„Perspektiva na Korani je pak još gora nego na Kupi. Fušari se iz rješenja u rješenje, iz desetljeća u desetljeće. Korana je na istom putu. Inženjeri druge vrste su potopili ljubavne otoke, a sada postoji opasnost da se ta rijeka pretvori u betonski kanal. Time bi se upropastio najkvalitetniji prostor u Karlovcu – onaj između Zvijezde i kulturnog krajolika. Obale su uvijek najvrjednija mjesta u svim gradovima. Ne smije se na takvom mjestu Karlovac zalijetati s lošim rješenjem. Tamo mora biti najkvalitetnija moguća arhitektura“, smatra arhitekt Boris Morsan, umirovljeni profesor Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu.
Ne sviđa Vam se ideja izgradnje zida na mjestu nekadašnjeg „Hotela Korana“?
- Zid na Korani je pandan onome što je već napravljeno na Kupi. Ako karlovačke rijeke pretvorimo u betonske kanale, izgubili smo ih. Mjesto nekadašnjeg Hotela „Korana“ je najvrjednije u Karlovcu i tamo treba dovesti goste da to vide. Valja izraditi kvalitetnu turističku ponudu. Dovesti goste tamo i zatvoriti ih u betonski tor, a k tome još i htjeti to naplaćivati, je suludo. Za Karlovac je proklamirano da je grad susreta. Kakvi su to susreti u toru? To je antiideja. To ne može ekonomski uspjeti. Upropastiti taj najljepši dio grada je zločin kao što su zločini bili rušenje sinagoge i izgradnja nebodera na njezinom mjestu te širenje industrije u kulturnom krajoliku. Karlovac ima urbanističke planove, ali nema urbanizma. U strategiji razvoja o tome nema riječi.
Upravo su u toku izmjene Generalnog urbanističkog plana. Osim zida na Korani, aktualno je i pitanje raspisivati ili ne arhitektonsko-urbanistički natječaj za prostor pokraj velikog pothodnika u Nazorovoj ulici. Kako gledate na to?
- U Nazorovoj ulici kod velikog pothodnika planiraju izgraditi zgradu. Ona mora predstavljati vrhunsku arhitekturu, a ne da ponavljamo grešku sa zgradom Euroherca koju nazivamo Borg. Nije niti bitno koliko bi ta zgrada u Nazorovoj imala katova, o čemu se najviše raspravlja – treba imati onoliko koliko zahtijevaju razmjeri onoga što je projektirano. Karlovac se osramotio neboderima, a najgori je onaj u Šebetićevoj ulici. Kada bi se ulagači potrudili angažirati kvalitetne projektante, ne bi se postavljalo pitanje koliko neka zgrada ima katova nego je li arhitektura kvalitetna, a građani imaju pravo na kvalitetnu arhitekturu. Što je objekt istaknutiji i na važnijem mjestu, ulagač mora naći kvalitetnije arhitekte. Uglavnom se angažiraju arhitekti koji nisu sazreli i koju stvaraju degeneriranu modernu – beskrajno ponavljanje sličnih zgrada.
Treba li i u Nazorovoj zadržati obvezu raspisivanja urbanističko-arhitektonskog natječaja?
- Cilj mora biti doći do kvalitetne arhitekture, a natječaji su se pokazali kao loša i korumpirana metoda. Većina natječaja je namještena. Dva su natječaja u Karlovcu dala rezultate – zgrada Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ autora Mladena Vodičke. godine i zgrada Nacionalnog svetišta svetog Josipa autorice Josipe Šponar Muth – a svi ostali su kompromitirani. Pametni gradovi povjeravaju najboljim arhitektima da rade studije i raspravlja se dok se ne pronađe prikladno rješenje. Druga je mogućnost da se izravno naruči projekt od kvalitetnog arhitekta.
Zašto smatrate da ne bismo kompromitirali i metodu koju zagovarate? U Hrvatskoj se sve kompromitira.
- Imamo dovoljno iskustva s natječajima. Znam desetak natječaja u svijetu koji su dali sjajne rezultate, ali su u žiriju bili ozbiljni ljudi. Ako pozoveš kvalitetne arhitekte koji su nešto napravili, neće izabrati krivo rješenje jer im je stalo do profesije. No, ako uvedeš u rasprave one koji se samo predstavljaju kao arhitekti ili čak urbanisti, a u biti su nezreli, dobit ćeš mutne situacije. Pogrešno je pitanje koliko će neboder u Nazorovoj biti visok, nego kako će izgledati. Treba sagledati što se može graditi u tom prostoru, a nisam do sada vidio niti jedno rješenje. Da se to ocijeni, treba angažirati kvalitetne arhitekte.
