Oblaci.
Pejzaži bez ljudi, kao poslije potopa
Neki čovjek nosi crteže i slike
Ne vidi dobro, ne može upisati
Riječi.
Oblaci, uspisujem
A možda se je moglo
I više od toga reći.
Vrata. Potreba da se osvrćem na oblake i vrata, ta vrata koja se
Otvaraju i zatvaraju, ona za mnom i ja za njima, uvijek iznova
Ne čini me sretnom, podnosim ju. Dišem u ove oblake
Nad nama. Kasnije ću sjesti za stol, uzeti olovku i papir
Zapisati sve.
Glazba na radiju, i dobro je. Tako sve izađe i ode gore, u oblake
Dok životna snaga u glasu Edith Piaf bubnja pa ra ra ra ra ra
I postupno vedri nebo
