Situacija u Švedskoj je… zanimljiva. Možda je to najbolji pridjev za upotrijebiti. A pogotovo nama, novopridošlima, a opet integriranima koji otprilike jednako pratimo i vijesti iz „bivše“ zemlje, kao i iz „sadašnje“ zemlje. I onda koliko god racionalan bio, normalno da ti nije svejedno i da ne znaš što bi, kad je s jedne strane skoro pa „ratno stanje“, a s druge „lagom“ svakodnevnica. Mozak je blagorečeno zbunjen. Što se tiče samih Šveđana, otprilike dvije trećine njih podržavaju ovakav način borbe protiv koronavirusa, a trećina ne.
A kakav je to način borbe? Ukratko, osnovne i umjetničke škole (pandan hrvatskim glazbenim školama) i vrtići normalno rade, srednje škole, obrazovanje odraslih i fakulteti funkcioniraju online, što, realno, fakultetima uopće nije strano jer imaju već dosta mrežnih programa – sama sam student na jednome – ali profesori su u školi. U restoranima i barovima nema šanka, nego samoposluživanje za stolovima koji moraju imaju prikladnu međusobnu udaljenost. Od petka je zabranjeno okupljanje više od 50 ljudi na jednom mjestu, no ne odnosi se to na trgovačke centre, škole, javni prijevoz, privatna okupljanja i fitness centre. S druge strane, odnosi se, na primjer, na koncerte, kazalište i kino. Za starije od 70 je preporuka da ne izlaze – dućani su za njih otvoreni u specijalnim ranojutarnjim satima – a privatna okupljanja bi trebala biti u što manjem broju. Ako poslodavac dopusti, preporučljiv je rad od kuće. U slučaju bilo kakvih simptoma bolesti – ne samo COVID 19 nego generalno – preporuča se ostanak kući kako za odrasle, tako i za djecu. Na primjer, za radnika je moguće da ostane kući 21 dan bez liječničke potvrde – do sad je bilo moguće sedam, a prvi dan nije bio plaćen, dočim su sada svi plaćeni. Jednako tako, preporuča se odgoda svih nepotrebnih putovanja u Švedskoj, a ova izvan Švedske nisu više niti moguća s posebnim naglaskom na Uskrs. U svakom slučaju, relativno normalna svakodnevnica s obzirom na ostatak Europe i svijeta. S današnjim danom, nedjelja, 29.3. u 23.30 ima 3700 zaraženih (s tim da su posljednjih 2700 registriranih u zadnjih 14 dana otkad su se testiranja počela vršiti samo kod slučajeva s respiratornim problemima ili drugim težim simptomima koji su potražili liječničku pomoć – no i od njih se većina liječi kući). Preminule su 123 osobe, a 269 ih je na intenzivnoj njezi. Bitno je još reći, da se paralelno provodi i testiranje nasumično odabranoga stanovništa iz cijele Švedske kako bi se utvrdila stvarna slika broja zaraženih. Ona bi trebala biti objavljenja sljedeći tjedan.
Slažem li se s takvom politikom? Kao što sam rekla na početku, teško je funkcionirati s informacijama iz dva sasvim oprečna svijeta, no i muž i ja imamo povjerenja u zemlju koju smo izabrali. O svemu odlučuje državni epidemiolog Anders Tegnell čijih se uputa drži i odlukama i zakonima prati švedska vlada. Ako ti cijeli svijet govori jedno, a ti radiš drugo i uvjeren si da je to ispravno, ili si lud ili stvarno, na temelju svog znanja i iskustva, vjeruješ u to što radiš. Mislim da je kod Tegnella riječ o ovome drugom. U našem kućanstvu nas je četvero – muž koji je inženjer i ide normalno na posao (jer je blizak proizvodnji), brat koji (sada) studira od kuće, sin koji normalno ide u osnovnu školu i ja koja radim u gimnaziji i sukladno tome normalno idem na posao, no dva dana u tjednu radim i u okviru umjetničke škole te imam projekte s osnovnoškolcima, tako da i s njima vodim filmske radionice na kojima, i da hoćete, razmak od dva metra nije moguć. Izuzev toga, iako smo jako društveni i vikendi su nam pretežno „bookirani“ nemamo socijalnih kontakata – ako se želimo koliko toliko distancirati – pored moje i sinove svakodnevnice, dodatni kontakti u ovoj situaciji nam niti ne trebaju. Posljednji put smo se s jednim bračnim parom prijatelja vidjeli prije 15 dana, a skijanje sa suprugovim sestrama s obiteljima prije sedam dana smo otkazali jer nas je, kad se svi okupimo, 13. Drugim riječima, pokušavamo biti razumni. Isto tako, nije da bježim od stvarnosti, ali nema nam smisla stalno raspravljati treba li Švedska napraviti ovo ili ono jer bismo s obzirom na svakodnevnicu koju vodimo poludjeli od brige. Da, u početku smo raspravljali i stalno komparirali, ali sad smo prestali. I ne smatram da je to zabijanje glave u pijesak, nego jednostavno, funkcioniranje po principu „dan po dan“ i vjera da sustav funkcionira. Ustalom, dobro je komentirala jedna moja kolegica iz Hrvatske: „Da, ne može se biti pametan kad je sasvim nova situacija i vrlo nepoznata. Ali mislim da je dobro da se probavaju razni pristupi jer tko zna sto će upaliti.“ I sama sam istog razmišljanja. I za kraj, treba reći da Skandinavci imaju generalno potpuno drugačiji životni stil od mediteranskih i balkanskih zemalja – od nepretjeranih socijalnih kontakata, preko malih kućanstava (često potpuno „single“), poslušnosti spram preporuka od strane države, pa sve do života ne samo „u“ prirodi nego „s“ prirodom. Ako i dođe do potpune karantene, mislim da se na to ovdje gleda kao krajnju odluku, u stilu „ako ništa drugo ne upali“, a ne kao na dugoročnu mjeru. Je li to dobro ili ne, već će se znati za otprilike dva tjedna.
