In memoriam Dragica Gršić

Kad sam dovršila tekst o Društvu narodne čitaonice karlovačke, s punim sam je povjerenjem zamolila za mišljenje o mom uratku. Vjerovali ili ne, već onako obnevidjela i slabašna napisala mi je 30 stranica primjedaba na 75 stranica mog rukopisa i održala mi tri blok sata predavanja o nacionalnoj povijesti 19. stoljeća

Autor: Rosana Mikulić

„Znate“, rekla mi je pred mjesec dana kad smo se zadnji puta vidjele, „imam jednu veeeeliku manu  koja me je cijeli život koštala… pukla bih da ne kažem što mislim“.

Nije bila netko tko bi vam se svidio na prvi pogled. Naprotiv. Usprkos krhkoj građi, uvijek je imala neki borbeni gard, a dojam odbojnosti pojačavao je onaj grleni prizvuk u glasu. Sad znam. Tko govori istinu mora imati brzog konja. Ili stvoriti obrambeni štit.

Profesoricu Dragicu Gršić nisam otprije poznavala. Moje zaposlenje u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ nekako se poklopilo sa završnim aktivnostima oko izdavanja njezine knjige „Kraljevska gimnazija Karlovac (1766.-1884.)“. Svi su bili već pomalo sluđeni. Objavljivanje je dobrano kasnilo, ali ona nije odustajala dok sve nije bilo cakum-pakum. Dopala mi se ta odrješitost.

Kasnije mi je često dolazila na Zavičajni odjel pomno istražujući stara gimnazijska izvješća i svu raspoloživu literaturu koja je mogla rasvijetliti povijest karlovačkog gimnazijskog obrazovanja. Profesorica Gršić bila je jedna od rijetkih koja je neobično cijenila onaj nevidljivi, pepeljuginski rad djelatnika u baštinskim ustanovama i javno isticala njihove zasluge i pomoć istraživačima. Razvile smo jedan prekrasan prijateljsko-profesionalni odnos. Bila sam počašćena kad mi je dala na ogled svoj rukopis o franjevcima. Što sam ja tu, zaboga, imala za reći? Kad sad o tome razmišljam, vjerujem da je to učinila  da mi olakša rad na povjesnici Društva narodne čitaonice karlovačke. Knjiga o franjevcima prepuna je dragocjenih podataka o Karlovcu od sredine 18. do zadnjih desetljeća 19. stoljeća. Kad sam dovršila tekst o Čitaonici, s punim sam je povjerenjem zamolila za mišljenje o mom uratku.  Vjerovali ili ne, već onako obnevidjela i slabašna napisala mi je 30 stranica primjedaba na 75 stranica mog rukopisa i održala mi tri blok sata predavanja o nacionalnoj povijesti 19. stoljeća.

I izjavila da je u tome beskrajno uživala. Doslovce do zadnjeg svoga daha ostala je strasno posvećena svome zvanju.

Profesorica mentorica D. Gršić, koja je rođena 6. siječnja 1931. godine u Karlovcu, a preminula u rodnom gradu u noći na subotu, bila je dugogodišnji predavač povijesti na karlovačkim osnovnim i srednjim školama, profesor opće povijesti i metodike povijesti  na Pedagoškoj akademiji u Karlovcu, stalni suradnik i pedagoški savjetnik za predmete društvenih nauka Zavoda za unapređenje školstva Kotara Karlovac. Sudjelovala je kao predavač s temama vezanim za stručnu i pedagošku problematiku na brojnim seminarima, savjetovanjima i kongresima koje su organizirali Povijesno društvo Hrvatske, Zavod za unapređenje osnovnog obrazovanja Hrvatske, Zavod za unapređenje stručnog obrazovanja Hrvatske, Školska knjiga Zagreb i Filmoteka 16 Zagreb. Objavila je niz članaka u stručnim časopisima, sudjelovala u didaktičkoj i metodičkoj opremi udžbenika iz povijesti, suautor je metodičkih priručnika za povijest V. i VIII. razreda osnovne škole, autorica je manjih monografija iz povijesti grada Karlovca, znanstvenih monografija „Kraljevska gimnazija Karlovac (1766. – 1884.)“ te „Franjevci učitelji u karlovačkim školama: od sredine XVII. stoljeća do 1880. godine.

Napisala je niz recenzija za radove pedagoško-didaktičkog sadržaja, udžbenika za povijest, radnih bilježnica i djela povijesnog sadržaja. Nedavno je Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ predala zadnji dio rukopisne ostavštine koju je, pored autorskih prava, naslijedila od uvažene karlovačke profesorice i povjesničarke Marije Vrbetić. Ne bez razloga. Maca je vjerovala Grši. Niti jedan njezin rukopis nije tiskan, a da ga profesorica Gršić nije secirala do posljednjeg slova. I napisala što misli. Onako kako je samo ona znala. Konstruktivno i bez uvijanja.

Negdje u Gršinom računalu i raznobojnim fasciklima s istraživačkim bilješkama u njezinoj zamračenoj radnoj sobici ostala je nedovršena povijesti Kraljevske velike realke. Žao mi je što joj je ponestalo vremena.

Zbogom, draga moja. Silno ćete nedostajati svim istinskim ljubiteljima karlovačke povijesti.

izvor naslovne fotografije: Državni arhiv u Karlovcu