Istinom se spoznaje što je laž
Istom se spoznaje
Kao kad kamen pogodi
Balastne oči.
Krik i muk.
U meni su utihnule mnoge riječi
Bez istine u sebi;
Mnoge, ne sve.
Ponekad kule na dinama
Ponekad sitna zrnca obmane
Koja si bacamo u oči.
Priroda me najzad morala prihvatiti
Kao čopor gorila uljeza
Nakon godina i godina nastojanja
Da im se približi, polumrtvu u okovima
Što smo si ih iskovale mi same –
Rječite i trome, mrmljave zvijeri
Neznatne bistroumnosti.
Nakon šumorenja vjetra u krošnjama
Osluškivanja noći, sjećanja
Na zvuk koji smo mi sami
Javlja se prvo svjetlo svitanja:
Sunčevi jezici padaju i
Nebo je pritisnulo zemlju
No cvijeće se diže iz blata
U slobodi onoga koji više nema
Luka ni strijele, štita ni mačete.
I čini se da sve je samo
Igra svijeta
Pod prstima, pod noktima
Kao prašina pod topotom
Toplih konjskih kopita
