Sjednice Gradskog vijeća Karlovca, koje se održavaju u Velikoj vijećnici Grada, sve su drugo osim vijećanja. Tamo se ne vijeća, odnosno argumentirano razgovara i usvaja najbolje prijedloge nego se jednostavno – usvaja. U stvari, Gradsko vijeće je pretvoreno u usvajačnicu Hrvatske demokratske zajednice, odnosno prijedloga izvršne vlasti.
Pokušati ću objasniti zašto je to loše na jednostavnom primjeru brojanja kuglica u staklenki uz pomoć matematičke statistike. Ako se ide cestom i svakog prolaznika priupita za mišljenje koliko u staklenki ima kuglica, svatko će odgovoriti po vlastitom uvjerenju – tisuću, tisuću i pol, pet stotina, 1.200… Ako se pita dovoljan broj ljudi, odnosno uzme dovoljno veliki broj uzoraka, zbroj rezultata podijeljen s brojem ispitanika dat će skoro u kuglicu točan broj, odnosno najbolji mogući.
Kako to primijeniti na karlovačku demokraciju? Treba usvajačnicu pretvoriti u stvarnu vijećnicu. Trenutno gradsku politiku vode dva ili tri istaknuta HDZ-ovca, a o njoj ovisi standard 50.000 stanovnika, što nije dobro jer po ovome primjeru sa brojenjem kuglica, HDZ s takvim načinom rada nikada neće iznjedriti ispravne odluke niti voditi ispravnu politiku s obzirom da će njihove odluke biti daleko od najboljih za naš grad. Zato demokracija i jest izmišljena. Njezin je smisao sukobiti razne ideje i omogućiti najboljoj da svojom argumentacijom pobijedi, a upravo to HDZ opstruira jer bi se pokazalo da većina odluka koje predlažu nisu najbolje i ne pobjeđuju u demokratskoj utakmici koja se odigrava u vijećnici.
Politika bi trebala biti viteška i po cijenu privremenog nazadovanja političke opcije, ali napredovanja grada. Svaka politička opcija, napose vladajuća, bi trebala omogućiti onima koji imaju bolje ideje i argumente da pobijede kako bi se moglo napredovati. Opozicijska politička opcija valja mobilizirati svoje najbolje resurse, kadrove i ideje čime bi se nametnula trenutnoj pobjedničkoj opciji i otvorila vrata svog povratka. To nije moguće dok je HDZ na vlasti jer je vladajuća opcija duboko ogrezla u interesne sfere i klijentelizam, ali je i sama svjesna da bi previše vremena prošlo do povratka na vlast zbog vlastite atrofije uzrokovane dugotrajnim parazitiranjem na vlastitim građanima gdje nije bilo potrebe za boljim rješenjima nego se samo vodila briga o načinu ostanka na vlasti i zadržavanju vlastitih povlastica.
Posljedica je puno gori standard svih nas.
