Loncu poklopac: struč. spec. oec.

Kako smo samo naslutili da će Ivan Uđbinac, struč. spec. oec., biti izabran? Dobro je da je imenovan direktorom Mladosti, jer je svoju stručnu titulu dobio zahvaljujući Gradu Karlovcu koji mu je platio studij poslovnog upravljanja na Veleučilištu u Karlovcu. Dakle, vratio se u gradski sustav koji mu je omogućio studij da mu doprinese ponovno svojom stručnošću. Gdje bismo skončali kada bismo bili uskraćeni za Uđbinčevu struč. spec. oec. stručnost? Ulaganje u njegovo obrazovanje je najbolja gradska politika unazad stotinu godina, veća od izgradnje prvog vodovoda i odvodnje, Novog centra ili Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Ovaj ugledni akademski građanin je svijetli primjer cjeloživotnog obrazovanja. Ništa nije bilo logičnije nego da Grad uloži u studij i budućnost jednog tako obrazovanog i kvalitetnog stručnog lica, mnogo važnijeg od svih onih balavaca koji studiraju po kojekakvim zagrebima i rijekama, muku muče ne bi li ostvarili što veći uspjeh na studijima i tako stekli ili zadržali neku sitnu gradsku stipendiju. Ako je Karlovac grad susreta, onda bi trebao biti i grad susreta s Uđbincem, struč. spec. oec., kojeg valja iskoristiti u promidžbene svrhe, vodati ga po konferencijama i sajmovima posvećenima urbanom razvoju i gradskom upravljanju kao ogledan primjerak ulaganja u ljudski kapital

Autor: Marin Bakić

Karlovac je poput živog blata – što se više koprcaš, to više toneš. Znaju to građani, pa ne guraju nos gdje mu nije mjesto, primjerice u politiku jer znaju da je u ovoj zemlji politika alfa i omega svih procesa i zbivanja, a pogotovo u Karlovcu, možda jedinom gradu na svijetu koji je podigao spomenik vlastitoj malograđanštini – eno ga na križanju Radićeve i Velike promenade.

U zemlji u kojoj država, kojom se, naravno, upravlja politički, kontrolira manje-više sve gospodarske i društvene tokove, nije pametno talasati iliti valati, po naški iliti ne-srpski kazano jer se ugrožava egzistencija. Postoje, naravno, izuzeci od pravila, oni koji žrtvuju vlastitu udobnost u ime višeg/općeg/javnog/gradskog dobra. Jedan od takvih je Nikola Badovinac, politički aktivist i neuspješni kandidat na proteklim izborima za članove Gradskog vijeća koji djeluje uglavnom kao najubojitija, ako ne i jedina oporba u Karlovcu. Badovinac se raskrinkavanjem farsičnih natječaja u gradskom sustavu izlaže javnoj kritici, ali i tapšanjima po ramenu i tihoj podršci. Potpisnik ovih redaka zbog svog kritičnog pisanja o lokalnoj politici također doživljava slične pohvale. „Bravo, samo tako nastavi, jedina si oporba u gradu“ i srodno izražavanje podrške u biti izazivaju samo žal jer otkrivaju očekivanja pripadnika pasivne mase da pojedinci utjelovljuju političku opoziciju ili civilno društvo, umjesto da im se pridruže u izgradnji i razvoju tih demokratskih instituta, ali takve pohvale žaloste i zato što se kritičko novinarstvo poistovjećuje s političkom oporbom.

Iznimke u priči o aktivnom građanstvu u Karlovcu – izuzev djelovanja organizacija civilnog društva, no to je druga priča – su rijetke. Jedna je bila kada su se građani udružili da obrane drvored u Nazorovoj, predodređen za uklanjanje uslijed rekonstrukcije ulice, a još jednoj upravo svjedočimo na Turnju gdje su se mještani organizirali povodom tragične pogibije dječaka prilikom prelaska državne ceste D1, i protestiraju zahtijevajući izgradnju desetljećima iščekivane zaobilaznice koja bi rasteretila ovaj prometni dio Karlovca.

U prošlom smo tekstu kazali da gradonačelnik-padobranac Damir Mandić odrađuje posao „korisnog idiota“ velikom meštru svih partijaca, županu Damiru Jeliću, glavnom kadroviku i gazdi u vladajućoj Hrvatskoj demokratskoj zajednici i Karlovcu, a sada bismo konstatirali da nekoliko aktivnih pojedinaca, bilo u politici, novinarstvu, kulturi ili u drugim područjima građanskog života, odrađuje posao „korisnih idiota“ pasivnom stanovništvu koje očekuje da netko drugi umjesto njih izgradi ili sudjeluje u izgradnji prosperitetne zajednice. Naravno, to je nemoguće, ako je na tom poslu angažirana šačica pojedinaca, i k tome još suprotstavljena dobro ustrojenoj i uglavljenoj vladajućoj strukturi koja čini sve da takve kritičke glasove marginalizira i da društvenu i političku apatiju održi ili zadrži kao kulturu, prevladavajući princip djelovanja u kojemu su angažirani pojedinci granično redikuli.

Na društvenim mrežama i po čaršiji se stanovnici Karlovca, čak i umreženi u interesnu vladajuću hobotnicu, zgražaju nad praksom, odnosno tehnologijom vladanja, ali su ustrašeni, ucijenjeni ili nemotivirani da aktivno doprinesu boljitku. Stoga vlast – koja je takvom stanju kumovala razgradivši građanski i izgradivši komunističko-nacionalistički kastinski sustav – ima odriješene ruke da radi po volji, maločim je sputana, uglavnom partijskim interesima i percepcijom u javnosti široj od lokalne – i može sebi dozvoljavati svašta. Pitali smo se prošlog tjedna može li niže, kritizirajući gradonačelnika Mandića, koji je, najavivši na početku mandata da će sva zapošljavanja biti transparentna – kao da do tada nisu bila – “pojasnio” kako se to nije odnosilo na rukovodeća mjesta u gradskim tvrtkama i ustanovama za koje se raspisuju farsični natječaji, braneći tako posljednje funkcijske rokade ili, kako ih nezavisni gradski vijećnik Davor Petračić naziva, prekomande. Tada smo se prisjetili pritiska iz Grada Karlovca da se otkaže nastup Bajage & Instruktora na Karlovačkim danima piva kako bismo se podsjetili da se može jako duboko potonuti u karlovačkoj političkoj praksi, a sada saznajemo od Badovinca da može i još dublje. Kako svjedoči, a nitko ne demantira, predsjednik Nadzornog odbora Dragutin Belavić i potvrđuje Kaportalu, na razgovoru za posao direktora gradske tvrtke Mladost, koja skrbi za upravljanje sportskim objektima i naplatu parkirališta, bilo je riječi i o Badovinčevom obiteljskom životu, odnosno drugi kandidat je favoriziran zbog toga što ima djecu. Belavić, prepričano, protuslovno tvrdi da to nije bio kriterij za odabir direktora, ali i da smatra su očevi i majke, dakle oni s djecom, kvalitetniji ljudi i time bolji upravljači i radnici.

Za direktora te tvrtke je na posljednjem natječaju izabran pročelnik Ureda župana Karlovačke županije, Jelićeva desna ruka u Karlovačkoj županiji i SKHDZ-u, Ivan Uđbinac, struč. spec. oec. Opet, prošloga četvrtka smo se, nanizavši bizarnosti, priupitali i što je sljedeće – Uđbinac, struč. spec. oec., kao direktor Mladosti. Eto, prošlo osam dana, a to se uistinu i dogodilo.

Kako smo samo naslutili da će Uđbinac, struč. spec. oec. biti izabran na to mjesto? Dobro je da je imenovan direktorom Mladosti jer je svoju stručnu titulu dobio zahvaljujući Gradu Karlovcu koji mu je platio studij poslovnog upravljanja na Veleučilištu u Karlovcu. Dakle, vratio se u gradski sustav koji mu je omogućio studij da mu doprinese ponovno svojom stručnošću. Gdje bismo skončali kada bismo bili uskraćeni za Uđbinčevu struč. spec. oec. stručnost? Ulaganje u njegovo obrazovanje je najbolja gradska politika unazad stotinu godina, veća od izgradnje prvog vodovoda i odvodnje, Novog centra ili Nacionalnog svetišta svetog Josipa. Ovaj ugledni akademski građanin je svijetli primjer cjeloživotnog obrazovanja. Ništa nije bilo logičnije nego da Grad uloži u studij i budućnost jednog tako obrazovanog i kvalitetnog stručnog lica, mnogo važnijeg od svih onih balavaca koji studiraju po kojekakvim zagrebima i rijekama, muku muče ne bi li ostvarili što veći uspjeh na studijima i tako stekli ili zadržali neku sitnu gradsku stipendiju. Ako je Karlovac grad susreta, onda bi trebao biti i grad susreta s Uđbincem, struč. spec. oec., kojeg valja iskoristiti u promidžbene svrhe, vodati ga po konferencijama i sajmovima posvećenima urbanom razvoju i gradskom upravljanju kao ogledan primjerak ulaganja u ljudski kapital. Isto vrijedi i za nekadašnjeg direktora gradske tvrtke Zelenilo Stjepana Turkovića, bacc. oec., kojemu je ta tvrtka platila studij u Zaprešiću. Možda će i sadašnji direktor Županijske uprave za ceste ponovno u gradskom sustavu moći uložiti svoju stručnost, zašto ne i kao ravnatelj Gradske knjižnice „Ivan Goran Kovačić“, Gradskog muzeja Karlovac ili Gradskog kazališta „Zorin dom“? Riječ je o profinjenom i kulturnom pojedincu koji bi dostojno i uspješno vodio neku od ustanova u kulturi. Valja na sajmove voditi kao primjer odličnika i direktora gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac Matiju Perkovića, bacc. oec., koji je završio prvostupanjski studij ekonomije u Travniku radeći svakodnevno na blagajni gradske tvrtke Inkasator, udruženog klijentelističkog poduhvata.

Njegov uspjeh je zadivljujući, što ostavlja bez daha, poput slikanja spolovilom ili spuštanja padobranom pravo na fotelju gradonačelnika Karlovca u kojoj se ne talasa iliti vali kako se ne bi iz nje ispalo providnošću velikog meštra sviju partijaca.