Alfred Freddy Krupa je svestran i strastven hrvatski umjetnik. Formalno je obrazovan i sa širokim rasponom interesa koje gaji i kojima se bavi od rane mladosti. Njegov rad sljubljuje različite utjecaje da bi došao do jedinstvenosti. Razgovaramo s njime ne bismo li dublje proniknuli u njegovu umjetničku motivaciju, ciljeve i promišljanja.
Dobro jutro, Alfred! Što prvo učiniš kada se probudiš?
- Kuham kavu za čitavu obitelj i provjerim elektronsku poštu jer imam vrlo intenzivnu komunikaciju s ljudima iz čitavog svijeta.
Što te nadahnjuje na svakodnevno stvaralaštvo?
- Moja nutrina, moje unutrašnje potrebe i nagoni. U potpunosti sam posvećen svom radu i ovisan o njemu, iskreno, ne radim svakoga dana iz navike nego iz autentične potrebe za vizualnim izražavanjem. No, dani se razlikuju. Ako slikam, to činim odmah ujutro ili navečer.
Kako izgleda tvoj radni prostor?
- Ovo će zvučati čudno, no i dalje nemam nikakav atelje. Iz niza razloga prvenstveno radim pod vedrim nebom. Naravno, ne može se svaka slika učiniti na otvorenom. U tom slučaju stvaram u spavaćoj sobi ili kuhinji.
Opiši nam suštinu svoje tehnike ili stila.
- Suština mog rada je potraga za „istinskim“ formama vizualne stvarnosti kroz autentičan i osobni umjetnički postupak. „Istinski“ podrazumijeva njihovu prisutnost, ali prikrivenost vizualnom bukom i detaljima. Obrazovan sam u svim klasičnim slikarskim tehnikama, ali je tinta najbolja tehnika za slikanje ili crtanje u takvoj vrsti istraživanja. Istražujem i stapanje Istočnih i Zapadnih slikarskih stilova i metoda, što pripada fenomenu suvremene umjetnosti poznatom i kao New Ink Art Movement. To je suština, ali se ne ograničavam. Volim stvarati u okviru različitih drugih filozofija i koncepata, od novog preko neonadrealizma do neformalne umjetnosti i slično. Ujedno, ne limitiram se niti degradiram političkim projektima i vjerskim doktrinama. Ako za to postoji stvaralački nagon, naslikat ću erotski akt i istim žarom. Baštinim slobodu izražavanja utemeljenu na znanju, suštini i autentičnosti. Takav stav prenosim na svoje djelo.
Koje su tri najvažnije stvari u Vašem ateljeu?
- Ne postoji tako nešto. Nemam potrebu za bilo kakvom scenom ili nastupom, ali da za trenucima bez ometanja kako bih se mogao koncentrirati.
Kako zaključite odnosno odlučite da je rad gotov?
- Teško je to objasniti riječima. Jednostavno znam. Riječ je o posebnom osjećaju ostvarenja – sve je podsvjesno. Ponekad sam vrlo nervozan ili čak i ljut prije no što počnem stvarati, ali mi se s primicanjem ostvarenja stanje mijenja.
Kako se opuštaš nakon radnog dana?
- Često prošećem izvan grada, ali najčešće provedem večer s obitelji gledajući neki dobar film (sanjao sam kao dijete i da ću biti filmski redatelj). Uglavnom se opuštam kao i većina ostalih.
Što ti je najdraže kod stvaranja?
- Osjećaj osobnog uspjeha, ostvarenja. Naravno, tu je i dobar osjećaj zbog činjenice da sam stvorio nešto od trajne vrijednosti. Bez ikakve sumnje, riječ o postupku samoiscjeljivanja.
intervju prvotno objavljen na https://blog.singulart.com/
foto: Mladen Krupa
