„Ljudi Karlovca“ nije objektivno djelo, nego subjektivno, nije institucionalno, nego personalno, nije elitističko, nego je demokratsko, i kao takvo čini jedinstven leksikon – opisuje svoju najnoviju knjigu Danko Plevnik, novinar i publicist.
„Ljudi Karlovca“ su predstavljeni u, za sve zainteresirane, premaloj Ilirskoj dvorani Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“ u petak.
- Ova knjiga je po stilu, lakoći pisanja i pristupu ljudima nastavak Plevnikovog djela „Moja povijest Karlovca“. Ovo najnovije djelo obuhvaća naraštaje Karlovčana iz 20. i 21. stoljeća. Plevnik je opisao zaista fascinantan broj ljudi. U knjizi su autorovi prijatelji, prijateljice, poznanici, kolege, suradnici, susjedi, neki članovi obitelji. Nevjerojatan je Plevnikov kapacitet i interes za odnose i razgovore s tolikim brojem ljudi. Već se tu vidi koliko voli Karlovčane, Karlovčanke i grad u kojem živi. To je kapital s kojim se ponosi i kojeg koristi kada piše. Knjiga se sastoji od mnogo kratkih i dužih priča-biografija. Neke priče su sretne, druge manje sretne, neki koji su opisani više nisu živi, neki nisu više u Karlovcu, no između ovih korica su svi zajedno – kaže Jasna Plevnik, autorova supruga, ali i urednica knjige.
„Ova knjiga nije Wikipedia, niti enciklopedija – jednostavno nema tih ambicija i Plevnik to stalno naglašava“, nastavlja J. Plevnik.
- Rekla bih da je to Dankopedia, zabavna i ozbiljna, ponekad i namjerno površna, a kao takva svima pristupačna i korisna. Iako bez pretenzija da poučava, knjiga ipak pronalazi način da nas obrazuje dodatno o Karlovcu, Hrvatskoj i svijetu. Ona poručuje da su svi jednako važni – ističe J. Plevnik.
„Svi se zaklinju u objektivnost dok pišu o povijesti, ali Pleva to radi drugačije. ‘Ljudi Karlovca’ je zadržala već isprobani kriterij opisivanja različitih likova, utoliko postoji spoj s Mojom poviješću Karlovca. Pleva piše o životnoj povijesti grada. Povjesničari su se u pravilu orijentirali na opisivanje povijesnih zakonitosti, povijesnih ličnosti i slično, ali malo znamo o svakodnevici. Autor nam daje dublji i realniji uvid u povijest Karlovca nego što se to može isprva činiti“, ocjenjuje odvjetnik Anto Nobilo.
- Plevnik svjedoči o Karlovcu kao o urbanom i intelektualnom vrelu. Kad se ne jednom mjestu enciklopedijski obrade Gojko Nikoliš, Ivan Šubašić, Marijan Matković, Eduard Čalić, Slavko Goldstein, Stanko Lasić, Georgij Paro, filozof Gajo Petrović… moramo ustvrditi da je Karlovac dao velik doprinos 20. stoljeću. Prikazao ih je kao obične ljude s običnim problemima. Ovi velikani ponovno postaju dio kolektivne memorije – ističe Nobilo.
„Dobili smo sažetak intelektualne baštine i perspektivu za procjenu sadašnjosti. Svatko tko pročita knjigu nužno će uspoređivati prijašnje i sadašnje stanje. Je li Karlovac nazadovao ili napredovao“, napominje Nobilo.
- Nedostaju u ovoj knjizi mi sadašnji karlovački osobenjaci. Pleva ih ne spominje, nego spominje sasvim uredne građane sa specifičnim karakteristikama. Čini mi se da možemo zaključiti da je Karlovac nekada bio grad koji je omogućavao manje uspješnima da žive, pa im je dao čak i javan prostor da djeluju, prihvatio ih takve kakve jesu. Takva urbana sredina mi se čini demokratskija, humanija i jača. Gradovi u kojima obitelji skrivaju drugačije, gdje se ne može razlikovati ne ulijeva povjerenje – ocjenjuje Nobilo.
„Zahvaljujem Plevniku što me upoznao s bogatstvom jednog tako malog grada. Nismo u Zagrebu imali osjećaj da se u Karlovcu krije tolika kvaliteta. Plevnik je postavio spomenik Karlovcu“, kaže Zvonko Kusić, predsjednik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti.
- Plevnik nikada nije zločest. Čak i kada opisuje mane likova o kojima piše, radi to s dobrohotnošću. Ima tu puno duhovitosti i fine ironije. Oslikavanje tih ljudi pokazuje njegovu veličinu kao esejiste, pisca i književnika. Zadužio je Karlovac, a nama drugima koji nismo iz Karlovca uspio je opisati ljudsku zajednicu, kakvi su ljudi i njihove sudbine. Uspio je pogoditi bilo grada – ocjenjuje Kusić i dodaje da je djelo obogatilo ne samo karlovačku, nego i hrvatsku kulturu.
Autor odbacuje sugestije da napiše treće djelo o karlovačkim pojmovima i ljudima.
- Darko Lisac je u svojoj recenziji izrazio razočaranje što neće biti još jedne knjige na ovu temu. Nedavno je objavljena knjiga Miljenka Smoje „Judi i beštije“. Mogla bi se napraviti treća knjiga o beštijama, ali ih ne volim. Dobri ljudi imaju stotinu mana, a zli samo jednu – kaže Plevnik.
foto SDP Hrvatska
