Najavljena obnova i prenamjena Oružane. Mit ili ostvarenje očekivanja?

Prema objavljenim i dostupnim podacima o projektu budućeg centra izvrsnosti mogu se saznati tek osnovne, površne informacije, ne postoji detaljan uvid u to što se sve planira i očekuje od prostora te na koji način se planira pristupiti njegovoj obnovi i adaptaciji. Među tim skromnim informacijama nalazi se zanimljiv prikaz idejne rekonstrukcije glavnog pročelja. Možda je za sad i dovoljno zastati na tom prikazu, jer se na njemu mogu uočiti bitni propusti i moguće opasnosti koje prijete objektu koji igra važnu ulogu, kako u prostoru glavnog trga, tako i u širem kontekstu kulturno-povijesne baštine Zvijezde

Autor: Matej Mihalić

Oružana. Foto: Antea Anđelić, Emil Vranić, Rudolf Ravbar, Barbara Ravbar, Sara Lamešić, Andreja Raspudić

Sredinom ljeta je najavljena obnova i prenamjena vojnog objekta na Trgu bana Jelačića u Karlovcu, vojarne u sjeveroistočnom bloku središnjeg trga poznate pod nazivom Oružana (Zeughaus), neki je pamte i pod nazivom vojarna „Jelačić“ ili „Josip Kraš“. Još ranije, sredinom travnja, obavljeni su radovi sondiranja glavne i sjeverne bočne fasade, na točno određenim zonama – sjevernog bočnog portala i nadprozornika prvog i drugog kata. Zbog tog pothvata privremeno je postavljena skela koja je mnogima unijela nadu o skorašnjim promjenama, konačnoj i toliko iščekivanoj obnovi. Prema planiranom i najavljenom, objekt Oružane bi u skoroj budućnosti trebao dobiti novu funkciju i postati centar izvrsnosti, mjesto budućeg poticanja znanja, razvoja i inovativnosti na području turizma i ugostiteljstva, strojarstva, elektromehanike i informatike.

Skele na Oružani

Da bi se projekt ostvario, Karlovačka županija je pripremila svu projektnu dokumentaciju te je u trenutnoj fazi iščekivanja građevinske dozvole i dodatnog sufinanciranja Ministarstva kulture, a procjenjuje se da bi cjelokupni trošak iznosio oko pedeset milijuna kuna [KAportal, 9.10.2018].

Bliži li se skorašnja obnova i prenamjena?

Možda je bolje pitanje koliko je hitno potrebna sanacija i obnova Oružane, objekta koji je već četvrtinu stoljeća bez funkcije i adekvatne brige. Prvotna vojna funkcija napuštena je još u razdoblju prije Domovinskog rata, 1980-ih godina, od kada služi kao skladišni prostor robne kuće „Tekstil“, da bi u ratnom periodu bila iskorištena za potrebe Caritasa i privremenog smještaja ratnih izbjeglica. Nakon rata, dok su unutar Zvijezde održavani Dani piva korištena je tek kao privremeni skladišni prostor, u istom periodu srušen je ogradni zid stražnjeg dvorišta za potrebe improviziranog parkirnog prostora, kojem služi i danas. Kasnih 1990-ih zamijenjeno je dotrajalo krovište novim biber crijepom, što predstavlja jedini konkretno realizirani pothvat u održavanju i zaštiti, od početka 1990-ih do danas. Iz današnje perspektive taj pothvat predstavlja ništa više doli uzaludno potrošen novac, jer u međuvremenu nije poduzeta mjera adekvatnog i konstantnog održavanja, a uz nekolicinu ideja o prenamjeni nije zaživjela niti jedna. U arhitekturi  vlada jednostavan zakon, sve što nema funkciju, to jest korisnost prepušteno je prirodnom procesu propadanja, dotrajalost materijala i oštećenja nastala prilikom vremenskih nepogoda dodatno pospješuju razgradnju građevinskog materijala koje dovodi do postupnog nestajanja. Mogućnost opstojanja građevnog fonda nemoguća je bez čovjekove kontrole, brige, nadzora i potrebite sanacije. Oružana je dobar primjer na kojem se može prezentirati koliko je temeljem odsustva čovjekove brige brz proces propadanja. Posljednjih deset godina taj proces dosegao je najviši stupanj, doveo je do opasnosti od potpunog urušavanja krovišta i međukatne konstrukcije, što bi u konačnici rezultiralo još većoj šteti i trošku ali i nemogućnosti da se pristupi obnovi kojom bi se u što većoj mjeri poštivala i zadržala originalna – povijesna struktura objekta.

Arhitektonski i prostorno-urbani značaj Oružane

Osnovne arhitektonske karakteristike Oružane govore u prilog čistog utilitarnog karaktera, u svrhu vojnih potreba – skladištenje oružja i prostor za smještaj vojnika. Po tipologiji pripada tipu standardizirane barokne vojarne – četverokrilnog tlocrta s unutrašnjim zatvorenim dvorištem, takozvanim atrijem uokolo kojeg teče glavna komunikacija, hodnik koji povezuje sve prostorije. Od sačuvanih unutrašnjih prostorija najinteresantnija je istočna prostrana dvorana u prizemlju, koja je najvjerojatnije služila u svrhu skladištenja teže artiljerije. Do danas nam se očuvala tek polovina originalnog koncepta. Objekt je doživio radikalnu obnovu nakon oštećenja u Drugom svjetskom ratu. Eksplozija izazvana od strane talijanske vojske oštetila je sjeveroistočno krilo, koje je prilikom obnove u potpunosti uklonjeno, a istovremeno je provedena obnova glavnog pročelja prilikom koje su zazidani bočni portali te je uklonjena dekoracija nadprozornika prvog kata. Glavno pročelje nosi odlike baroknog klasicizma, stila koji je prevladavao u graditeljskoj praksi unutar Habsburške Monarhije za vladavine cara Josipa II. što se podudara s vremenom izgradnje Oružane 1783. godine. Upravo na pročelju možemo iščitati kvalitete graditeljskog rukopisa Josipa Stillera, uz prepoznatljive dekorativne elemente uočljiva je uravnotežena kompozicija između horizontalnog niza od 19 prozorskih osi i tri portala, od kojih središnji glavni pripada među najraskošnije na karlovačkom području.

Pokušamo li shvatiti značaj Oružane, u urbanom i estetskom smislu, onda je prije svega nužno obratiti pažnju na širi prostor unutar kojeg se ona nalazi, na prostor glavnog gradskog trga (Paradeplatz, Haubtplatz), danas poznatog kao Trg bana Josipa Jelačića. U trenutku projektiranja karlovačke tvrđe središnji trg bio je jedini planirani javni prostor, namijenjen javnom okupljanju vojske i civilnog stanovništva, posebice u vrijeme vojnih parada i liturgijskih procesija. Prema ideji „idealnog grada“ smješten je u samom centru tvrđe, pozicija od koje je projektant zasigurno i započeo stvaralački proces na crtačem stolu, krenuvši od centra prema vanjštini, zadavši osnovnu dimenziju središnjeg trga, prema kojem podređuje raspored građevinskih parcela (insula), pravilni raspored ulica i u konačnici fortifikacijski prsten u formi šesterokrake zvijezde. O najranijem izgledu trga i objektima koji su se uokolo njega nalazili možemo samo nagađati, prvi konkretniji dokaz nalazimo na planu tvrđe iz 1752. godine, na kojem jasno možemo iščitati položaj i funkciju objekata te jasno zaključiti da je riječ o prostoru koji je bio pretežito rezerviran  za vojne objekte s izuzetkom jugozapadnog bloka unutar kojeg se nalazi franjevački samostan s crkvom. Upravo je u tom periodu, sredinom 18. stoljeća, započela formacija trga u formatu koji nam je u većoj mjeri do danas ostao očuvan. Ključnu ulogu odigrala je izgradnja „Velike vojarne“ na jugoistočnoj strani trga, ujedno i prve karlovačke dvokatnice, koja je svojom dimenzijom u odnosu na onodobne niske i gabaritima skromne građevine zasigurno odavala dojam prave barokne palače. Dimenzija Velike vojarne poslužila je kao osnovna smjernica u kasnijim graditeljskim intervencijama koje se pripisuju Stilleru. To se tiče prvenstveno zgrade Oružane, na kojoj Stiller prati identični dvokatni gabarit i horizontalnu kompoziciju glavnog pročelja, a istu shemu primjenjuje i na dogradnji franjevačkog samostana. Tim zahvatom glavni gradski trg poprima prepoznatljiv karakter, skladnu kompoziciju koju čine dvokatna pročelja čija je dominantna horizontalna os prelomljena kontrastnom vertikalom dvaju baroknih zvonika, pravoslavne i katoličke crkve. Također, zanimljivo je sagledati središnji trg iz perspektive druge polovine 18. stoljeća kada je unutar tvrđe prevladavala uglavnom niska jednokatna arhitektura nad kojom je dominirao središnji trg s visinski istaknutim objektima. To se prvenstveno odrazilo na slikovitu gradaciju volumena, postignutu dvokatnim središtem s dominantnim vertikalama zvonika, preko okolne zone jednokatnica koje se stapaju s visinskom kotom zemljanih obrambenih nasipa takozvani eskarpi. Iako se okolina vremenom izmijenila te su unutar gradske vizure unesene nove urbane vrijednosti, središnji trg zadržao je gotovo identičnu formu koju je zadobio koncem 18. stoljeća, a unutar koje objekt Oružane predstavlja sastavni i neodvojivi dio skladne cjeline.

Osvrt na projekt obnove

Prema objavljenim i dostupnim podacima o projektu budućeg centra izvrsnosti mogu se saznati tek osnovne, površne informacije, ne postoji detaljan uvid u to što se sve planira i očekuje od prostora te na koji način se planira pristupiti njegovoj obnovi i adaptaciji.

Među tim skromnim informacijama nalazi se zanimljiv prikaz idejne rekonstrukcije glavnog pročelja. Možda je za sad i dovoljno zastati na tom prikazu, jer se na njemu mogu uočiti bitni propusti i moguće opasnosti koje prijete objektu koji igra važnu ulogu, kako u prostoru glavnog trga, tako i u širem kontekstu kulturno-povijesne baštine Zvijezde. U tom smislu govorimo o objektu koji s punim pravom zaslužuje status spomenika kulture, koji unutar skromnog graditeljskog fonda predstavlja vrhunac graditeljskog dosega unutar Zvijezde u drugoj polovini 18. stoljeća. Ako govorimo o objektu takvog značaja, onda bi se njemu trebalo pristupiti s primjerenijom pažnjom i brigom, prvenstveno u želji da se povrati prvotna vrijednost, originalan koncept glavnog pročelja. Takav pristup prvenstveno zahtijeva osnovni i početni korak, a to je valorizacijski proces koji omogućuje osnovni uvid u vrijednost pojedinih elemenata te zadaje osnovne smjernice u daljnjim koracima. Glavni cilj valorizacijskog procesa je na vrijeme zaštititi i valjanim smjernicama ukloniti ikakvu opasnost od krivog pristupa koji dovodi u opasnost narušavanja cjeline građevina, a time i njezinog ambijenta, u ovom slučaju glavnog gradskog trga. Ono što bi u slučaju Oružane, temeljen valorizacijskog pristupa, trebalo istaknuti kao najveću vrijednost je njezino glavno pročelje, no rezultat idejne rekonstrukcije dokazuje da je ta vrijednost tek djelomice prepoznata. Ispravan je pristup vraćanja pojedinih elemenata u originalan koncept, kao što je otvaranje bočnih portala i dekoracija nadprozornika na prvom katu, no postavlja se pitanje zašto se unose pojedine izmjene – „inovacije“ koje narušavaju sklad kompozicije glavnog pročelja. Jedna od tih izmjena je probijanje dodatnih ulaza u prizemnoj zoni koji narušavaju jasan odnos između horizontalnog niza prozorskih osi i tri vertikale portala. Unošenjem dodatnih ulaza umanjena je vrijednost glavnog i bočnih portala, ključnih funkcionalnih i dekorativnih elemenata pročelja. Ako postoji potreba za zasebnim ulazom, zašto nije razmotrena ideja da se ta potrebna komunikacija ostvari unutar objekta, orijentirana prema  glavnom hodniku ili dvorištu – atriju? Drugoj „inovaciji“ pripada oblik mansardi, čiji dizajn na „jednu vodu“ suviše odudara te je teško uklopiv. Zašto nije razmotren i usvojen primjereniji oblik  mansardi na „dvije vode“? Nezaobilazan je i odabir boje fasade, u arhitekturi boja igra ključnu ulogu, sastavni je dio njezina integriteta. Njezina osnovna uloga je prvenstveno da naglasi pojedine arhitektonske elemente, ali i objekt u cijelosti, da ga istakne, diferencira ili prilagodi okolnom prostoru. Razmotrimo li graditeljsku baštinu  18. stoljeća i skalu boja koje krase njihova pročelja, onda ćemo zaključiti da je riječ o širokom spektru boja, posebice kada je riječ o rezidencijalnim ili sakralnim objektima, no kada je riječ o vojnim objektima onda je najčešće korištena suzdržanija skala boja. Odabir žute fasade s bijelo istaknutim arhitektonskim elementima podudara se s povijesnom kontekstom, no postavlja se pitanje da li je ta kombinacija boja izvorna, ustvrđena temeljem nalaza sondiranja ili je nasumično odabrana, kao „najsigurnija“ varijanta.

Teško je zaključiti o propustima bez mogućnosti detaljnog uvida u plan obnove, izneseni propusti i pitanja temelje se tek na objavljenoj idejnoj rekonstrukciji pročelja. Ostaje cijeli niz otvorenih pitanja, posebice onih vezanih uz unutrašnji prostor. Na koji način će unutrašnji prostor biti prilagođen novoj funkciji, hoće li se poštivati originalni raspored, hoće li ostati vidljivi pojedini arhitektonski elementi poput svodova u prizemnoj zoni? Dijelom ostaje nedorečen i vanjski prostor kao i mogućnost da se novogradnjom ispraviti praznina u stražnjem dijelu objekta. Projektu obnove i prenamjene Oružane treba pristupiti s višom dozom senzibiliteta, znanja i odgovornosti, nedostatkom istih možemo vrlo lako naštetiti jednom od najvrednijih ambijenta unutar Zvijezde. Odluka o obnovi i prenamjeni Oružane hvalevrijedna je projekt, no ono što prikazuje idejna rekonstrukcija dokazuje da smo dijelom na krivom putu kojeg valja ispraviti prije nego li dođe do konačne realizacije.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije