Mada na društvenim mrežama možemo pronaći izvrsne oglede koje ne možete pronaći niti u knjigama, te mreže većini služe tek za razbibrigu, informiranje, puštanje mozga na pašu i slično, pa tako i autor ovog ogleda svakoga dana posveti neko vrijeme neopterećenom surfanju i veseli se, primjerice, satiričnim sličicama s lažnim citatima Ive Andrića, snimci koja prikazuje pretilog Diega Armanda Maradonu kako tehnicira s teniskom lopticom, a ponekad mu netko s dna fejsbučnog kontejnera dostavi nekoć komične, pa sve češće dosadne snimke objava plagijatorice Andree Štalcar Furač. Obično se to radi ne radi špijunaže nego zabave i sprdnje s obzirom da bi dotična mogla biti kandidat za cirkusku atrakciju. “Upoznajte megatrola”, mogao bi glasiti slogan na cirkuskom plakatu s njezinim likom kako slini nad tipkovnicom željna sukoba.
Pa je tako Vaš autor i u nedjelju sjeo za računalo da se razbudi uz kavu i fejsbučnu dokolicu kada je zamijetio poslane skrinšotove još jednog megatrolovskog uratka AŠF, ovoga puta s napomenom da piše nešto o autoru loncu poklopca. “Hajde da vidimo”, pomislio je Kićba i poluzainteresirano listao sličice. Riječ je o nekakvom obijesnom napadu na strvinare koji se lažno prikazuju kao borci za grad, odnosno o još jednom nezanimljivom paušalnom ogledu na nešto, neki fenomen, u kojem se nismo nimalo prepoznali. No, u njezinom jednom komentaru ispod tog teksta ipak jesmo. Piše tako zaneseni megatrol: “Zanimljivo je i to da je u Klc recimo, Nagradu Grada Karlovca dobila udruga koja je na susretu udruga u Kragujevcu toliko teško ocrnila Karlovčane, da nisam mogla doći k sebi kad mi se predstavnik te udruge obratio i poslao što su govorili, k tome to stavljajući u kontekst koji je usputan. Kad sam reagirala, rekao je da ne razumijem šalu. No o tome sam obavijestila i gradske vlasti. A odnosi se na Karlovčane kao nasilne i nacionalno totalno netrpeljive i sklone zločinu. Imam te dokaze još uvijek. Čuvam ih. Kao i mnoge druge stvari. I taj i takav lik danas kroji klc javnost za boljitak grada???? Jadni ljudi”, napisala je puštajući mozak na fejsbuk megatrol AŠF.
E, tu se već autor ovog ogleda prepoznao jer vodi Udrugu za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka koja je ugošćena 2013. godine u tom gradu pobratimu Karlovca na festivalu antiratnog i angažiranog filma KRAF, a to je bilo i vrijeme kada je Vaš autor komunicirao i dalje s gospođom megatrol misleći naivno da se radi o poštenoj i razboritoj osobi, da bi se naposljetku, barem što se ovog autora tiče, pokazalo da to i nije baš tako. Nadalje, Polka jest dobila gradsko priznanje, ali ne Nagradu Grada Karlovca nego takozvanu Medalju gradonačelnika, a i ovaj se autor trudi da reanimira lokalnu javnost. Dakle, u tim se činjenicama prepoznajemo, dočim se u opisu onoga što smo radili u Kragujevcu nimalo ne prepoznajemo pa ćemo prvo zamoliti, potom zahtijevati, a zatim možda i zatražiti pravosuđe da naloži gospođi megatrol da javno obznani te dokaze koje i dalje čuva. Kleveta je neugodna sama po sebi, a k tome još i takva po kojoj je Vaš autor osobno i Polka kao organizacija koju predvodi u Kragujevcu prikazivala Karlovčane nasilnima, nacionalno netrpeljivima i sklonima zločinu (sic!) je posebno neugodna. Preporučujemo gospođi megatrol da iskopa te dokaze i obznani ih kako zna i umije, makar ih krivotvorila – a zašto i ne bi kada već plagira, nema velike razlike.
Pomislili smo da je možda riječ o nekakvoj grešci. Takve bi tvrdnje čak i od gospođe megatrol bile previše za očekivati pa smo zamolili pristup nekom drugom fejsbučnom računu ne bismo li se uvjerili u istinitost preslika. Da, morali smo posuditi tuđi profil jer je gospođa megatrol kukavica koja, kako ne bismo mogli pratiti njezine objede na naš račun, blokirala ovdje potpisanog autora, a kada te netko na fejsbuku blokira tada ne možeš vidjeti baš ništa što ta osoba objavljuje na svojem fejsbučnom zidu, tuđem ili bilo gdje drugdje na fejsbuku.
Stoga smo posudili tuđi fejsbuk profil i uvjerili se – da, takva objava postoji, da javna je, dakle vidljiva svima, objavljena prije tri sata, da, tu je i sporni komentar ispod teksta s napomenom sustava da je komentar uređivan. Kada smo išli provjeriti povijest uređivanja – hopa! – iskače obavijest da je to nemoguće jer je komentar – uklonjen. Dakle, još jedan kukavički čin – em ne preciziraš na koga misliš imenom i prezimenom da bi mogao “srat” unedogled bez posljedica em, kada valjda shvatiš da si previše precizirao, ukloniš komentar koji je do tada bio javno dostupan pedesetak minuta; 1 AŠF – mjerna jedinica za fejsbučni kukavičluk.
Ali, eto, mi ćemo se ovdje time pozabaviti, dakle na legitimnom mediju, podložnom medijskoj zakonskoj regulativi, ne bismo li ostavili gospođi megatrol mogućnost propisnog odgovora na ovaj tekst jer, za razliku od nje, nismo kukavice. To činimo gazeći našu tvrdnju otprije tri godine da ćemo se tada prvi i posljednji put njome baviti na ovome mjestu – a bavili smo se zbog još jedne njezine objede na naš račun – kao i svjesni činjenice da povlačenjem ove teme s dna fejsbučnog kontejnera dajemo temi i gospođi megatrol legitimitet kojeg ne zaslužuju i da time ponižavamo naš medij. Ipak tvrdnja da smo bilo gdje i bilo kada Karlovčane prikazivali kao nasilne, nacionalno netrpeljive i sklone zločinu ne može biti pometena pod tepih.
Notirajmo i ovo – gospođa megatrol proziva za zakulisne igre, a sama tvrdi da čas razgovara s jednom osobom čas prenosi vlastima što je ta osoba navodno rekla. Kada kaže vlastima vjerojatno misli na tadašnjeg gradonačelnika Damira Jelića čiji je menadžerski lik i nedjelo tada propagirala i u čije je ime pokušala orkestrirati kulturnjačkim civilnim društvom u Karlovcu posredstvom tih njezinih čuvenih trkeljaonica KA-salona. Govori o licemjernim organizacijama civilnog društva koje se protive gradskim politikama, a ujedno od Grada primaju novac. Da, Polka je konkurirala na natječajima. A zašto i ne bi? Postoji li u Karlovcu neka druga, paralelna, jedinica lokalne samouprave kojoj se može obratiti? S druge strane, nije nikad primila ništa mimo natječaja, za razliku od njezine udruge, čijeg se imena ne treba niti prisjećati jer je beznačajna, nešto tipa Novi svijet urbani, tako neka besmislica koja provodi besmislene projekte, tipa virtualni obilazak ruta “tragom Nikole Tesle” ili “tragom svjetla i vode” s općim informacijama o naseljima i ponekom fotografijom, pa je na tu rutu autorica “projekta” strpala svakojaka mjesta od Ozlja do Krke i gdje već ne – uskoro bismo CRO Tesla turom tragom svjetla i vode mogli i do Madagaskara.
Pa, eto, i da se mi poslužimo dokazima dok ona pronađe svoje. Vaš autor u ruci drži krunski dokaz kako je s Darkom Liscem, prononsiranim mrziteljem Karlovca, blatio svoj rodni grad i sugrađane u Kragujevcu. Riječ je o članku “Karlovčani knjigama obnavljaju pobratimstvo” iz pera autora Vlade Radojevića objavljenom na portalu Šumadija press 5. studenog 2013. godine. “Gosti iz pobratimskog Karlovca, učesnici tribina na upravo završenom Krafu, poklonili su kragujevačkoj biblioteci preko sto knjiga”, glasi podnaslov. Riječ je bila o knjigama o Karlovcu, odnosno karlovačkih autora. “Kako kažu, doneli su u Kragujevac jedan pogled na Karlovac”, piše u članku. “Marin Bakić kragujevačkim čitaocima preporučuje dela novinara, publiciste, kolumniste Slobodne Dalmacije i književnika Danka Plevnika, intelektualca koji je cenjen kako u Hrvatskoj tako i u Evropi. Među brojnim naslovima ovog plodnog i interesantnog autora je i ‘Moja povijest Karlovca’, u kojoj na specifičan i duhovit način opisuje mesta i ljude značajne za njegovo odrastanje u Karlovcu”, piše Radojević. “Zajedno sa ovim naslovima, kragujevačka biblioteka dobila je od karlovačkih prijatelja i dela Slavka Mihalića, fotomonografiju iz ratnog vremena Dinka Neskusila, monografiju slikara Danijela Butale, monografiju ‘Stari Karlovac – ulice, kuće i ljudi’ karlovačkog istoričara Radovana Radovinovića, ‘Sto godina nogometa u karlovačkoj županiji’ Krešimira Perušića, kao i niz knjiga o sportu Zdravka Švegara. Tu je i naslov ‘U vrtlogu novinarstva’ – Švegarova historija karlovačkog novinarstva. Među doniranim knjigama je i knjiga o karlovačkim parkovima, kao i ‘Karlovački vodič’ Alena Pajtaka, koji je od velike koristi za slučaj da idete u posetu Karlovcu”, stoji u članku. Taj karlovački vodič smo valjda poklonili da namamimo Srbe u Karlovac gdje ćemo ih, skloni zločinu i nacionalnoj netrpeljivosti, umlatiti? Ipak, nije li nelogično ostaviti vodič po gradu kojega si ocrnio kao opasnu i zatucanu sredinu?
Pa nadalje Radojević piše da su Kragujevčani za Karlovac donirali svoje knjige, koje i jesmo odnijeli Gradskoj knjižnici “Ivan Goran Kovačić”, da je Lisac uspostavio književnu suradnju i tako dalje. “Nakon umetnika i aktivista na redu su zvaničnici. Naši gosti kažu da su se gradonačelnici Damir Jelić i Veroljub Stevanović već upoznali u Sarajevu na dodeli nagrade za najmenadžera. ‘Lepo je što su se upoznali u Sarajevu. Žao mi je što se nisu upoznali ranije, s obzirom na to da smo pobratimi. Ali, dobro je što su se sreli i valjda će s njihove strane ta forma pobratimstva biti ispunjena nekim sadržajem’, kaže Bakić za Šumadija press”. “Naši sagovornici su optimistični u pogledu buduće saradnje Karlovca i Kragujevca”, dodaje taj medij.
Pa dok čekamo kontradokaze, dotaknimo se još par problema. Jedan su Karlovčani koji oznakama da im se sviđaju bljuvotine gospođe megatrol podržavaju njezino kukavičko divljanje na fejsbuku. Među njima izdvajamo političkog aktivista Nikolu Badovinca. Voljeli bismo od njega čuti što mu se to konkretno sviđa u, po ostatke karlovačke polujavnosti, toksičnom djelovanju gospođe megatrol. Što ga je nagnalo da označi sa “sviđa mi se” njezine takve objave na fejsbuku?
Drugo, listajući tom prilikom njezin zid nailazimo na paušalna dociranja s nekakvih nejasnih visina, pa čak gospođa megatrol kaže u jednom trenutku “mi koji radimo”. Ne radi ona nigdje i ne radi ništa, nema struke, nesposobna je i ima vrlo vjerojatno kompleks profesionalne neostvarenosti. Proziva za nerad i pušioničare na tržištu rada, a nezaposlena je. I ne samo da je nezaposlena nego je nad njom prošle godine proveden stečaj potrošača. Jasnoće radi valja kazati da se nikome za tako nešto ne bismo rugali, osim njoj koja se za tako nešto ruga drugima. I što vrijedi tužiti za klevetu kada se nemaš od nje kako naplatiti jer “potrošač nije zaposlen niti je korisnik mirovine, a nije niti vlasnik bilo koje druge imovine”, kako stoji u rješenju Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 2. listopada 2019. godine? A ne vrijedi niti tražiti ispriku jer ispriku prihvaćaš od nekoga kojega bar minimalno, donekle cijeniš, a ne od moguće cirkuske atrakcije, gospođe bankrot-megatrol.
