„’Ja Borivoj Vitas, rođen 8. ožujka 1937., liječnik u mirovini iz Karlovca, Sarajevska 1, odlučio sam nakon dužeg razmišljanja i pri punoj svijesti sljedeće: u slučaju teške, neizlječive bolesti, bez obzira nastupila ona iznenada ili postupno, ako bi moje stanje bilo povezano fizičkom ili psihičkom boli ili osjećajem nedostatka zraka i gušenjem ili s osjećajem žeđi ne dopuštam poduzimanje postupaka i mjera koje bi za kraće ili duže vrijeme samo odgađalo dan smrti. U takvim situacijama molim da mi se, koliko je moguće, samo ublaže tegobe, a nikako da se provode mjere koje bi za cilj imale produžavanje života. Mjere i postupci koje u takvom stanju ne dopuštam su: kardijalna defibrilacija, primjena respiratora, dijaliza, svi oblici parenteralne prehrane, transfuzija, infuzije raznih otopina, postavljanje katetera u neku od vena, nazogastrična sonda i slično. Provođenje navedenih mjera, a koje ne dopuštam, ukazivalo bi na bešćutnost i pomanjkanje milosrđa, bilo bi to udarac na ljudsko dostojanstvo i trošenje sredstava koja bi se mogla itekako korisno upotrijebiti. Osim toga, moja obitelj i ja ne želimo liječnike koji takve bolesnike liječe stavljati u položaj da moraju raditi nešto čemu se protivi zdravi razum. U Karlovcu, 30. ožujak 2015.’“, pročitao je svoju izjavu, koju je ovjerio i kod javnog bilježnika, u srijedu umirovljeni internist nakon predavanja svog kolege Josipa Žunića u Studentskom centru Karlovac na temu intenzivne medicine.
„To sam dao liječnici i pokazao svima u obitelji. Jedino se nadam da se u smrtnoj uri neću predomisliti“, šali se Vitas.
“Kad dođe vrijeme mučenja želim što prije zgasnuti, a anesteziolozi će se plašiti da mi daju dozu koja bi me mogla zauvijek uspavati. Volio bih kada bi više ljudi to prihvatilo i provelo. Tada bi manje ležali u šok-sobama nepotrebno i mučili sebe i obitelj. Anesteziolozi moraju učiniti ono što propisuje medicina jer u suprotnom riskiraju tužbu. Ima li smisla infuzija kada je pacijent u besperspektivnoj komi, ako će umrijeti za pet ili šest sati”, retorički pita Vitas.
Umirovljeni anesteziolog Žunić se zalaže za osnivanje posebnih odjela i bolnica za kronično-kritične bolesnike, koji proživljavaju veliku fizičku i psihičku patnju jer na odjelima intenzivne njege ne postoje tehnološki i kadrovski kapaciteti dostatni za uslugu kakva im se pruža u zapadnim zemljama. Smatra da bi takve zdravstvene ustanove imale i turistički potencijal, ali, što je važnije, povezale bi znanost i struku, odnosno znanstvena istraživanja i praksu.
Žunićevo predavanje organizirala je Udruga „Nikola Tesla Karlovac“.
