Autora ovih redaka prinuda je otjerala na Studijski odjel Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu da potraži nekoliko starih tekstova važnih zbog projekta u pripremi Udruge za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka koju vodi i naišao je u novinskoj arhivi na vlastiti komentar „Zašto Matija Perković misli da bismo trebali voljeti HDZ“. Nakon te novinske arheologije preostalo je jedino izaći napolje, zapaliti cigaretu i potražiti na internetu pristupnicu Hrvatskoj demokratskoj zajednici. No, podigavši glavu prije no što je poslao ispunjeni formular, autor ovog ogleda je ugledao psića u slobodnoj šetnji preko puta livade koji piški po replici vukovarskog vodotornja i odlučio ugasiti program na mobilnom iliti pokretnom telefonu i učlaniti se u vladajuću stranku neki drugi put s obzirom da mu se u tom trenutku želudac malo uzdigao, što nije rijedak osjećaj kada pomisli na Perkovićevu stranku, a na Perkovića, bacc. oec., posebno.
Ipak malo više uzdizanje želuca ovih dana ovdje potpisani doživio je čitajući komentare podrške trostrukom ubojici iz Splita. Narod smatra da je učinio uslugu društvu posmicajući narko-dilere, dakle ovih dana je zavladalo pernarovsko mahnitanje, a taj je val zajahao i predsjednik Socijaldemokratske partije Hrvatske Davor Bernardić, osokoljen povoljnim izbornim rezultatima, što je želudac podignulo gotovo do grla. Ovaj pokret podržavanja uzimanja pravde u svoje ruke, kontra institucija, jeziviji je od bilo čega za što se zalaže crvena krpa liberalnoj javnosti Velimir Bujanec. Možda bi taj desničarski politički aktivist i televizijski voditelj uveo smrtnu kaznu, ali barem bi sudio prije njezinog izvršenja. Ovdje se podržavaju likvidacije bez suđenja. Bernardiću je predsjednik Vlade Republike Hrvatske i HDZ-a Andrej Plenković u Hrvatskom saboru fino odgovorio da neće dozvoliti propast društva u anarhiju. I kako onda ne podržati utoliko HDZ u odnosu na drugu stranu?
Ili u Karlovcu. Dario Janković, predsjednik Gradske organizacije SDP-a, unatoč svim svojim kvalitetama, ostaje zagonetka ovom autoru – kako netko politički iskusan i s ambicijama preuzimanja vlasti zaboravi da je njegova stranka na izglasavanju gradskog proračuna za 2018. godinu bila – suzdržana. Neka su i bili suzdržani, ali neistinito tvrditi da se to nije dogodilo je prilično zbunjujuće. Namjerno tvrdimo da je tvrdnja neistina jer vjerujemo, u biti sigurni smo, da je Janković jednostavno bio u zabludi kada je to ustvrdio u nedavnom intervjuu portalu Aktiviraj Karlovac, odnosno da nije lagao – svjesno iznosio neistinu. Ovdje potpisani autor, koji je s Jankovićem radio taj razgovor, nije bio dovoljno pripremljen da mu detaljno, do kraja, kontrira, ali zato je Nikola Badovinac iliti Bradovinac – kako ga nazivamo od milja zbog brade koju nosi i radi razlikovanja s istoimenim brkatim ocem sindikalistom – koji je o toj sjednici Gradskog vijeća Karlovca izvještavao za ovaj mrežni magazin u sklopu svoje rubrike Polkagent report, na svom fejsbučnom profilu demantirao Jankovića.
Takav gaf šefa socijaldemokrata u Karlovcu jednostavno je poljuljao vjeru u njegov politički kapacitet, u mogućnost da pripremi stranku i čitavu opoziciju za preuzimanje vlasti u Karlovcu od HDZ-a koji se u njoj prilično dobro ugnijezdio – od 1990. do danas ta je partija na vlasti 26 godina. Napisat ćemo još jednom, pripremite neki lijek protiv mučnine – HDZ Karlovcem vlada 26 godina, od toga 15 u kontinuitetu! U Karlovačkoj županiji, od osnivanja županija, je na vlasti bez prekida.
Iako je Badovinac dragocjen kao angažirani građanin, politički niti on ne ulijeva povjerenje jer ne vidimo ništa osim watchdog uloge – da stvara organizaciju, programe, koncept, bilo kakav politički sistem koji bi ga uzdigao iznad provokatorske političke razine. Njegovo upozoravanje na možebitne zlorabe kombija gradske tvrtke Zelenilo uoči izbora u HDZ-ove svrhe, koliko god bilo dobrodošlo, izvedeno je hektično, neuredno, nestaloženo, čak i divljački. Umjesto da isprati slučaj do kraja i onda obavijesti javnost, gotovo iz sata u sat smo pratili kako se ipak od muhe pravi slona, od prekršaja politička drama.
Sistematičnije radi Dimitrije Birač sa svojom Nezavisnom listom „Za radnički Karlovac“, međutim koliko god bio kvalitetan kadar, ograničen je – to je, nažalost, naša stvarnost – imenom, prezimenom i ideologijom toliko da ne može, sigurno ne samostalno, ozbiljno ugroziti vlast u Karlovcu.
Nezavisna lista „Naš Karlovac“ također redovito djeluje, ali niti tu ne vidimo dostatno jačanje kadrovskog kapaciteta, posebice nakon što su tu opciju napustila dva nezavisna vijećnika, mada je pohvalno što na svojim tribinama bruse politike, a, opet, te su tribine slabo posjećene i imaju malog odjeka u javnosti i među građanima. Teško je zaboraviti i kako je njihov prethodnik Davor Petračić, također vijećnik, bacio koplje u trnje za posljednjih izbora i omogućio da u drugom krugu izvršnu vlast preuzme Damir Mandić, gradonačelnik-padobranac.
Antibandićevski pokret Možemo, ideološki nedefinirana stranka, odnosno platforma, kako se izjašnjavaju, unatoč tome što okuplja kvalitetne pojedince, ne sudjeluje u javnosti i kao da i ne postoji, osim što se ponekad oglasi Ana Matan na društvenim mrežama glede nekog karlovačkog problema. No, gdje je organizacija? Što rade? Kakve politike stvaraju? Kakva partnerstva sklapaju?
Elem, da se vratimo na Perkovića. „Kako Perković vidi poželjan odnos medija i njegove stranke? Grad je svojedobno osnovao dnevni list koji je bio zaljubljen u HDZ, pa je neslavno propao zajedno s milijunima kuna građana. Misli li Perković da bi i ostali mediji trebali biti tako samoubilački“, zapisali su ovi prsti prije deset godina.
Desetljeće ovaj autor piše isti tekst. Ovo se mora ponoviti – čitavo desetljeće ovaj autor piše isti tekst! Talk about Sisyphus…
U međuvremenu je Vaš autor pomalo posrnuo, dok se Matija uzdigao, akademski obrazovao u Travniku za svakodnevnog rada na blagajni Inkasatora, gradske tvrtke i udruženog klijentelističkog poduhvata, postao direktor i to – paz’te sad – medijske kuće Hrvatski radio Karlovac, dakle isti čovjek koji je smijenjen s čela Mladeži HDZ-a nakon prijetnji ovdje potpisanom novinaru zbog citiranog komentara. Kako to prevesti na engleski ili francuski jezik? Pa i da savršeno prevedemo, Francuz i Englez to vjerojatno ne bi razumjeli.
I kako ne klonuti duhom? Kako nakon ovakve rekapitulacije ne kapitulirati? Kako ne posegnuti za pristupnicom HDZ-a i kazati: „Oke, pobijedili ste, eto ispunjenjem pristupnice to simbolički dajem do znanja“? Već smo se na to u nekoj od prethodnih epizoda očaja pozvali, ali nije zgorega ponoviti da Vukajlija, žargonski rječnik, kaže kako se izrekom „ničija nije gorjela do zore“ tješe oni koji tu zoru neće dočekati. Pa nije li se onda pametnije primaknuti uz njihovo ognjište?
Eto takve se misli roje, ali samo dok se ne ukažu Matija ili njegova slika. Tada se dvojba razriješi – ipak ne. Nema tog želuca za takvo političko i moralno posrnuće. A nije sve ni u politici – dok tone Titanik možemo barem uživati u glazbi.
Sad je najveća briga koja tišti izvesti psa Darka u šetnju i paziti da se ne olakša po nacionalnim svetinjama.
