Aklea Neon: Čuvam tajnu svog umjetničkog imena

"Bio je to poklon od nekoga tko mi je jako drag, ne znam znade li to, ali to će mi uvijek biti nešto što ću čuvati samo za sebe", kaže mlada kantautorica građanskog imena Dorotea Zovko koja je predstavila novi singl "Da mi je" na otvaranju izložbe glazbenih ilustracija Igora Jurilja

Autor: Lara Manojlović

Mlada kantautorica Dorotea Zovko ili umjetnički Aklea Neon nastupila je u srijedu u Centru za mlade Grabrik u Karlovcu na otvorenju izložbe glazbenih ilustracija Igora Jurilja. Svojim ritmičnim i egzotičnim pjesmama rasplesala je i zabavila prisutne.

Za početak, reci nam svoje dojmove s otvorenja Igorove izložbe? Kako je došlo do vaše suradnje?

  • Bilo je zaista odlično. Što se tiče suradnje Jurilja i mene, na njegovom sam pulskom festivalu Bloomsday Croatia, posvećenom književniku Jamesu Joyceu, imala prvi nastup tako da ću na njegovim izložbama zauvijek nastupati. Jako voli ovu glazbenu tematiku tako da je glazba nešto što nas spaja. Tko zna, možda se jednog dana odluči staviti i mene na platno, za otvorenje sam se čak i odjenula ovako egzotično kako bi mu ostala u glavi. Tako da, ako se dogodi nadahnuće, bilo bi lijepo na taj način zaokružiti naše prijateljstvo i suradnju.

Kada se pojavila ideja da se počneš baviti ovom vrstom glazbe?

  • Ideja je oduvijek bila tu. Tako je to s glazbom, ona oduvijek čuči u tebi, pitanje je samo kad ćeš se usuditi ili nećeš usuditi da je ostvariš, a ja sam se usudila prije dvije godine. Rekla sam sama sebi da je gotovo s poslom koji me i frustrirao i odlučila probati s glazbom. Što se tiče konkretno ove vrste glazbe, to je nešto u čemu se pronalazim, bavila sam se afričkim plesovima i oduvijek sam voljela sve što je etno. Volim taj prizemni mantrički zvuk kojeg svi vrlo brzo uhvate jer je to glazba koja se ponavlja i osjeća.

Osim glazbe, čime se još baviš?

  • Prije nego li sam se počela baviti glazbom, radila u jednoj digitalnoj agenciji, ali sam taj posao napustila. Danas uz glazbu radim na pola radnog vremena kao kreativna direktorica u Tvornici snova koja se bavi izradom personaliziranih knjiga za djecu. Također se radi o kreativnom poslu, tako da to nije nešto što me guši, nego dodatno umjetnički ispunjava.

Koje sve instrumente sviraš?

  • Završila sam osnovnu glazbenu školu za gitaru, ali nekako me sve to skupa umaralo pa sam ostavila gitaru po strani godinama. U srednjoj školi sam jako htjela biti rokerica, onako kao Joan Jett, pa mi je cijela ekipa iz srednje zajedno kupila gitaru. Onda je ta gitara deset godina naslonjena stajala i čekala dok se nisam odvažila i ponovno ju uzela u ruke. Lagano nadoknađujemo, sada cijelo vrijeme svira sa mnom i prati me gdje god da idem. Htjela sam da moji koncerti budu malo drugačiji pa zato nastupam sama uz gitaru, pedal looper i MIDI controller. Pedal looper je nešto što se dosta koristi u svijetu, a ja ga volim jer mogu slagati višeglasja, a to je ono što mojim pjesmama daje zborsku jačinu i etno karakter. Za malo moderniji zvuk koristim MIDI controller, kao i svi mladi volim izlaziti u klubove i volim kada te taj bas može malo zatresti, pa složim neke beatove koje onda palim, gasim i kombiniram.

Zašto si se odlučila nastupati sama, a ne recimo u nekom bendu?

  • Nisam htjela da mi netko drugi govori što ću svirati, a kad si u bendu to uvijek bude tako nekako jer svatko vuče u svoju stranu. Isto tako, znala sam da stvari koje slušam, kao što su neo-soul ili aftik-beats, ne sluša baš puno ljudi i da zato ljudi iz benda neće htjeti svirati ono što i ja. To je glavni razlog zašto sam se odlučila u potpunosti napraviti sama svoj aranžman.

Na tvojim društvenim mrežama se može vidjeti da dosta putuješ. Inspiriraju li te mjesta na koja putuješ? Putuješ li zbog glazbe ili glazba nastaje na putovanjima?

  • Uistinu zanimljivo pitanje, sve je to nekako izmiješano. Prvo sam putovala zbog glazbe jer sam bila u osječkom zboru Brevisi koji je bio iznimno dobar i s njima sam pjevala svuda po svijetu, od Kine do Amerike. Nakon toga sam preselila u Zagreb, nisam više nastupala sa zborom i počela mi je nedostajati glazba pa sam odlučila sama putovati uz glazbu. I da, jako volim putovati, posebno volim daleka putovanja pa sam tako zadnje bila u Brazilu. Sad u petom mjesecu planiram opet sjesti na motor, ali ovaj put idem u Boliviju i Peru, s dečkom koji mi je snimio video za prvi singl. Ono što mi se sviđa kod glazbenih putovanja je to što otkrivam Hrvatsku na potpuno drugi način. Na primjer, bila sam prvi put prošle godine na Goulashinskom festivalu na Visu i tek sam tada shvatila koliko je Vis predivan i da mi kod nas imamo toliko savršene prirode, a ja sam išla sve do Brazila da bi takvo nešto vidjela.

Spomenula si novi singl, pjesma „Da mi je“ koju smo i večeras imali priliku premijerno poslušati. Kako je nastala pjesma?

  • „Da mi je“ je, kao što i samo ime govori, nastao iz neke čežnje prema nekom tko nije tu nego negdje u svijetu i neće doći tu još jako dugo. Mislim da je to realnost svake veze na daljinu. Danas je to puno lakše nego prije jer se možemo dopisivati, možemo se snimati, ali svejedno taj neki taktilni dio ti jako fali i onda si sam stvaraš neku novu realnost da izdržiš do sljedećeg puta kada ćete se vidjeti. To sam napravila s pjesmom, a on je to napravio s putovanjem i s videom dok sam s njim bila u Brazilu. Njegovo ime je Agustín Soy Tribu i radi jedan iznimno divan projekt – putuje po svijetu četiri godine, snima svjetska plemena i o tome radi vlogove. S obzirom da toliko putuje, zapravo nema kuće, a ja mu želim biti kuća i to je u principu to.

Možeš li nam objasniti značenje svojeg umjetničkog imena?

  • To je nešto što čuvam za sebe jer je to nešto za što osjećam da je baš jako, jako moje i zato to nikome ne govorim. Bio je to poklon od nekoga tko mi je jako drag, ne znam znade li to, ali to će mi uvijek biti nešto što ću čuvati samo za sebe.

Prije nego li si se počela baviti glazbom, bavila si se i plesom, čak si 2009. godine nastupila na Supertalentu. Plešeš li i dalje?

  • Jao, ne, gdje si to izvukla, to je stvarno davno bilo. Naravno, još uvijek volim zaplesati. Nekad čak na svojim nastupima upalim looper i odem plesati s ljudima pa se opet vratim pjevati. Oduvijek sam bila na toj strani, plesanje i pjevanje, bitno da su neki performansi. Ples stvarno obožavam, mislim da je ples najviše oslobađajuća stvar ikad. To je i jedan od razloga zašto pjevam, da drugi plešu i da se dobro osjećaju.

Možeš li izdvojiti nastup koji ti je posebno drag?

  • Izdvojila bih već spomenuti nastup na Visu zbog festivalskog osjećaja, opuštenosti i vrućine. Baš mi je to sve bilo fascinantno jer smo se nalazili na beach baru pa su se svi kupali, plesali, zabavljali uz moj nastup i sve je bilo vrlo opušteno. TEDx mi je isto tako bio velika stvar jer se radi o totalno drugačijem tipu nastupa gdje svi sjede i gledaju u tebe.

Jesi li već prije nastupala u Karlovcu i planiraš li opet nastupiti u Karlovcu?

  • Ovo mi je sad već četvrti ili peti nastup u Karlovcu i stvarno volim ovdje nastupati. Tako da, samo me zovite da nastupam, zapravo ne morate me ni zvati, doći ću ja sama jer obožavam Karlovac. Nisam ni znala da imate tako dobru alternativnu scenu dok me Jurilj nije uputio, ali sad kad sam ih sve upoznala definitivno će biti suradnji i koncerata. Što se tiče planova, nastupala sam već na Riječnom kinu i Veseloj livadi tako da bez brige, na ljeto se vidimo, ako ne i prije.

foto: Centar za mlade Grabrik

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije