Loncu poklopac: Šeki’s on the road again

Pozvavši vijećnike i javnost da „čuvaju i paze“ „Zorin dom“ i isticanjem mladog i potentnog profesionalnog glumačkog ansambla i ostalih zaposlenika odlazeći ravnatelj Srećko Šestan je pozvao, u biti, na očuvanje slobodne zone, na to da se pusti kazalištu da se slobodno razvija bez partijskih ograničenja

Autor: Marin Bakić

„Za dobar i uspješan rad bez dobre komunikacije, energije, i želja da se učini nešto dobro za sredinu u kojoj živimo i radimo nemoguće je bilo što postići. Od prvih dana sam uspostavio izuzetno uspješnu suradnju s kolegama kulturnjacima i čini mi se da smo u kulturi napravili ogromne korake naprijed. Karlovac više nije kulturna siva zona. Gradsko kazalište ‘Zorin dom’ je postalo ključna točka prepoznatljiva i izvan granica naše zemlje. Hvala što ste prepoznali potrebu da Karlovac ima kazalište jer ga grad mora imati da bude grad. Ostavljam vam u zadatak da pratite ‘Zorin dom’, da ga pazite i čuvate. Ravnatelji su prolazni, ali ostaju ljudi koji rade na tom programu. U Karlovcu imate ne samo predivnu djecu nego, nakon pedeset godina amaterskog djelovanja, i mlad, potentan i kreativan profesionalni ansambl“, poručio je s govornice Gradskog vijeća Karlovca netom prije razrješenja s mjesta ravnatelja karlovačkog kazališta Srećko Šestan koji odlazi na dužnost intendanta Hrvatskog narodnog kazališta u Splitu.

Šestan je greška u sistemu – dobro u zlu, svojevrsna šarena laž koja kaže da ovaj nepotistički sustav može biti napredan. Unatoč tome što je sam po svom djelovanju napretku orijentiran menadžer, s kojim nema bulšita i u čiju se riječ možete pouzdati te koji će donijeti programsku i organizacijsku kvalitetu, ne bi bio niti imenovan ravnateljem da nije bio politički podoban. Drugim riječima, može Šestan biti najbolji kazališni upravitelj na svijetu, a, eto, što se nas tiče i jest jer je s njime bilo odlično surađivati, no da nije član Hrvatske demokratske zajednice ne bi niti dobio priliku da učini sve ono dobro što je učinio u Karlovcu u šest i pol godina, i to je tragedija našeg društva.

Zašto je to važno istaknuti? Pa zato što je odmah nakon razrješenja jedne od najzaslužnijih osoba u povijesti karlovačke kulture na njegovo mjesto imenovana Irena Božičević, osoba koja je u svom životopisu navela da je članica HDZ-a od 1990. godine. Tko bi u dobrim okolnostima to stavio u životopis? Istina, ona tamo navodi i kojih je sve organizacija civilnog društva članica, no najvažnije je ostavila za kraj – iskaz odanosti Partiji. Potpuno je nebitno što je možda bila bolji kandidat od svoje protukandidatkinje jer bi imala i više protukandidata kada ne bi kod nas vladala takva nepotistička kultura koja od javnih natječaja, a posebice za rukovodeća mjesta, odbija neumrežene.

Njezin program nije obećavajući jer se iz tih fraza da iščitati da neće graditi na ostvarenjima svog prethodnika, nego da će zadržavati dosegnuti status ili ga čak s vremenom i srozati. Slažemo se da je pomalo nekorektno ženu koja nije niti zasjela na funkciju ravnateljice već označiti kao neuspješnu no iskazujemo samo predviđanje događaja – forsiranje pučke kulture umjesto da se nastavi razvijati kazalište ka zahtjevnijim umjetničkim sadržajima. Opet, to ne znači da je drugo bolje od prvog, samo primjećujemo da je drugog nedostajalo. Šestan je vratio publiku u kazalište – sljedeći koraci bi trebali biti daljnje poboljšanje statusa tog kazališta u vangradskim okvirima, a plašimo se, s obzirom na program, da će se raditi na provincijalizaciji karlovačkog kazališta. Ako nas I. Božičević demantira svojim postupcima, uredno ćemo to notirati i napomenuti da smo pogriješili u procjeni.

Više od programa zabrinjava drugo, a to je da s čela Zorin doma odlazi politički vrlo jaka ličnost. Šestan je bio politički kapacitiraniji i umreženiji od gradonačelnika-padobranca Damira Mandića i njegovih zamjenika Andreje Navijalić i Ivana Mrzljaka zajedno, pa i od župana Damira Jelića. Šestan je pri vrhu hrvatske kulture već desetljećima i izrazito je umrežen u stranci i izvan nje. To, drugim riječima, znači da je njegovim konceptom vođenja te karlovačke ustanove u kulturi „Zorin dom“ postao slobodna zona u odnosu na lokalnu politiku jer je svojim stručnim i političkim autoritetom to mogao osigurati, što opet znači – a to nije nevažno – da je za to imao volje. Hoće li I. Božičević uopće htjeti održati kazalište kao slobodnu zonu? Ako i bude htjela, hoće li moći? Najvjerojatnije će kazalište nakon Šestana biti podložnije utjecajima gradonačelnika-padobranca, njegove zamjenice jahačice magle, kako je zovemo zbog sramne uloge u zabrani koncerta Bajage & Instruktora prošle godine, župana Damira Jelića, 13. apostola, kako smo ga krstili zbog blasfemične političke prakse, i inih. Inače, I. Božičević dolazi u „Zorin dom“ iz odjela za kulturu Županije karlovačke, što nam daje dodatno za pravo da je smatramo Jelićevim kadrom.

Kad smo već kod inih, Mrzljak se neće miješati u rad kazališta jer je on zadužen za gospodarstvo, no, kao što vidimo po statusu projekta „Karlovac II“, obavljanje tih zadaća mu baš ne ide glatko nakon što je taj projekt vraćen na doradu, a njegova provedba odgođena do daljnjega. Nezavisni vijećnik Davor Petračić je na sjednici Gradskog vijeća Karlovca upozoravao HDZ-ovu većinu da ne donosi odluke vezane za taj projekt koje mogu dovesti do kažnjavanja, precizno je ukazao na problem koji je prijetio, no vlast se na to oglušila. Toliko od zagovaranja takozvane konstruktivne opozicije – kada se i djeluje konstruktivno, to se odbacuje politikantski. Zašto bi opozicija onda i bila konstruktivna uopće?

Vratimo se Mrzljaku. Njega je na HDZ-ovu listu za predstavnike izvršne vlasti odabrao Mandić, i to unatoč tome što je današnji zamjenik gradonačelnika u vrijeme kada je bio direktor Vodovoda i kanalizacije zaslužan što je nju u vrlo ružnim okolnostima napustio suautor jednog od prvih pročistača otpadnih voda, Krešimir Veble, najveći karlovački stručnjak za odvodnju i EU fondove u tom poduzeću, a prethodno je, također za Mrzljakova upravljanja, ta gradska tvrtka donirala Nogometni klub „Karlovac“ s pola milijuna kuna, da bi zbog toga 2010. godinu završila s gubitkom od 427.000 HRK. Nakon što je pobijedio na izborima voljom pasivnog građanstva i aktivnog partijstva, Mandić je degradirao s mjesta pročelnice Marinu Grčić, još jednu osobu koja je Karlovcu osigurala veliko ulaganje iz fondova Europske unije.

S time na umu jasnije je što mislimo kada kažemo da je Šestan greška u sistemu, odnosno da je „Zorin dom“ pod Šestanom djelovao kao meritokratska i profesionalna slobodna zona, a nismo pretjerano uvjereni da će to i ostati nakon izbora nove ravnateljice jer se paradoksalno čini da jaka politička ličnost može osigurati slobodu od strančarenja. Možda pogrešno tumačimo Šestanove oproštajne riječi, no pozvavši vijećnike i javnost da „čuvaju i paze ‘Zorin dom'” i isticanjem mladog i potentnog profesionalnog glumačkog ansambla i ostalih zaposlenika odlazeći ravnatelj je pozvao, u biti, na očuvanje te slobodne zone, na to da se pusti kazalištu da se slobodno razvija bez partijskih ograničenja.

Šestan, prekaljeni kulturni radnik, koji je prije Karlovca vodio niz važnih ustanova i institucija, a i odlazi iz ovog grada na jedno izrazito izazovno mjesto, je gradu na četiri rijeke jako pomogao. No, Šeki’s on the road again, a Karlovac i dalje, unatoč pomacima u kulturi, ostaje, nažalost, na stranputici pod vodstvom 13. apostola i gradonačelnika-padobranca.