Jednom je Poglavica Oštrog Zuba
Sjeo na kamen kraj brze rijeke
Zaboravio je sebe i svoj život
– Rijeka mu je isprala boje;
Zaboravio je velikog bijelog bizona
Čiji mu je dah srce grijao
I vrane na čijim je krilima u suton
Nad prerijom letio
Ali ga je plač vjetra probudio
Kiša je padala i više nije mogao
Zaboraviti što je toga dana
Na rijeci sanjao
