Zadnja anketa pokazala je da se većina građana – više od 60 posto – slaže s neradnom nedjeljom u trgovini. Taj bi postotak bio još veći da se anketiralo i radnike u trgovini, koji već godinama upozoravaju na ovaj problem.
Prvo što upada u oči jest činjenica da raniji prijedlozi da će se trgovine zatvoriti nedjeljom onog trenutka kad građani prestanu kupovati – nisu imali previše smisla. Stvar je upravo obrnuta – građani su prestali kupovati jer su trgovine prestale raditi, što znači da je prvi korak bio i ostao na upravama. Jedino je razlika u tome što su poslodavci popustili na zahtjev Vlade zbog aktualne pandemije, a ne zbog pritiska radnika organiziranih u sindikate uz pomoć lokalne i nacionalne politike.
Iz tog razloga, uz, naravno, očitu okolnost skorih parlamentarnih izbora – radnici u trgovini, pa tako i karlovački radnici, ne mogu biti sigurni da će ova situacija potrajati. Također, trebaju imati na umu da će ako se postojeća situacija produži i nakon pandemije, trgovine imati lakši izgovor za otkaze. Zbog toga je proradnička inicijativa lokalne politike potrebnija više nego ikad prije. Koji bi trebali biti njeni prvi koraci?
Odmah treba istražiti koliko je karlovačkih radnica i radnika u trgovini sindikalno organizirano, budući da je prvi uvjet kolektivnog ugovora i osiguravanja protiv igrica nacionalne politike, da su radnice i radnici sindikalno organizirani. U Karlovcu već desetljećima postoje sindikalni lideri koji i dalje ne uspijevaju postići kolektivni ugovor u trgovini. To mora prestati, a lokalna politika može pomoći u tome da radnicima ponudi svoju pomoć, svoja gradska tijela i resore. Istovremeno mora se angažirati na tome da se poboljša rad sindikata jer ako sindikat ne radi dobar posao za karlovačke radnike (ako nema kolektivnog ugovora u trgovini), onda je to problem i karlovačke politike. Najvažnije, gradska vlast mora svim sredstvima stati iza svojih radnika jer nijedan od njih sasvim sigurno neće riskirati gubitak posla radi toga da pomogne sindikalno organiziranje. Zato se radnike mora uvjeriti da borba za svoja prava ne znači nositi glavu u torbi, nego znači izboriti se za bolji život.
Nismo za neradnu nedjelju u trgovini zato da bi onaj ili onaj vlasnik mogao pod lošim izgovorom slabijeg prometa lakše dijeliti otkaze. Za nas je neradna nedjelja primarna jer je to glavni zahtjev radnica i radnika i jer je važna karika u lancu borbe za sindikalno organiziranje. Ali u malom gradu poput Karlovca ta je borba osuđena na neuspjeh, ako lokalna politika nastavi podmetati nogu karlovačkim radnicima, odnosno ako i dalje ostane nezainteresirana.
