Nikola Vukmanić: Trudit ćemo se da Duga Resa ne zaboravi Irenu Lukšić

"Ona, Miroslav Šutej i Franci Zagoričnik moraju biti dio dugoreškog identiteta", kaže konceptualni i likovni umjetnik koji je u Karlovcu postavio u utorak umjetničku instalaciju Reflections, a za vikend organizira 11. Kunstbunker Music&Art Festival u Dugoj Resi

Autor: Marin Bakić

U Knjižnici za mlade je u utorak otvorena, u sklopu projekta Open Art 2019. udruge Kunstbunker Duga Resa, izložba dugoreško-zagrebačkog slikara Nikole Vukmanića Mindset, nakon čega je započeo ispred knjižnice koncert Brune Matić Quarteta, predvođenog perspektivnom i u Hrvatskoj, Grazu i Rotterdamu obrazovanom mladom džez bubnjarkom iz Zagreba. Taj je bend, koji je nastupio u sastavu Filip Pavić (gitara), Jaka Arh (tenor saksofon) i Ivar Roban Križić (kontrabas), predstavio album prvijenac Two Weeks After Midnight s numerama naslonjenima na interpretaciju džez klasika. Izložba, koncert, scenografija, uopće taj događaj je u biti Vukmanićeva umjetnička instalacija Reflections.

Nekoliko godina radiš na povezivanju Karlovca, Duge Rese i Zagreba ovim projektom. Jesi li zadovoljan postignutim?

  • Zadovoljan sam što se netko uopće bavi tako nerealnom, suludom, prosvjetiteljskom i humanističkom idejom. Ove godine organiziramo 11. Kunstbunker Music&Art festival u Dugoj Resi, a u Banjavčićevoj radimo četvrti put Open Art program.

Uvijek je to kombinacija glazbe i likovne umjetnosti?

  • Tako je. Jedne godine smo imali izložbu fotografija Denisa Stošića.

Izložio si ove godine radove s temom zamišljenog čovjeka. Tko je to?

  • Svaki pojedinac koji promišlja. Danas, nažalost, premalo ljudi promišlja, većinom su vođeni i navođeni, a umjetnost tjera na razmišljanje. Svatko drugačije čita neko umjetničko djelo, odnosno jezik medija.

Što je socijalna skulptura o kojoj stalno govoriš?

  • To je intervencija u kulturni identitet zajednice na konstruktivan način – bez da se ikoga proziva postavlja se sadržaj u živo tkivo, ali i u identitet, odnosno povijest zajednice. I ova instalacija je socijalna skulptura.

Nedavno si imao samostalnu izložbu u Galeriji Matice hrvatske u Zagrebu. Je li to Tvoj proboj na zagrebačku umjetničku scenu?

  • Naravno da jest, mada i dalje tražim prostor za sebe. Poznajem mnogo aktera zagrebačke i hrvatske likovne scene, ali tražim i dalje svoj put – Zagreb ima ponudu, ali ne koja bi mi kao autoru bila zanimljiva. No, pronašao sam zanimljive pozicije. Iduće godine planiram dvije nove samostalne izložbe u Zagrebu, a u suradnji s Ivicom Malčićem i Danielom Kovačem nastavljamo s postavljanjem zajedničkih izložbi u ciklusu Friend Request. U taj program planiramo uključiti i vrhunskog suvremenog umjetnika Predraga Todorovića. Dakle, prijateljski krug nastavlja djelovati zajedno, ali u duhu ovog vremena, a ne putem manifesta i ideologija. Prijateljska smo umjetnička zajednica sličnih svjetonazora, različitih estetika, ali sličnog poimanja umjetnosti.

Kunstbunker Music&Art Festival, koji se održava ovog vikenda u Dugoj Resi, je ove godine posvećen nedavno preminuloj književnici Ireni Lukšić?

  • Tako je. Pomagala nam je niz godina sugestijama koga od književnih umjetnika da ugostimo. Tako smo ugostili renomirane hrvatske književnike. Trudit ćemo se da naši sugrađani ne zaborave I. Lukšić. Ona, Miroslav Šutej i Franci Zagoričnik moraju biti dio dugoreškog identiteta.