U ponedjeljak u 19 sati u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu otvorit će se tematska izložba „Ples s ludilom. Sputana kći Joyce“ autora Igora Jurilja, a u organizaciji festivala Bloomsday Croatia te uz financijsku pomoć Veleposlanstva Republike Irske i Gradske knjižnice i čitaonice Pula.
- Narativna izložba prati tragičan život Lucije Joyce, kćeri slavnog oca Jamesa, koja je zaplesala u sjeni književnog titana, a njezin je impuls bio doslovce sputan. Nakon niza abortiranih projekata i naglo prekinutih ljubavi sa Samuelom Beckettom i Alexanderom Calderom, Lucia je s krivim dijagnozama skončala u sanatorijima gdje je provela više od četiri desetljeća života. No kći Joyce je u avangardnom kontekstu Pariza u kratko vrijeme postala jedna od najvećih inovatorica u svijetu modernog i terapeutskog plesa – kaže Jurilj.
Lucia Anna Joyce je rođena 26. srpnja 1907. godine u Trstu, a premila je 12. prosinca 1982. u Northamptonu.
- Rođena je na početku Odiseje Joyceovih. Njezin otac James, jedan od najvećih književnika zapadne književnosti, nadjenuo joj je ime po svetoj Luciji, zaštitnici slabovidnih i slijepih koja je vodila Dantea kroz Pakao, blagoslivljala oči i osvjetljavala put zalutalima u mraku i tami. Ironično, kći Joyce patila je od razrokosti, koja će ju pratiti cijeli život kao fizički kompleks. Rođena u obitelji nevjernika i nevjenčanih roditelja, Lucia nije bila krštena, što je odražavalo boemski život razbibrižna oca, iako je njezinoj neobrazovanoj majci to predstavljalo obiteljsku sramotu – veli Jurilj.
„Djevojka koja je odrastala poput nomada oca književnika nikad nije bila vezana za Irsku, no jest za Trst i Pariz u kojima je odrastala dok je James pisao romane „Uliks“, a kasnije „Finneganovo bdijenje“ nadahnuto upravo njome“, nastavlja autor izložbe.
- Favoriziranje pisanja svojih romana nauštrb očinstva intenzivirat će se za pisanja upravo Finneganova bdijenja i presuditi odnosu oca i napaćene kćeri koja će početi pokazivati znakove bunta, a obitelj ih u avangardnom Parizu tumačiti kao znakove ludila. No svoj je nemir liječila plesom i postala predvodnicom avangardnih plesova, na nezadovoljstvo roditelja – dodaje Jurilj.
„Svoje nezadovoljene roditeljske potrebe pariška djevojka irskih korijena je kompenzirala i oponašanjem filmskih likova da bi uskoro zaplesala za svoje spasenje. Pokretom kojim se pokušavala othrvati iz sjene oca u kojoj je bila i ostala do kraja života, Lucia je osnaživala tijelo, glas, ali i svoje samopouzdanje“, predstavlja Jurilj.
- Joyceova je mezimica bila magnetski privučena kulturi pariških hipija poput Raymonda Duncana; kontrakulturi koja se temeljila na “kultu drugarstva gdje činimo moralno samoubojstvo — ubijamo zastarjele navike koje su pronošene samo kroz imitaciju. Mi živimo izvorno“ – dodaje Jurilj.
„Do kraja dvadesetih, plesat će s plesnom pedagoginjom Margaret Morris, Elizabeth Duncan, a potom osnovati svoju plesnu skupinu. Godine 1929. nastupa na Prvom međunarodnom plesnom natjecanju u Parizu, gdje će je gledati očev tajnik, suradnik i prevoditelj – Beckett. Njezinu fotografiju u avangardnom ribljem kostimu, a koja će obići svijet, do kraja je života u svom novčaniku čuvao Beckett koji ju je također jedini posjećivao za vrijeme boravaka u sanatorijima po očevoj smrti“, veli Jurilj.
- U vrijeme prvog vala feminizma, sufražetskih borbi i emancipacije žene u javnoj domeni, Lucia je bila marginalizirana, a njezini emocionalni istupi etiketirani kao nepoćudni. Lucia je slana na psihijatrijska liječenja, između ostalog i kod Karla Gustava Junga, bez prevelikog uspjeha. No neiskušane metodologije liječenja nedefinirane bolesti, narušila su njezinu duševnu stabilnost, a nakon smrti oca, majka i brat potpuno su je zaboravili. Više nikome nije stajala na putu, a njezin je impuls za plesom zauvijek sputan – kaže Jurilj.
