Svjedočimo vremenu u kojem većina umjetnika ne može živjeti od svog umjetničkog rada već su primorani djelovati u drugim područjima kako bi privrijedili za život, a svom primarnom pozivu se posvećuju tek nakon što osiguraju osnovnu životnu egzistenciju.
U svom umjetničkom djelovanju Sunčana Simichen često u rad sadržajno uključuje prepreke na koje nailazi i probleme s kojima se suočava prilikom realizacije samog rada ili cjelokupnog ciklusa stavljajući pritom naglasak na nesigurnost i neizvjesnost životne egzistencije koja neminovno utječe na mogućnost umjetničkog stvaralaštva. Osiguranje prostora, vremena i tehničkih sredstava ključni su u radu likovne umjetnice koja je izabrala grafički medij kao svoj primarni način izričaja. Nepobitna unutarnja potreba za stvaranjem čak i kada uvjeti nisu osigurani, a otiskivanje je neizvjesno, navelo je S. Simichen na razmišljanje izvan okvira i razvoj inovativnosti prilikom realizacije rada.
Na izložbi “Matrica prostora i posjet dudovog svilca” umjetnica objedinjuje starije radove i radni materijal, te intervenira u gotove radove i oplemenjuje ih novim elementima transformirajući pritom izložbeni prostor u radni prostor. Svojevrsnim work in progress pristupom kontinuirano nadograđuje novonastalu prostornu instalaciju za trajanja izložbe. Posjetitelj tako može istovremeno vidjeti rad “Matrica prostora” sastavljen od ukupno 18 otisaka, ali i matrice linoreza bez kojih krajnji otisak ne bi bio izvediv. Rad je relevantan u kontekstu akcentuiranja i reminiscencije na vremenski period studiranja autorice u kojem je umjetnost bila na prvom mjestu. Otisak prikazuje kuhinju stana u kojem je S. Simichen živjela dok je studirala, a koju pamti kao mjesto svakodnevnog boravka i inspiracije. Iz donjih uglova grafike prema središtu šire se mrljasti oblici kao znak autoričine prisutnosti u prostoru. Mrlje se postepeno stanjuju i formiraju u isprekidane linije koje usmjeravaju fokus promatrača na bazične kuhinjske elemente. Boravak u stanu u kojem je dio prostora bio obložen linoleumom nagnao je umjetnicu da percipira navedeni materijal kao radni materijal od kojeg je u konačnici izradila matrice linoreza. Inspiracija životnim prostorom te upotreba predmeta i materijala iz svakodnevne okoline prirodno su rezultirali izradom djela “Matrica prostora” u kojem je autorica prostor kao nešto apstraktno otisnula, materijalizirala i dokumentirala u svom radu.
Kao posve novi segment rada javlja se motiv dudovog svilca s naglaskom na njegov čudesni ciklus metamorfoze. Matrice linoreza vise u prostoru dok na njih umjetnica aplicira izrezane oblike kukuljica dudovog svilca na koje s vremenom otiskuje i leptire izrezbarene u linoleumu odnosno linorezu. Na pojedinim matricama pronalazimo elemente zelene i bijele grafičke boje koje doprinose dojmu prirodnog okruženja dudovog svilca – stabla murve. Kukuljice iz svijeta prirode metafora su linoreza u umjetničkom svijetu. Oboje predstavljaju područje inkubacije novih ideja odnosno transformacije novog života. Jajoliki oblici kukuljica dudovog svilca grupirani su i na središnjem zidu galerije. S. Simichen kukuljice izrađuje od finog transparentnog kineskog papira utkivajući tako u svoj rad korijene nastanka prvog papira u drevnoj Kini. Čudnovati proces preobrazbe umjetnica nastavlja paralelnim razvojem motiva, pa tako na grozdove papirnatih kukuljica otiskuje motiv leptira koji kasnije prenosi i na zasebni zid. Leptir je simbol realizacije novorođene ideje, a ekvivalent mu u umjetničkom svijetu predstavlja završni otisak koji nastaje nakon otiskivanja matrice. Paralelno praćenje životnog i stvaralačkog ciklusa od jajašca, ličinke, kukuljice do leptira u kontekstu dudova svilca, odnosno začetka ideje, izrade matrice, procesa otiskivanja i završnog otiska u području likovnog stvaralaštva svjedoči o neminovnoj potrebi ne samo za osnovnom životnom egzistencijom već za neprikosnovenom potrebom umjetničkog stvaralaštva. Pritom izložbeni prostor galerije postaje psihološka biografija umjetničinog stvaralačkog procesa.
S. Simichen analizom vlastitog stanja, životnih okolnosti i stvaralačkih mogućnosti oblikuje rad u nastajanju u kojem cijeli radni proces dijeli s publikom – od pripreme, radnog materijala, izvedbe do nadogradnje i novog razvoja. Prostor galerije postaje istovremeno radni i izložbeni prostor u kojem umjetnica izlaže, ali i stvara i nadograđuje svoj rad. Ciklički proces živih bića odražava se i na stvaralački proces u kojem pratimo odumiranje starog i rađanje novog. Raniji rad postaje podloga i polazište za razvoj i razradu novog rada. Umjesto stagnacije javlja se progres pri čemu je naglasak na samom procesu rada od matrice preko otiska do daljnjeg razvoja intervencijama na radnom materijalu prilikom čega on gubi svoju prvobitnu funkciju te dobiva novi sadržaj i novo značenje.
S. Simichen je slojevitost života interpretirala kroz slojevitost stvaralačkog procesa. Život pretočen u ambijent okolnosti nastanka umjetničkog djela odraz je svevremenske borbe između želja, potreba i mogućnosti umjetnika.
