Nedavno je Hrvatska demokratska zajednica, vladajuća stranka u Karlovcu i formalno popustila kod pitanja izgradnje obilaznice Zvijezde oko arboretuma. Povukla je svoj ranije predloženi katastrofalni prijedlog koji je podrazumijevao izgradnju obilaznice ravno kroz arboretum i predložila zapravo jedinu razumnu varijantu.
Naravno, to ne znači da joj treba vjerovati da će novi prijedlog sama od sebe i realizirati. Upravo suprotno, jedino pod budnim okom javnosti, a posebno političke oporbe ta se varijanta neće u zadnji čas izmijeniti. Inače, dogradonačelnik Ivan Mrzljak pokazao je bitnu prilagodljivost političkog funkcionera. Promjenom okolnosti, promijenio je svoju retoriku koja je ukazivala na to, kad bi netko slušao sa strane, da je zapravo oduvijek bio za tu varijantu i da mu je drago što sve ovo ide u tom smjeru. Pritom je u jednom trenu čak rekao da je, evo, održao svoje obećanje.
Ipak, pravi uzrok ove promjene na bolje su profesorice Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac koje su pravovremeno upozorile javnost i izvršile pritisak na vladajuće, nakon čega su se ovi, kako zasad izgleda, i povukli. Naglasimo to – bez reakcije i pritiska prosvjetnih radnica Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac, a posebno bez nekoliko najagilnijih profesorica, ova pobjeda ne bi bila moguća.
Za sam problem suludog prijedloga izgradnje obilaznice kroz arboretum, čuli smo odmah nakon prosvjeda na Korani u listopadu prošle godine. Jedna od profesorica, koja je među najzaslužnijim, ako ne i najzaslužnija za aktualnu promjenu, upoznala nas je s detaljima onog što se spremalo. I u tom trenutku stvari nisu izgledale obećavajuće. Međutim, već je tada bilo očito da će se problem riješiti u korist škole, odnosno u korist društvenog interesa, ako se ispune sljedeća dva uvjeta – puna transparentnost i puna demokratičnost. Jasno, ovi uvjeti zahtijevaju motiviranost, hrabrost i angažiranost, a upravo toga nije nedostajalo profesoricama koje će rukovoditi daljnjom borbom protiv već spomenute prvotne varijante izgradnje obilaznice.
Puna transparentnost je značila da se sve informacije vezane uz plan i prijedlog lokalnih vlasti u odnosu na izgradnju obilaznice trebaju dijeliti sa širom javnosti. Upravo to ne čini i nije planirala činiti sama lokalna vlast. Najefikasniji pritisak na političku vlast odvija se putem javnosti. Takvo javno djelovanje jest političko djelovanje i ni na koji način nije vezano uz politikanstvo.
Puna demokratičnost je značila omogućavanje javnih rasprava, pod uvjetima da se pravovremeno obavijeste zainteresirani, da im se osigura prostor i da imaju pravo slobodno reći sve što misle jer u suštini samu razinu demokracije u nekoj raspravi daleko više određuju indirektna sredstva i okolnosti, nego direktna i nominalna želja aktera za više demokracije. Zato su prije demokratske rasprave bitni svi ovi preduvjeti. Tada se već znalo, a bilo je jasno i profesoricama, da će demokracija biti prazna riječ sve dok se ne organiziraju rasprave na kojima će se zaista moći reći istina, umjesto ulizivačkih ispada.
Iako nije bilo previše vjere u napredak, 24. listopada 2018. održan je sastanak u Maloj vijećnici Grada Karlovca u 8.30 sati, u dogovoru s ravnateljicom. Na sastanku su bile za taj problem zadužene osobe iz Grada, na čelu s dogradonačelnikom Mrzljakom, zatim dobar dio profesorica, radnika i učenika Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac, već spomenuta ravnateljica, dio političke oporbe, medija, predstavnica ministarstva kulture, autor prometnog elaborata obilaznice i ostali građani. Drugim riječima, Mala vijećnica je bila popunjena do zadnjeg mjesta, pa su neki sjedili i sa strane – inače odličan prikaz čitave rasprave s podacima, kao i prikaz ovog sastanka dala je i jedna od sudionica.
Taj već sad presudni sastanak bio je izrazito dinamičan jer su profesorice i profesori zajedno s učenicima čitavo vrijeme poentirali zbog čega je prijedlog izgradnje obilaznice kroz arboretum van svake pameti. Dogradonačelnik Mrzljak najprije je svisoka i pomalo bahato moderirao sastanak, ali kad je uvidio da napetost raste i da stvar zaista ide prema odbacivanju gradskog prijedloga, popustio je, najavio novu raspravu kao i to da će Grad izmijeniti trasu izgradnje obilaznice. K tome svi će biti na vrijeme obaviješteni. Treba naglasiti da se na tom sastanku čak i ravnateljica škole morala složiti sa zaključcima, iako vrlo sramežljivo, a to nije mala stvar budući da općenito lokalna i županijska politika strukturiraju trokut vlast-ravnatelj-škola ne tako da pomažu ravnatelju svim sredstvima rješavati probleme profesora (kao zaposlenih i kao provoditelja odgojno-obrazovnog sistema), nego tako da pomoću ravnatelja provode svoju političku volju i discipliniraju zaposlene u školstvu.
Ipak, stvar se već zakotrljala i jedino se nekim političkim čudom moglo dogoditi da se glavni zaključak tog sastanka odbaci. To čudo je svakim danom sve manje vjerojatno, posebno nakon ove posljednje rasprave 11. veljače, kad je predstavljena nova varijanta izgradnje obilaznice.
Mnogim Karlovčanima nebitno je na koji su način radnici i učenici Šumarske i drvodjeljske škole Karlovac uspjeli razuvjeriti vlast da odbaci već gotovo prihvaćenu varijantu i kako su od grada uspjele isprovocirati da ubuduće javne rasprave budu više demokratske. Moguće je i da Karlovčani nisu upućeni u to što se uopće i događalo posljednjih pola godine. Međutim, pouka koja proizlazi iz javnog djelovanja ovih borbenih profesorica strahovito je važna. Pouka je to koja vraća optimizam u javno djelovanje, odnosno političko djelovanje u širem smislu i koja poručuje da se isplati boriti. Profesorice su nam svima pokazale nam kako se čuva društveni interes lokalne zajednice. I nešto možda zanimljivije – pokazale su nam da jedino radnice i radnici – u ovom slučaju prosvjetni – mogu uistinu i bez fige u džepu čuvati društveni interes od raznih privatnih nasrtaja bilo kakve političke i poslovne elite tako što brane interes svoje škole i njenih učenika.
Navodeći ovaj pozitivan slučaj borbe možemo odmah i javno priupitati naše ‘neutralne’ i ‘racionalne’ kritičare (čitaj: simpatizere vladajućih) hoće li i dalje tvrditi da je lokalna politika samo i jedino komunalna politika.
Iz ovog borbenog iskustva – a za one kojima se riječ „borba“ čini prejakom, očito nisu bili na sastanku onoga jutra – ponešto može naučiti i karlovačka oporba. Možda i ona postane svjesna da su za bile kakve promjene potrebni angažiranost, hrabrost, drskost, motiviranost, istinoljubivost, zajedništvo i organiziranost. S obzirom na trenutne okolnosti povećanog pesimizma i rezigniranosti, ta lekcija neće se svladati odmah, ali druge nema i treba raditi.
