Milovanje: Marija Antoaneta u državnoj upravi

Ta je „kraljica“, baš pravi „bič božji“, i kao i svaka osoba uvjerena da joj neprestano treba ukazivati milost, divljenje i bespogovornu poslušnost. Odlučila je nasilničko bahatim i tipično despotskim metodama svojim djelatnicama pokazati zašto se narod diže na revolucije. Ponižava, prijeti, vrijeđa, omalovažava, i zajedno s tetom i „nadzornom“ službom koju je uspostavila posebno se okomila na ljude koji godinama u tišini dobro rade svoj posao. Naizgled, bez nekog posebnog razloga, ali razlozi uvijek postoje, zar ne

Autor: Mile Sokolić

Državna uprava naše regije ima u svojim redovima  pravu „kraljicu“ koja  svoje prethodnike naprosto nadmašuje u  mnogim disciplinama. Prva među njima je svakako sklonost luksuzu i žudnja za velikim prostorom. Prvi njeni organizacijski koraci bili su biranje i uređivanje najljepšeg i najvećeg prostora za svoj budući ured. Istjeravši prethodne stanare, te luksuzno namjestivši sobe na atraktivnim prostorima naša Marija Antoaneta nije marila što su se njeni referenti morali stisnuti u manje i neprikladne urede. Sigurno se tako zbliženi bolje osjećaju pa oni to vjerojatno sa radošću čine za svoju kraljicu. Poduzetna „kraljica“ državne uprave voli biti okružena i osobama koje je obožavaju pa je odmah do sebe, odbravši  je za svoga glavnog kadrovika, smjestila svoju tetu. Ona ju najbolje poznaje i vjerojatno joj se neizmjerno divi pa je zaslužila da radi sa svojom „kraljevskom“ nećakinjom. To sigurno nije neki poseban sukob interesa, ali su se zato u „sukobu interesa“ našli svi oni koji imalo sumnjaju u  organizacijsko poslovne metode samoimenovane plemkinje. Ona, naravno, prakticira vertikalno bespogovornu metodologiju upravljanja koja se otprilike može sažeti u devizu: „Samo ja znam što i kako treba a svi su drugi odvratni i glupi podanici koji ne smiju sumnjati u moju božansku providnost, ljepotu i genijlanost“. Ni u tetinu, dakako. U suprotnom mi ćemo smisliti neku kaznu za one koji nas ne obožavaju.

Ta je „kraljica“, baš pravi „bič božji“, i kao i svaka osoba uvjerena da joj neprestano treba ukazivati milost, divljenje i bespogovornu poslušnost. Odlučila je nasilničko bahatim i tipično despotskim metodama svojim djelatnicama pokazati zašto se narod diže na revolucije. Ponižava, prijeti, vrijeđa, omalovažava, i zajedno s tetom i „nadzornom“ službom koju je uspostavila posebno se okomila na ljude koji godinama u tišini dobro rade svoj posao. Naizgled, bez nekog posebnog razloga, ali razlozi uvijek postoje, zar ne?

U skladu sa „modom“ koju je još  slavniji županijski despot promovirao, a koga naša „kraljica“ doživljava kao svog „Luja XVI“, čije su odlike također negiranje svake razine poštovanja prema dugogodišnjim zaposlenicima i kolegama iz struke, a posebno prema starijim osobama koje bar zbog svojih godina zaslužuju osnovno poštovanje, žabarska  Marija Antoaneta  „žari i pali“ po uredima Županijske državne uprave baveći se uglavnom nevažnim stvarima, podmetanjem i omalovažavanjem, smišljanjem kako da napakosti svojim službenicima, te izdavanjem „kraljevskih“ dekreta kojima pokreće disciplinske postupke, kažnjava, izmišlja nepostojeće inkriminacije i naravno, bespogovorno čeka svaki mig svoga „kralja“ da što vjernije služi jer ona naprosto „leprša“ od uslužnosti.

Dakako, za to očekuje i neku nagradu pa je naprosto nemoguće ako se takav radno nametljivi kapacitet, zajedno s tetom i bližim i daljnjim rođacima, ne usmjeri u velebne visine naše društvene aristokracije koja sve više sliči onoj kraljevskoj u vrijeme života prave Marije Antoanete, koja je u narodu ostala zapamćena kao najomraženija kraljica poznata po rasipništvu i skandalima, te prijedlogu da narod „jede kolače ako nema kruha“. Naša karlovačka kraljica ima slične manire i svojim upravljačkim „vizionarstvom“ ostat će zapamćena kao osoba koja je baš dala oduška svojim despotskim potencijalima.

Neka joj je na čast.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije