Prvi krik (36): Posvećeno J. P. K.

Autor: Ivana Čohan Milašinović

Mraz; pao je mraz. Mraz je prekrio srca i kušači vatre nemaju više što tražiti u

Hladnim sanducima. Koje li svečane, tihe jeze. Pada mraz ujutro i uveče

Polako pada, ne povlači se u rano, niti kasno podne. Mraz je pao i ne prestaje

Padati. Govori o jučerašnjoj kaši, sve te krnje, jalove misli bez ljutnje, straha

Boli ili radosti.

Tupost kao konačni pad.

Evo vam vatre, evo vam lomače, svjetina puca

Evo vam Kamovljeva sina – pogledajte harlekina kako pleše po njima;

Na vanjskoj pozornici, unutrašnji sukobi izgledaju poput savršeno izvedenog

Baletnog plesa kojemu se publika razočarano divi – možda zbog nedokučivih

Osmijeha plesača

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije