Sluz koja se nakupila u pećinama
Moje lubanje
Provalila je na izlaze, sva ona voda
Koju sam udisala preko mjere
Što je ušla za svježih kasnovečernjih
Ležanja na slapu s pogledom prema
Nebu u trenucima kad ne bih
Zatvorila oči
To je bilo tada.
Sada istiskujem riječi
I ispisujem ove retke čiji iskupljeni glas
Sliči na pitanje s onog grafita kod Miloša
Kojeg više nema
