Sjednice Gradskog vijeća Karlovca su jednostavno dosadne za neupućene i nezainteresirane, pa je ponekad dobro naznačiti bitno.
Posljednja, 25. sjednica, je završila u znaku odlaska polovice oporbe zbog toga što je novi, mlađi i neiskusni predsjednik Gradskog vijeća Matija Furač (Hrvatska demokratska zajednica) odlučio skratiti aktualni sat za kojega vijećnici postavljaju pitanja, a razlog je bila najava gradonačelnika Damira Mandića (HDZ) da će pohoditi proslavu stogodišnjice Ekonomsko-turističke škole.
No, ostala su prisutna dva zamjenika gradonačelnika, također članovi HDZ-a, Andreja Navijalić i Ivan Mrzljak, koji su jednako upoznati i upućeni u sve gradske probleme.
Kako je za pitanja i odgovore ostala uskraćena polovica članova oporbe, jednostavno su napustili sjednicu.
Nisam bio solidaran s njima jer sam ostao dužan obrazložiti desetu točku dnevnog reda, a i stranački kolega Bruno Dobranić iz Živog zida je ostao, na moj nagovor, zbog podrške.
Tri su stvari obilježile posljednju sjednicu.
Spomenut je projekt „Karlovac 2“, takozvana Aglomeracija Karlovac – Duga Resa, koji se radi pod nadzorom Jaspersa – partnerstva za tehničku pomoć Europske komisije, Europske investicijske banke i Europske banke za obnovu i razvoj.
Glavni je problem što se tom projektu prilazi na isti način kao lokalnim radovima koje često kritiziram na sastancima vijeća (mostovi, vrtići, energetska obnova i slično).
Uvijek su me zbunjivale procjene i konačni iznosi, aneksi ugovora, tobožnji problemi na koje građevinari redovno nailaze.
Sam gradonačelnik je odgovorio – Jaspers ima primjedbe vezane za kvalitetu materijala, previsoku cijenu, predviđenu preveliku kilometražu.
Djelomično prevedeno – Jaspers smatra da se izmišljaju nepotrebne stvari, bira se jeftiniji materijal, a nastoji izvući više novaca nego je potrebno.
Dokraja prevedeno – optužuju nas za korupciju.
Kako bi se drukčije objasnilo da predlažu manje kvalitetne, jeftinije, cijevi, izmišljaju nepotrebne trase, koje bi skuplje naplatili nego što sve u stvarnosti vrijedi.
Takve stvari inače na Gradskom prolaze.
Ovdje je drukčije.
Ne možete Jaspers tretirati kao „male miševe“ oporbe.
Ovo se ne rješava dobrim starim balkanskim običajima – janjetinom, znakovima pažnje i sličnim stvarima. Procjena je čvrsto polazište, dobar izvođač ne smije odstupati, a pogreške se kažnjavaju raskidom ugovora. Jaspersova logika počiva na tome, kao i domaći propisi, ali se njih ne držimo kao pijan plota.
Točka 10 o kojoj sam izvještavao, predstavljala je malu, naoko sitnu izmjenu Odluke o davanju u zakup i na privremeno korištenje javnih površina i zemljišta u vlasništvu Grada Karlovca, inače donijetu na vijeću dva mjeseca ranije.
Samu sam izmjenu obrazlagao nadležnom Odboru, četiri dana prije.
Od četiri člana, trojica su bila iz HDZ-a, jedan iz oporbe i naravno da to nije prošlo, ali – na samom vijeću sam imao priliku stvar objasniti ponovo, ovaj puta i javnosti, to jest barem rijetkim mazohistima koji ipak prate višesatne sjednice na mrežnoj platformi Youtube (od 2,15 do 3,25).
Zanimljiva je reakcija prisutnih, nakon što sam potanko obrazložio o čemu se radi.
Nezavisna vijećnica Marija Bodrožić-Zorić, koja je također ostala prisutna, se zapitala nije li Odbor odbio moj prijedlog isključivo zato što je potekao od člana oporbe, što je uostalom ustaljena praksa vladajućih povodom svih naših prijedloga i primjedbi.
Vijećnik, izabran s liste Akcije umirovljenika zajedno i Hrvatske stranke umirovljenika, Dubravko Delić je napomenuo da je vrlo pažljivo slušao moje izlaganje i smatra da moje obrazloženje „drži vodu“.
Međutim, kad je došlo do glasanja, deset vijećnika je bilo protiv, a samo ja i Dobranić smo bili za, dok je troje vijećnika bilo suzdržano, svi pripadnici vladajuće strane. Jedna osoba nije glasala.
Dakle, u ovom slučaju pripadnici vladajuće ekipe su pokazali neslogu, što je vjerojatno kasnije kažnjeno blagom kritikom, ali jest činjenica, da su bili prisutni svi članovi oporbe, te da su glasali svi za moju odluku, po ovome bi to – prošlo!
Valja priznati, oporba je nejedinstvena.
Još jedna točka je bila zanimljiva, a to je izbor Irene Božičević za ravnateljicu Gradskog kazališta „Zorin dom“.
Postojala su dva kandidata, jedan je odbijen, po tumačenju predsjednika nadležnog odbora zbog toga što nema dovoljno staža u kazališnoj djelatnosti, pa je odlučeno da to bude kandidatkinja koja potrebne uvjete ima.
Vijećnica Bodrožić je odlučila komentirati njen životopis, pa je tako sve ukratko ponovila, sve ok, samo kompletan životopis kvari jedna rečenica, zbog koje neće dignuti ruku za – izabrana kandidatkinja je u zadnjoj rečenici napisala da je članica HDZ-a od 1990. godine.
Umalo da nema sjednice Gradskog vijeća gdje netko od oporbenjaka nije kritizirao nepotizam i zapošljavanja po stranačkoj liniji, kako u gradskoj upravi, tako i po gradskim tvrtkama.
Isto tako, čelnici Grada uporno demantiraju takve „zlonamjerne“ opaske oporbe.
Ali, eto, izabrana kandidatkinja je taj podatak ipak stavila kao vrlo važan dio njenog životopisa.
Da je bila direktorica Boljšoj teatra, to ne bi bilo toliko bitno.
