Županija karlovačka odlučila je ove godine odlučila je dodijeliti Nagradu za životno djelo Dubravku Deliću, političaru i nekadašnjem direktoru Vodoprivrede Karlovac, zbog iznimnog doprinosa i rezultata trajne vrijednosti na širokom području gospodarstva, društvenih djelatnosti, volonterizma i javnog rada”, Izidoru Češnjaju zbog “zbog iznimnog doprinosa i rezultata trajne vrijednosti u Domovinskom ratu, te prilikom uspostave neovisnosti Hrvatske”, te Mladenu Kuki zbog “iznimnog doprinosa i rezultata trajne vrijednosti u području planinarstva, ekspedicionizma, speleologije, volonterizma i javnog rada”. Plaketa će se uručiti, nakon što prođe pandemijska kriza, na svečanoj sjednici Županijske skupštine, tvrtki “Maksim trade energija” iz Žakanja “za iznimne rezultate u području gospodarstva”, Josipu Prahoviću, “za iznimne rezultate u području inovacija i gospodarstva”, Ivanki Vukas-Grdić “za izniman doprinos u umjetničkim i društvenim područjima, te očuvanju vrijednosti iz Domovinskog rata”, Nikoli Caru “za iznimne rezultate u sportskim djelatnostima” te predvodnici Građanske inicijative “Obilaznica koja život znači”, članici Vijeća roditelja Osnovne škole “Turanj” i predsjednici Udruge “Naš Turanj” Nataši Lemić, koja se istaknula u prosvjedima za sigurnije prometne uvjete u toj rubnoj karlovačkoj četvrti nakon što je kamion blizu pješačkog prijelaza kraj osnovne škole 12. listopada 2018. godine usmrtio desetogodišnjeg učenika četvrtog razreda, za “izniman doprinos humanističkim vrijednostima”, što je prilika za još jedan intervju iz ciklusa SpiKA.
Kako komentiraš odluku da ti se dodijeli plaketa?
- Drago mi je što sam prepoznata, ali stalno govorim da nisam jedina u inicijativi. Međutim, kako “Obilaznica koja život znači” nije pravna osoba, kandidirana sam uime svih članova. Čestitam nam svima zajedno. Nije plaketa samo moja. Kako sam ipak od samoga početka istupala u ime inicijative, tako ću i preuzeti nagradu.
Kako to da si se isturila? To je nagon za pravdom u tebi?
- Uvijek sam težila pravdi i borila se za nju. Živim uz državnu cestu D1. Otkako je kćerka krenula u prvi razred svakodnevno sam gledala koliko joj je puta automobil ili kamion prošao ispred nogu, iako je bilo na semaforu crveno svjetlo za motorni promet, slušala kočenja i slično. Juri se nenormalno po cesti, da ne kažem koliko se prestiže ispred škole gdje se nalazi semafor. Kako sam otkako je moja kćer pošla u prvi razred članica Vijeća roditelja OŠ “Turanj”, uporno sam postavljala pitanja što se može učiniti da promet bude sigurniji.
Kad je tvoja kćerka krenula u školu?
- Prije četiri godine. Kazano mi je tada da su i drugi roditelji ranije također insistirali da se nešto uradi po tom pitanju, no bezuspješno. Tada sam na vlastitu inicijativu otišla u policiju da se raspitam što se može učiniti. Zaboravila sam kako se zvao načelnik policije koji me tada primio i koji mi je kazao da dio državne ceste na Turnju po statistikama najsigurnija prometnica u Hrvatskoj. Rekao je da ništa ne može učiniti. Odgovarajući na moje pitanje, kazao je da možemo zaustaviti onoga tko prođe na crveno svjetlo na semaforu, ali da potom moramo pozvati policiju. I dalje smo strepili do najgoreg dana, 12. listopada 2018. godine, kada je Marko poginuo. Užasno mi je teško o tome pričati. Taj dan je bio kaotičan. Jedno dijete je poginulo.
Kako si saznala za tu vijest?
- Vidjela sam kolonu prilikom povratka kući. Rečeno mi je ubrzo da je dijete poginulo na zebri. “Poludjela” sam, otišla do ravnateljice i pitala što ćemo napraviti. Kazala je da mora brinuti dalje o školi i djeci i da u tom trenutku ne može ništa. Nekolicina nas se složila te večeri da organiziramo prosvjed i započnemo borbu da se poboljša stanje sigurnosti na tom dijelu ceste kamerama, semaforima i drugim načinima. Htjeli smo i da se postave takozvani ležeći policajci, ali smo bili svjesni da je to na D1 nemoguće. Najviši zahtjev koji smo postavili jest da se napravi obilaznica.
Vozaču kamiona nije utvrđena krivica?
- Nisam u to detaljno ulazila. Koliko mi je poznato, nije kriv za nesreću, a nije niti dijete. Vozač dječaka jednostavno nije vidio. Problem je što taj kamion uopće ne bi trebao biti tu – svi bi kamioni trebali biti na obilaznici čija je gradnja planirana još 1980-ih godina.
Kroz taj dio ceste D1 prođe dnevno 15.000 vozila, od toga 1.500 kamiona. To je izmjereno u listopadu?
- Tako je. Nakon što smo započeli s organizacijom prosvjeda došli su stručnjaci s Prometnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i mjerili promet. U tom tjednu kada su mjerili nije bilo turističke sezone, pa niti turista, a i Granični prijelaz “Maljevac” je bio zatvoren zbog migrantske krize.
Koliko vozila prođe preko turističke sezone?
- Nemam taj podatak, ali ovaj izmjereni možemo za utoliko utostručiti. Da nije pandemijske krize, Turanj bi već sada bio prepun vozila. Kada izlazim na glavu cestu treba mi deset do petnaest minuta da se uključim u promet.
Kako ste se odlučili za prosvjedne šetnje preko pješačkog prijelaza?
- Nismo htjeli blokirati promet na glavnoj cesti jer bi onda morali preusmjeravati vozila na sporedne i uske ceste, a ne želimo dovoditi ostale građane u opasnost. Stoga smo se odlučili na miran prolaz na šetnju preko zebri usporili promet kako bi se uvidjelo kolika kolona može nastati, odnosno koliko je ta cesta važna. Imali smo sveukupno devet prosvjeda do ožujka 2019. svake nedjelje. Ustrajali smo u tome dok god nam nisu kazali da će se nešto poduzeti, dok nismo dobili datum početka izgradnje obilaznice. U početku su uistinu brzo reagirali i nadgledali promet te ustanovili što valja poboljšati – svjetlost na zebri je bila katastrofalna i popravljena je, postavljeni su stupići kako se ne bi kamioni mogli parkirati na nogostupu i tako tjerali djecu na cestu da ih zaobiđu, postavljene su kamere… S time smo zadovoljni. No, nikako nismo mogli dobiti datum početka izgradnje obilaznice. Nismo htjeli da nas opet zavlače praznim obećanjima. Nismo odustali dok nismo dobili datum objave javne nabave.
Koji je to datum?
- U ožujku 2019. je objavljeno da će se od 15. srpnja te godine provesti natječaj javne nabave za izvođače radova izgradnje obilaznice.
Je li proveden?
- Jest. Dugo je trajao. Samo jedna tvrtka je poslala ponudu i ta ponuda je prihvaćena. Čekamo kada će započeti radovi.
Što ako se odgode radovi zbog koronakrize? Hoćete li insistirati da se radovi provedu unatoč mjerama suzbijanja pandemije?
- Nismo se kao pripadnici inicijative sastali da o tome razgovaramo. Strah me što će biti s time, no ipak se nadam da će se planovi izvršiti jer su sredstva osigurana. Možda radovi neće biti započeti do lipnja zbog koronakrize. Kazali su da do polovice godine treba početi graditi obilaznicu.
Rekli su i da Hrvatske vode i Hrvatske ceste moraju razriješiti neke svoje sporove. Konkretno, Hrvatske vode bi prije izgradnje obilaznice trebale izgraditi nasipe uz Koranu i Mrežnicu.
- Tako je, ali ne moraju početi graditi od brze ceste nego od Cerovca Vukmaničkog i Sajevca, gdje će graditi novi nadvožnjak. Obilaznica će se graditi u etapama. Kada Hrvatske vode završe izgradnju nasipa, Hrvatske ceste će moći graditi prometnicu na tom dijelu.
Od Jugoslavije se najavljuje izgradnja obilaznice, ali treba poginuti dijete, a posljedično organizirati pritisak da se odredi datum javne nabave.
- Nažalost je to tako. Da smo ostali na jednom prosvjedu opet bi se to stavilo pod tepih do nekog drugog neželjenog događaja. Bili smo uporni i tvrdoglavi. Nevjerojatno je da su ljudi dolazili šetati dva sata po kiši, snijegu i najvećoj hladnoći.
Kako su reagirali vozači?
- Svašta su pitali i komentirali. Znam da im je teško i da ne mogu na Turnju stati, kupiti si pecivo ili slično, ali mogu si obrok pripremiti doma ili kupiti na stajalištu za kamione. Ne možemo ugrožavati djecu. Ako se tu nalaze škola s 450 đaka i vrtić s dvije stotine polaznika, sigurnost u prometu je prioritet.
Jesi li u razgovorima s političarima uspjela dokučiti koji je problem bio da se i prije tragedije ostvari ulaganje u izgradnju obilaznice, osim što je izgrađen most “Korana”, u javnosti prozvan Vukelićevim?
- Nisam. Nitko mi nije rekao zašto je to krenulo pa stalo. S Rakovca sam pa nisam niti znala za most. Kada sam se udala i došla živjeti na Turanj, taj je most već bio izgrađen. Znam da su prije rata otkupljivali parcele. Zašto je sve stalo? Pretpostavljam zbog politike, ali u politiku ne ulazim. Mnogo političkih stranaka je htjelo na našem prosvjedu ostvariti korist, ali to nismo dozvoljavali. Ovo je borba i zasluga mještana Turnja i dobrih ljudi iz drugih sredina.
Od cjelokupnog, izgradnja tog mosta je najzahtjevniji dio ulaganja?
- Ne znam, mislim da predviđaju izgradnju velikog nadvožnjaka ujedno. No, ne ulazim u građevinska pitanja.
Most je vrijedan 50 milijuna kuna, a čitava investicija 210.
- Cifre mi djeluju preveliko. Nisam građevinar i ne znam koliko što stoji.
Kamen temeljac za most su položila tri ministra, a jedan od njih je bio pokojni Branko Vukelić. Zanimljivi su to podaci, a iznosi ih u članku od studenog prošle godine Mario Pušić u Jutarnjem listu. Dakle, most vrijedi 50 milijuna kuna, a da se sanira zbog desetogodišnjeg propadanja treba izdvojiti 2,4 milijuna kuna. Nismo li uistinu slučajna država? Zamislimo obilaznicu u Jugoslaviji i čekamo umalo 40 godina, nakon što dijete pogine, da ministar Oleg Butković kaže da se radi na ishođenju lokacijskih dozvola, što je jedan od prvih koraka u investiciji.
- I sama sam se iznenadila kada je rečeno da se tek sada vade dozvole. Što se radilo ranije? Ako se još tada, za bivše države, započelo s otkupljivanjem parcela, gdje su te dozvole? Često sam na mostu jer tamo šećemo psa. Ne djeluje mi toliko oronulo koliko pokradeno – uklonjeni su svi šahtovi, sve metalno s njega je otuđeno.
Kada su započeli graditi most nisu imali niti otkupljena zemljišta niti dozvole.
- Jedino je izgrađen taj most, drugo ništa. Čak su na potezu od brze ceste do mosta zatrpani kanali koji bi trebali biti prohodni zbog poplava.
Ti zatrpani kanali su uzrokovali plavljenje?
- Da. Znam da ih sada trebaju otkopavati i polagati cijevi.
Kako je roditeljima poginuloga dječaka godinu i pol do dvije nakon tragedije?
- Jako im je teško. Svaki puta kada se spomene ime njihovog sina, vraća ih se u tu nesreću. Ne bih voljela o tome puno govoriti. U potpunosti su uz nas i znaju da se borimo za svu djecu.
Jesi li zadovoljna kako se vlast postavila prema inicijativi?
- Zadovoljna sam kako se postavila gradska vlast. Zahvalna sam gradonačelniku Damiru Mandiću što je stao uz nas. Došao je na prvi prosvjed i pozvao je sve relevantne ministre na sastanak u školu. Uvijek je bio karika koja nas je povezivala s državnom vlašću. Mislim da je stvarno dobro postupio. Žao mi je što je Damir Jelić, karlovački župan, bio samo na jednom sastanku, a nisam uopće čula da se kasnije bavio tim problemom. Kada se gradio most bio je gradonačelnik Karlovca.
Što je rekao na tom jednom sastanku na kojemu je sudjelovao?
- Ništa o tome zašto se odužilo s ulaganjem u izgradnju obilaznice. Predočili smo mu tada kronologiju zbivanja, koja se odnosi i na razdoblje kada je bio gradonačelnik. Nije se uopće osvrnuo na pitanje zašto je investicija prekinuta, nego je jednostavno kazao da se treba sada nastaviti.
Kako ocjenjuješ držanje predstavnika državne vlasti?
- Žao mi je što se ministar prometa nije niti jednom pojavio na sastanku s nama. Rekao je da će se u siječnju ove godine početi graditi. Tada još nije bilo koronakrize. Sada je travanj, nije se ništa počelo graditi. Najviše su pridonijeli Prometni fakultet prometnim elaboratom koji je dokazao postojanje problema na tom dijelu državne ceste D1 te Hrvatske ceste koje su provele natječaj. Da nije nastala pandemijska kriza, u travnju bismo bili opet na cesti, što smo i najavljivali. Od sada više neće biti prosvjeda samo nedjeljom nego i petkom i nedjeljom.
Studija Prometnog fakulteta je ustanovila poražavajući prometnu kulturu Karlovčana?
- Promet se nadgledao u listopadu kada nije bilo turističke sezone i kada je bila zatvorena granica s Bosnom i Hercegovinom. Dakle, vozači su uglavnom bili lokalni. Automobili s karlovačkim registracijskim oznakama su bili parkirani na nogostupima kako bi vozači mogli komotnije obaviti kupovinu u pekari, kiosku ili popili piće u kafiću. Zabilježeno je i mnogo slučajeva prolaska kroz crveno svjetlo na semaforu. Nedavno me je jedna gospođa s karlovačkim registracijskim oznakama umalo udarila na zebri dok je njoj bilo upaljeno crveno svjetlo, a meni zeleno. Dakle, problemi se i dalje nastavljaju, samo u manjim količinama.
Neki kao da nisu čuli za tragediju koja se dogodila?
- Ne znam zašto se ne može pripaziti kada se vozi pokraj škole i vrtića. Razumijem zašto jure kola hitne medicinske pomoći, ne razumijem zašto jure privatni automobili. Ima i dovoljno parkirališnih mjesta na kojima se može stati, pa prijeći cestu da se obavi kupnja u pekari, kiosku ili popije piće u kafiću. Kada dođeš u grad, parkiraš se na parkiralištu trgovine i obaviš kupovinu. Isto tako se i na Turnju može prošetati nekoliko koraka. Možda bi ljudi bili najsretniji kada bi se napravila drive-in pekara da se uopće ne mora izlaziti iz automobila.
Je li pala frekvencija prometa na D1 otkako je uvedena zabrana putovanja?
- Jest, jako. Komentirali smo da sada vidimo kako će nam biti kada se obilaznica izradi. Navečer nema nikoga, vlada totalna tišina. Tu-i-tamo prođe neki kamion.
Je li poanta osnivanja Udruge “Naš Turanj” bila formalizacija inicijative “Obilaznica koja život znači”?
- Borba za obilaznicu se ostvaruje i preko Vijeća roditelja OŠ “Turanj”, pa je to formalni okvir. Inicijativi su se priključili i oni koji nemaju djecu u školi. Dakle, borba za taj cilj ostaje na inicijativi i Vijeću, odnosno školi. S obzirom da smo se od tragedije kao mještani složili, htjeli smo napraviti udrugu ne bismo li i na druge način poboljšali životne uvjete našeg dijela Karlovca. Kao organizacija civilnog društva se možemo javljati i na natječaje za financiranje projekata. Planiramo zabavu za ljeto, a organizirali smo i adventske proslave kod crkve u čemu su sudjelovali i Župa Blažene Djevice Marije Snježne – Kamensko, Vijeće Gradske četvrti Turanj, Nogometni klub “Korana” i Kulturno-umjetničko društvo “Turanj”. Imali smo i pokladna događanja. Želja nam je spojiti mještane Turnja. Tu živim 14 godina a masu sumještana nisam poznavala do organiziranja prosvjeda.
Čistili ste i teren na kojem treba biti izgrađena obilaznica?
- Jesmo, i to je jedna od svrha naše udruge. Čistili smo oko mosta da ne trebaju graditelji. Čistit ćemo ponovno. Kada su bile poplave pomagali smo mještanima Logorišta. Kada god dođe do takvih situacija, pomoći ćemo. Jedna je sirijska obitelj trebala pomoć, pa smo skupljali staru garderobu i ostale potrepštine za njih. Skupili smo i podosta hrane za njih. Imamo na Turnju fenomenalne ljude i možemo svašta napraviti. Turanj može primjer sloge.
Tragedija stvara od Turnja zajednicu u pravom smislu te riječi?
- Da. Suprug mi je s Turnja i od njega i ostalih starosjedioca čujem da se tu mnogo više družilo ranije, da je bilo zabava i uopće su se ljudi mnogo bolje poznavali. Udruga nema mnogo novca trenutačno, ali nas to neće spriječiti u aktivnostima. Imamo mnogo ideja.
Područje oko mosta je divlje odlagalište?
- Pored mosta je bilo mnogo smeća – bacaju se štednjaci, karoserije i ostali krupni otpad. Planiramo još akcija čišćenja, mada je sada manje otpada.
Kakav razvoj događaja očekuješ?
- Očekujem da će se do lipnja započeti s radovima. Želimo vidjeti bagere i lopate, a ne više studije i ostale papire. Ako se krizne mjere zbog pandemije okončaju, a radovi ne započnu, mislim da smo ponovno na cesti. Tada će bit kaos.
Bez obzira na najavljeni podbačaj turističke sezone?
- Najavljuju podbačaj zato što sezona nije započela u travnju. No, ako se do lipnja ukinu mjere, sigurno će u lipnju, srpnju i kolovozu biti mnogo prometa. Ako napravimo u tom kontekstu prosvjed u petak, vjerujem da će se stvoriti kolona do Zagreba.
Kamioni prolaze ovuda jer im je to jeftinije nego putovati autocestom?
- Da, ali to je jedan od razloga. Mnogo vozača nam se požalilo na troškove autoputa, što očigledno također treba regulirati. Drugi je što je to jedini put koji vodi prema Maljevcu odnosno iz Maljevca.
Plaketa vas neće umiriti?
- Nema šanse. Zahvalni smo na nagradi, ali će nas uspokojiti tek završetak izgradnje obilaznice. Tada ćemo svi prošetati čitavom njezinom dužinom koja iznosi 6,2 kilometara.
Očekuješ li od župana, kojega ćeš uskoro sresti, objašnjenje koje nije dao na sastanku kojega si spomenula zašto se nije nastavilo s izgradnjom obilaznice nakon što je izgrađen most?
- Nadam se da hoće, ali nam nije primarno vraćati se u prošlost, nego upregnuti sve resurse da se obilaznica izradi. Uvijek ću razmišljati o tome zašto se ulaganje nije davno ranije provelo, ali hajdemo se potruditi da ga ostvarimo. Bitno je da se započeto završi.
Za ljeto onda dolazimo na vašu manifestaciju da proslavimo plaketu, ako koronakriza završi do tada?
- Naravno. Bit će dobar program, poučan i za djecu, i prilika za lijepo druženje.
