Loncu poklopac: Izolacijski dnevnik

Podređeni je kimnuo potvrdno glavom. Sad je već i nadređenom počelo brzo kucati srce. Morao je prisjesti. Koliko je samo maštao o ovome trenutku. Dosta više s lijepljenjem krhotina u ćupove – konačno je na pragu životnog ostvarenja. Ući će u povijest arheologije – pronaći će izgubljeni grad za kojega su naraštaji u udžbenicima čitali da se sam izjeo uslijed pasivnosti masa i nezajažljivosti elita. Oprezno je uzeo pronalazak u ruke i odložio na stol. Bio je to rokovnik na kojemu je pisalo "Karmel svetog Ilije". Polako je listao stranice. "Ovo je dnevnik", rekao je podređenom. "Izgubljeni dnevnik Damira Jelića?!" "Dodaj, molim te, rakiju." Sjeli su, točili i listali. "Hoćeš li da ti čitam", pitao je podređenog. "Molim Vas."

Autor: Marin Bakić

Zvizdan je iznad pustinje. Znoj mu se slijevao poput potoka s tijela. Pogrbljen, bez naročite zaštite – jer protiv takve pećnice zaštite naročite niti nema – prekopavao je po zemlji dok u jednom trenutku on i njegov dah nisu zastali. Nakon minute – malo se morao pribrati – oprezno je pronalazak stavio u zaštitnu foliju. Poput neke relikvije ga je odnio nadređenom, koji je prebirao po nekakvoj keramici u svome šatoru, i šutke je ispružio ruke u kojima je držao ono što je pronašao usred ničega.

“Možda je to to”, rekao je podređeni.

“Što”, upitao je nadređeni.

“Dokaz da je postojao.”

“Karlovac?”

Podređeni je kimnuo potvrdno glavom. Sad je već i nadređenom počelo brzo kucati srce. Morao je prisjesti. Koliko je samo maštao o ovome trenutku. Dosta više s lijepljenjem krhotina u ćupove – konačno je na pragu životnog ostvarenja. Ući će u povijest arheologije – pronaći će izgubljeni grad za kojega su naraštaji u udžbenicima čitali da se sam izjeo uslijed pasivnosti masa i nezajažljivosti elita. Oprezno je uzeo pronalazak u ruke i odložio na stol. Bio je to rokovnik na kojemu je pisalo “Karmel svetog Ilije”. Polako je listao stranice.

“Ovo je dnevnik”, rekao je podređenom.

“Izgubljeni dnevnik Damira Jelića?!”

“Dodaj, molim te, rakiju.”

Sjeli su, točili i listali.

“Hoćeš li da ti čitam”, pitao je podređenog.

“Molim Vas.”

CITAT

14. 3. 2020. Prvi dan izolacije

Povukao sam se u samoću jer sam podlegao nagonima mrskim, na što me upozorio Andrej nakon moje tiskovne konferencije.

“Izdaješ zapovijedi novinarima, prijetiš liječnicima zatvorom. Što se s tobom događa, Damire”, kazao mi je prijekornim glasom.

“Želim uvesti reda.”

“Jedino što uvodiš je nas u blamažu. Ni ja tako ne nastupam. Što ti misliš da si kalif umjesto kalifa?”

“Oprosti.”

“Ništa oprosti. Idi se liječiti.”

“Od čega?”

“Od čega god hoćeš. Propisujem ti izolaciju, i to ne doma, nego ideš u krajnju samoću. Poslat ću nekoga po tebe.”

Tako je tekao naš razgovor. Eto me sad ovdje u trošnoj ličkoj kućici. Barem je stiglo proljeće, pa bih mogao uskoro brati cvijeće. Hvala Ti, Gospode, što me spuštaš na zemlju.

15. 3. 2020. Drugi dan izolacije

Cvijeće još nije izniklo. Lutam proplancima i udišem svježi zrak. Molim se. Hvala Ti

16. 3. 2020. Treći dan izolacije

Dobro bi mi došla usna harmonika.

17. 3. 2020. Četvrti dan izolacije

Nema smisla da se brijem.

18. 3. 2020. Peti dan izolacije

Zašto nitko ne zove?

19. 3. 2020. Šesti dan izolacije

Zvao sam Ivana Uđbinca. Nije mogao dugo razgovarati. Kaže da se danima pokušava sjetiti gdje je parkirao automobil.

20. 3. 2020. Šesti dan izolacije

Kako se igra pasijans?

20. 3. 2020. Sedmi dan izolacije

Koji je danas dan?

21. 3. 2020. Osmi dan izolacije

Zašto tu nema Laudato TV?

Malo kasnije

Dobio poruku od Marina Bakića:

“Piše Zlatko Crnčec u Novom listu: ‘Čista je ludost bila dopustiti da turizam nosi čak 20 posto BDP-a. Djelatnost toliko fragilna da je može ugroziti jedan pucanj u BiH ili nekakav čudan mikroorganizam. Na ostatku gospodarstva, kojem sustav već desetljećima podmeće klipove, bit će da zemlju izvuče iz recesije. (…) Ali oni koji ovu zemlju vode, moraju gledati nekoliko koraka dalje. Ako ove dvije krize dovedu do toga da se shvati da je nužno mijenjati način funkcioniranja cijele zemlje, posebno njenog gospodarstva, onda bi iz cijele ove nesreće moglo biti barem nečeg pozitivnog. Tim bi se brže i bolje sanirale posljedice ovih nepogoda, ali i ojačalo zemlju za buduće slične izazove.'”

U redu, primljeno na znanje.

Još malo kasnije

Odakle Bakiću moj emajl?

21. 4. 2020. Deveti dan izolacije

Sniježi.

22. 4. 2020. Deveti dan izolacije

Sniježi упичкуматерину

23. 4. 2020. Deseti dan izolacije

Depillirao sam noge. Zašto ne bih?!

Malo kasnije

Šaljem Andreju poruku da se osjećam dobro i da osjećam da sam spreman izaći iz izolacije. Odgovorio je: “Don’t move. Just stay put.”

Koji to sad курац znači? Јеба ga taj njegov francuski, da ga јеба!

Malo kasnije

Mislim da sam očistio tijelo od svih mitesera.

KRAJ CITATA

“Hm. Da nije to Kaligula”, zapitao se na glas nadređeni.

Podređeni je slegnuo ramenima i dodao: “Hm.”

“Hm.”

“Hm.”

“Hm.”

“Hm.”

“U jednom trenutku moramo prestati hmati”, rekao je nadređeni.

Ispili su još rakije i nastavili su čitati.

CITAT

21. 3. 2020 Dvadeseti dan izolacije

Prokleta tiskovna! Kakve mi je to upute Božo dao, јебемлигамутавог?!

Malo kasnije

Večeras je “Rambo” na televiziji! Prva krv! O, da, da da. Jako sam uzbuđen!

Još malo kasnije

Vili može prozivati petu kolonu, a ja ne mogu prijetiti zatvorom! Nema pravde, nema!

Najkasnije

Evo opet Bakića. Sad šalje poruku na telefon.

“Trinaestog apostola nema, negdje je iščezao, ali zato njegovu neodgovornost nastavlja krvožedna rulja željna stigmatizacije i linča, lako zapaljiva masa kojoj treba samo jedna poluinformacija da počne zazivati despota Vladimira Putina, komunističko kinesko uređenje i nabrusi noževe. Sreća u nesreći je da je premijer Andrej Plenković uspio zauzdati one koji bi od takvih osjećaja politički profitirali.”

Koji je ovo курац?

23. 3. 2019. Prestao sam brojati dane

Osjećam da regresiram.

24. 5. 2020. Nemam pojma koliko sam već ovdje

Sanjao sam Te, učitelju. Što da činim, Branko, što da činim?

Malo kasnije.

Evo opet Bakića, odakle mu moj broj?!

“Karlovački župan željan komande, mada iz nekog razloga nije bio željan obrane kada je izbio rat, što kao nacionalni odrod mogu shvatiti, izgleda da se negdje liječi od COVID-91 infekcije.”

E, sad mi je bilo dosta pa sam ga nazvao.

“Marine, što Vi to meni šaljete?”

“O, župane, Vi ste. Ispričavam se. Šaljem raport, pa je krivo odaslan.”

Tu sam izgubio kontrolu.

“Oće centrala da pogriješi jednom, ali ne sto puta. Slušajte, druže, možda ste dobili pogrešan broj, al’ ste dobili onog kog ste tražili!”

“Kakva centrala?”

“A, šta, nije ti jasno. E, biće ti jasno. Јебаћу ti majku majčinu. Marš, džukelo jedna. Mrš.”

26. 1. 2020. Zabrojao sam se

Iz Bakićevog raporta mi se čini da bi tu moglo postati gusto, dočim je u Kini sad stabilno. Da upišem doktorat u Vuhanu?

Malo kasnije

Zvao sam Damira. Ne javlja se. E, Mandiću, će da fasuješ kad se vratim.

17. 3. 2020.

Sjedim u maskirnoj uniformi i buljim u prazno.

18. 3. 2018.

Bi li mi Ivan krivotvorio propusnicu?

19. 3. 2029.

Kakva je veza bitka i bitke? Može li se bitak ostvariti jedino kroz bitku?

20. 3. 2020.

U jeeeednoooj ziiimskoj noćiiii tam gdjeee je viiiisok brijeeeg, smrznuooo se potočić i pokriiiooo ga snijeeeg…

KRAJ CITATA

“Možda je fakat to Kaligulin dnevnik”, kazao je podređeni.

“Možda, da”, izustio je razočarano nadređeni i zaklopio rokovnik.

U šatoru je kuhalo, a izvan šatora pržilo k’o u paklu.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije