premalo slobodoumnih čitalaca da bi Bakićeva
kolumnistika dobila mjesto koje bi u karlovačkom sunovraćenom
novinarstvu trebala zauzimati. Karlovačkom novinarstvu u pravilu ništa
bitno nikada nije važno, a Bakić ima volje i snage rasuđivati i o onom
naoko nebitnom.”
