Komunikacija je temeljna životna sastavnica svakog pojedinca, skupine ili društva. Ta urođena potreba za razmjenom informacija među bićima čini podlogu za stvaranje, razvoj i održavanje međuljudskih odnosa. Kroz komunikaciju razmjenjujemo ne samo informacije i ideje, već i misli, emocije i stanja, te istovremeno saznajemo više o drugima, ali i o sebi. Upravo komunikacija kao unutarnja stvarnost čovjeka čini temelj rada “The words between us” autorice Ivane Mrčele, kojeg će predstaviti u Galeriji “Zilik” u Karlovcu od 5. ožujka.
Suvremeno doba je postalo doba krajnje otuđenosti i izolacije. Paradoksalno, čovjek nikada nije bio toliko otuđen, osamljen i izoliran kao danas kada je napredak tehnologije omogućio čitav dijapazon različitih načina komunikacije. Pažnja i energija pojedinca se u potpunosti raspršila. Svi smo stalno u utrci s vremenom, družimo se i komuniciramo s više ljudi nego ikada prije, a da zapravo nikoga suštinski i istinski ne poznajemo, te rijetko odvojimo vrijeme za kvalitetno druženje s dragim osobama u stvarnom životu. Svi smo virtualno povezani, ali smo zapravo u potpunosti isključeni. Zbog stalne dostupnosti ostali smo uskraćeni za istinske doživljaje, te kvalitetne kontakte i međuljudske odnose. A koliko je komunikacija bitna na jedinstven način ukazuje rad I. Mrčele.
Dom predstavlja naše utočište i sigurnost, on je naš svijet u kojem se osjećamo zaštićeno od vanjskog svijeta, ali u koji je potrebno pustiti ljude da bismo rasli i razvijali se kao individue. I. Mrčela glavne aktere smješta u okruženje obiteljskog doma ukazujući pritom na bitne segmente povezanosti ljudskog bića s drugim bićem kroz element obiteljskih fotografija koje krase pozadinu, te pozicioniranjem likova u kućice sastavljene od šest dijelova čiji se segmenti slažu u cjelinu simbolizirajući pritom slojevitost i kompleksnost međuljudskih odnosa. Likovi su orijentirani jedan prema drugome, a položaj opuštenog sjeda i blagog smiješka aludira na osjećaj topline i sigurnosti obiteljskog doma. Stilizirane tapete koje čine pozadinu prikaza bude nostalgiju za prošlim vremenima. Ženski prostor krase ornamentalni, vitičasti oblici, te okrugli i ovalni okrivi s fotografijama, dok pozadinu muškog lika definiraju suvremenije, minimalističke tapete s apstraktnim geometrijskim oblicima kao i pravokutni fotografski okviri. Te suprotnosti se međusobno nadopunjuju i pružaju širu sliku života, djelujući i dalje u funkciji povratka u neka druga vremena kada su se cijenile vrijednosti poput obitelji, prijatelja, zajedničkih druženja i rada na uspostavljanju kvalitetnih međuljudskih odnosa. Na izložbi glavnu poveznicu između likova, kao i ultimativni simbol ljudske komunikacije predstavlja golub pismonoša. Korišteni tisućama godina za brzo i sigurno prenošenje poruka, golubovi ukazuju na period kada se posebno odvajalo vrijeme za sumiranje i uobličavanje vlastitih misli, htijenja i osjećaja, a informacije su se sažimale u pismima pisanim tintom na papiru. U radu I. Mrčele golubovi su prisutni u kući u interakciji s glavnim likovima, a potom se materijaliziraju i izlaze u prostor u formi lebdećih objekata. Prikazani u različitim kretnjama i fazama leta unose dinamiku, zaokupljaju prostor, povezuju glavne likove, ali i ostvaruju interakciju s posjetiteljem čineći ga trećim čimbenikom. Golubovi su različitog izgleda, karaktera, pozicionirani na različitim visinama i kreću se u različitim smjerovima, što predstavlja metaforu nebrojenih mogućnosti komunikacije – s kime, kako, koliko često, koliko iskreno, koliko ozbiljno i duboko komuniciramo, a kada razgovaramo tek da se zadovolji forma i očekivanja druge strane. Upravo ovakva analiza ukazuje koliko je potrebno raditi, ulagati i održavati kvalitetnu komunikaciju, kao uostalom i svaki odnos za koji želimo da potraje, raste i razvija se. Svi elementi rada izvedeni su naglašeno grafički. U crtežu masnom bojicom na medijapanu dominira linija i sjenčanje to jest tonsko građenje volumena kao glavno oruđe pri oblikovanju pročišćenog i stiliziranog visoko individualiziranog prikaza. Detalji su izvedeni krajnje minuciozno, posebice tekstura kose ženskog lika i draperija hlača koji pomno plastički oblikovani potvrđuju autoričino suvereno vladanje materijom.
Imaginarni likovi, kao simboli važnosti komunikacije danas, isprepliću se s osobnim elementima i afinitetima autorice kao i pojedinim elementima (i likovima) iz stvarnog života. Unošenje osobne priče u koncept rada daje pečat iskrenosti i razumijevanja interpretirane problematike. Likovnim, oblikovnim i sadržajnim elementima I. Mrčela je ukazala na slojevitost, dubinu, širinu i važnost međuljudske komunikacije, ali i otvorila pitanje – koliko, s kime i kako danas komuniciramo?
