Pećina: Misterij guz-papira

Ima ironije u tome da su i koronavirus i toaletni papir za kojim je nastala gungula uslijed krize koju je taj mikroorganizam izazvao došli iz iste zemlje. U Kini se počeo koristiti za analnu higijenu, a prvi put se spominje kod slikara, glazbenika, učenjaka i državnog službenika Jan Žituia (valjda se tako fonetski piše) koji je napisao da se nikada ne bi usudio koristiti komentare iz Pet klasika u te svrhe. To je bilo u šestom stoljeću prije Krista

Autor: Marin Bakić

Najesti se obilno, odrijemati nakon objeda, skuhati jaku tursku kavu i popiti je, a zatim provesti sat na najintimnijoj lokaciji – toaletu. Već samo to daje životu smisao. WC (Water Closet) je, kazali bismo u šali, jedino mjesto na svijetu na kojemu je ostvarena komunistička egalitaristička utopija. Narod je to odavno primijetio, pa za zahod kaže da je mjesto na koje i car ide pješke. Što me asocira na slovensku riječ zahod, odnosno zapad u prijevodu. To poigravanje jezikom i različitim značenjima pojedinih riječi u različitim jezicima zna biti zabavno. Sjećam se kada sam kao mali – ne znam točno kojim povodom, vjerojatno se putovalo u Trst – vidio prvi put tablu “LJUBLJANA – ZAHOD”. Možda sam tada pomislio kakav je to, pobogu, zahod kad ima izlaz s autoceste. Kako sam počeo razumijevati slovenski, tako sam se često šalio s tim izrazom. Kad bih, primjerice, putovao u Sloveniju, a netko bi me pitao kamo ću, odgovorio bih da idem na zahod.

Čemu sad o zahodu? A o čemu drugome u ovo pandemijsko vrijeme izolacije koje je obilježeno upravo toaletnim papirom? Da mi je netko rekao da ću živjeti u dobu koje će simbolizirati rola guz-papira… U biti je čudno što o probavi, osjećaju zadovoljstva nakon izbacivanja tjelesnog tereta, i sličnim guštima ne čitamo mnogo u literaturi. Književnost, umjetnost uopće, kao da zaobilazi te teme. A priznat će svatko da je to jedan od najljepših i najugodnijih osjećaja u nečijem danu, pa i životu. Nigdje nisam pronašao nikakvu probavnu liriku koja bi dočarala taj fantastičan osjećaj zadovoljstva obavljanja velike nužde, možda junački ep snalaženja u oskudici nužnim brisalom ili neku tužaljku, elegiju, o probavnom zatvoru ili nedostatku toaletnog papira nakon čišćenja probavnog trakta. Pronašao sam sažetak jedne književnoteorijske studije “Visceralni romantizam” Shawn Cailey Hall: “Ova disertacija argumentira da su crijeva paradigmatski organ romantizma – somatski i figurativni prostor koji povezuje tijelo, okoliš te doslovnu i književnu potrošnju. Tvrdim da, gledajući iz perspektive probavnog kanala, literatura i kultura romantizma djeluje umnogome drukčije nego gledano iz vizure prevladavajućeg narativa”. Međutim, daljnje čitanje na platformi escholarship.com nije omogućeno – stoji natpis da je studija pod embargom (!) do 4. lipnja 2021. godine. Sjećam se jedne snimke splitskog koncerta novosadskoga kantautora Đorđa Balaševića iz 1990. godine kada se požalio mu teško pada zabrana uvoza slovenskih proizvoda jer mu u kritičnom trenutku pofali Paloma. Najljepši opis probavnog procesa pronašao sam na engleskom urbanom rječniku: “Svaki puta kada se pokenjaš, anđeo dobije krila”. Evo i mog skromnog priloga svjetskoj književnosti na tu temu: “Listić toalet-papira/Guzu polira/Crijevo ne bira/kad će da defecira/Diljem naše nacije/Više nema opstipacije.

Kada nam se prekonoć životi drastično okljaštre, sasvim je razumno da se usredotočimo na one istinske potrepštine – hranu, zaklon i, naravno, higijenu, u što spada i higijena anusa, odnosno i vulve kod žena, za što se koristi toaletni papir. “Kriza potiče psihologiju preživljavanja po kojoj, s obzirom da moramo biti doma što je više moguće, moramo napraviti zalihe potrepština. Čime zamijeniti toaletni papir, ako nam ponestane”, poentira psiholog Frank Farley toaletomaniju koja je nastupila po prenošenju žarišta zaraze koronavirusom iz Kine na Zapad. Zbog tog toaletnog papira je u pandemijski induciranoj panici jedan kupac potegnuo pištolj na drugoga u jednom supermarketu u Iowi. Diljem zapadnog svijeta su izbile tučnjave u trgovinama – ljudi su se borili za svaki list. U Australiji je jedna obitelj naručila 48 paketa toalet-papira – to će im, po procjenama, trajati dvije godine. Postoji čak i kalkulator trajanja na mrežnoj stranici adrese www.howmuchtoiletpaper.com. Po tom izračunu, imam ga još za 53 dana, pa za sada nisam zabrinut po tom pitanju. Otkako je izbila u Kini epidemija toalet papir se kupovao da bi se koristio, osim u tradicionalne svrhe, i umjesto salveta i maramice, ali i da bi se od njega radile zaštitne maske za lice. Upravo je glasina da će se papir kao sirovina masovno koristiti za proizvodnju kirurških maski kumovala masovnoj potražnji toalet-papira na/u Tajvanu. Psiholozi dodaju da su na Zapadu toalet-papir tražili iz straha pred nepoznatim, što je preopširna ocjena koja malo govori. Ujedno, kada na televiziji vide prazne police, ljudi pomisle da će im ponestati tog artikla. U Irskoj su kupci također masovno kupovali toaletni papir, iako su istraživačima priznali da s time pretjeruju. Psiholozi govore i o terapiji maloprodajom – umjesto da kupuju nove uređaje ili nešto slično, kupovalo se stvarne potrepštine i time sticao osjećaj kontrole nad krizom. Također, povećanoj potražnji toalet-papira kumovala je i izolacija s obzirom da nuždu sada obavljamo isključivo doma, a ne na radnom mjestu, u kafiću ili drugdje.

Ima ironije u tome da su i koronavirus i toaletni papir za kojim je nastala gungula uslijed krize koju je taj mikroorganizam izazvao došli iz iste zemlje. U Kini se počeo koristiti za analnu higijenu, a prvi put se spominje kod slikara, glazbenika, učenjaka i državnog službenika Jan Žituia (valjda se tako fonetski piše) koji je napisao da se nikada ne bi usudio koristiti komentare iz Pet klasika u te svrhe. To je bilo u šestom stoljeću prije Krista. Potom je jedan arapski putopisac izvijestio svoju kulturu da u Kini, umjesto da se operu, kao što je to običaj na Bliskom istoku i u islamu, koriste papir nakon nužde. Iako će tek mnogo kasnije postati raširen toliko da ga koristi i sirotinja, koja je do tada koristila čak i tvrde i oštre predmete da obriše guzu, masovna proizvodnja toaletnog papira započinje u 14. stoljeću, kada je u Džedžangu, primjerice, proizvedeno do deset tisuća komada takvog papira. Za carski sud u Nankingu je 1393. stvoreno 720.000 listova. U drugim dijelovima svijeta za starog doba koristili su se vuna, čipka i list kanabisa, a Rimljani su rabili spužvu na štapu koja se onda polagala u posudu s octom. Gutenbergova civilizacija je omogućila da se koriste listovi novina ili jeftinih knjiga, a još u Trećem Rajhu, dakle u 20. stoljeću, je toaletni-papir bio toliko loš da se za čišćenje nakon čišćenja koristila novina Völkischer Beobachter. Rola toalet-papira je izmišljena 1883. godine.

Proizvede se u našem dobu 83 milijuna rola dnevno, za što se dnevno koristi 27.000 stabala. Uslijed ove krize je nastala uvećana potražnju, pa time i proizvodnja – Topalovići su nam osvijestili da pogrebnici nikada neće propasti jer će ljudi uvijek umirati, a valjda se to odnosi i na proizvođače toalet-papir jer će uvijek netko kenjati. Stoga, ako vam je pokrivenost šumama draga, racionalizirajte odlaske u šekret. Ovo je vrijeme kada nam je solidarnost potrebna više no ikada. Stoga kada potrošite rolu – na stalak stavite novu.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije