Prvi krik (32): Pjesnikova žuč

Autor: Ivana Čohan Milašinović

Što duže osmatram trule medalje

I žudnje slijepaca – pucnjeve pijane –

To se više usta kiselinom pune

Pa oprezno vadim i umećem fitilje

Jao, sirotinjo, kad ostaneš bez čepova

Gdje da mir svoj isprosiš

U kojim hramovima kojih svjetova

Da brnjicu potražiš, pričvrstiš

Jao si ga nama, nema protuotrova

Za jezičave oštrice vremenite tuposti

Al bar da oprostom pokrstimo šiljata olova

S kojih silaze legije gluposti