Postoji taj netko koji žudi
Biti nitko – berač pamuka pitomih ruku
Među divljim, otrovnim cvijećem
Prvi krik (1): Netko
Ivana Milašinović (djevojački Čohan), rođena 05. listopada 1986. godine u Karlovcu. U rodnom gradu pohađala osnovnu školu i gimnaziju. U Karlovcu živi i radi kao logoped. Udana i majka dječaka, uskoro i po drugi put. "Pišem poeziju i kratke priče kao pokušaj propitkivanja i izražavanja osobnog i univerzalnog, trenutnog i svevremenskog ljudskog postojanja", kaže. Ljubitelj je kulture Dalekog Istoka i filozofije borilačkih vještina, kulinarstva i country glazbe. Na natječaju za Hrvatsku književnu nagradu Grada Karlovca ,,Zdravko Pucak" za mlade pjesnike 2013. godine, pohvaljena joj je zbirka pjesama ''Iris južnih mora''. Iste godine, kratka priča ''Baština močvarnoga akvarela'' uvrštena je među 10 nagrađenih Natječaja za najbolju kratku priču ''Zlatko Tomičič''. Pjesme su joj objavljene u Zborniku Drugog gornjogradskog književnog festivala za 2014.godinu i časopisu ''Svjetlo'' Ogranka Matice hrvatske u Karlovcu
