Katolička crkva danas na Duhove ili Pedestnicu slavi svoj rođendan. Ne radi se o nikakvim duhovima već o događaju silaska Duha Svetoga kako nam to opisuju Djela apostolska (Dj 8, 5-8.14-17), a Pedesetnica jer je to pedesti dan poslije Isusova uskrsnuća. Poslije uskrsnuća Isus uglavnom provodi vrijeme s apostolima nastojeći ih pripremiti za ono što slijedi, tih četrdeset dana bili su svojevrsna duhovna obnova apostola. Poslije uzašašća zajednica apostola povlači se u samoću i molitvu, a onda na Pedesetnicu događa se iskorak – zajednica izlazi van i počinje ispunjavati svoju ulogu – navještaja, krštenja (posvećenja) i liječenja „svake nemoći“.
Toga dana zajednica se očitovala svijetu i započela svoj hod među narodima. To čini već dvadeset stoljeća s više ili manje uspjeha, sjajno i manje sjajno, no ne može joj se sporiti da je oblikova svijest i svijet barem u jednom dijelu.
Veliki njemački katolički teolog usporedio je Crkvu s vremešnom gospođom s borama koje su joj nanijele godine, ali i problemi sa svijetom i njezinom djecom. »Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju“ (Mk 16,15). To je temeljno poslanje Crkve – navještaj Radosne vijesti. Osobito je danas važno za pripadnike Crkve ova misao i svijest u vremenima kada se u srednjoj struji gura teza kako je pitanje Crkve tek udovoljavanje nekih privatnih potreba. Bitni smisao jest upravo suprotan – djelovanje u javnosti, sudjelovanje u javnom životu. Prisutnost u svijetu.
Duga stoljeća hoda Crkva je usprkos svih problema bila nositeljica kulture, znanosti i obrazovanja, neizbježan politički faktor. Oblikovala je svekoliki život. Osobito su samostani bili žarišta toga života. Cilj ovoga kratkoga promišljanja nije dati cjeloviti pregled ili cjelovitu ocjenu, ili bilo kakvu, više je cilj potaknuti na objektivno promišljanje. S jedne je strane previše glorifikacije, a s druge strane nipodništavanje svega ili pak selektivno i neznanstveno nijekanje svega pozitivnoga, a naglašavanje negativnog.
Papa Franjo je 21. prosinca 2019. godine na susretu s članovima Rimske kurije izrekao zanimljive misli: „Živimo ne u epohi promjene, nego u promjeni epohe“. Druga važna misao koju je iznio glasi: „Nismo više u režimu kršćanske civilizacije…“ Kršćanstvo više nije ono koje bi oblikovalo kulturu i stil života.
Možemo se pitati danas je li to dobro ili loše za Crkvu. Za onaj oblik Crkve kakvu smo imali – loše je, ali za „novo lice Crkve“ ovo je izvanredna šansa da se posveti onom izvornom svom poslanju. To „novo lice Crkve“ brojni su pokreti u Crkvi koji nisu opterećeni povijesnim nasljeđem već čežnjom za izvornošću Evanđelja.
