Cody McLain Brown: Amerikanci su optimistični, Hrvati skeptični

"Tamo se sve brzo i uvelike mijenja i teško se ukorijeniti. Svaka obitelj koja je do moje 15 godine živjela u ulici u kojoj sam odrastao je iselila, a nismo niti bliski toliko. U Splitu je jedan susjed iselio, čitava zgrada je tugovala, a i ja sam tužan zbog toga – veli pisac iz Oklahome koji od 2007. godine živi u Hrvatskoj i koji duhovito opisuje snalaženje u novoj zemlji i kulturi

Autor: Denis Mikšić

Cody McLain Brown, Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić", Karlovac, 16. 10. 2018. Foto: Dinko Neskusil/Gradska knjižnica "Ivan Goran Kovačić"

Naslov “„Hrvatska uzvraća udarac“ sam odabrao referirajući se na ime drugog filma meni omiljenog serijala „Ratovi zvijezda“ koji se zove „Imperija uzvraća udarac“. U prvoj knjizi „Propuh, papuče i punica“ sam oduševljeno pisao o tome da sam počeo živjeti u Hrvatskoj, „Želim živjeti ovdje!“; klicao sam, a naslov druge poručuje: „Sad živim ovdje“ – šali se Cody McLain Brown, Amerikanac koji od 2007. povremeno, a od 2011. stalno živi u Hrvatskoj.

Ovaj pisac je predstavio u utorak u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u Karlovcu svoje drugo autobiografsko djelo.

  • Izdali smo nedavno i drugo izdanje prve knjige. Čitao sam je tim povodom ponovno i mogu reći – dobra je – kaže McLain Brown.

Dodaje da su mu ovih dana majstori u kuhinji, jer je prvijenac bio bestseler. Doselio se iz Oklahome oženivši se Splićankom. S njom ima osmogodišnje dijete i žive u Zagrebu. Duhovito opisuje razlike između američkog i hrvatskog društva i svoje snalaženje u novoj zemlji i kulturi. Smatra da su u Sjedinjenim Državama ljudi međusobno otuđeni.

  • Tamo se sve brzo i uvelike mijenja i teško se ukorijeniti. Svaka obitelj koja je do moje 15 godine živjela u ulici u kojoj sam odrastao je iselila, a nismo niti bliski toliko. U Splitu je jedan susjed iselio, čitava zgrada je tugovala, a i ja sam tužan zbog toga – veli McLain Brown.

Primjećuje da su Amerikanci optimističniji od Hrvata, koji su skeptičniji, pa i sam je sve više takav, dodaje, posebice otkako je dovoljno naučio jezik da može pratiti vijesti.

  • Bio sam u školi disleksičan, nizak i ljevak, pa mi nije bilo lako. Možeš zbog toga očajavati, ali možeš to pretvoriti i u predmet šale, što sam i učinio, a to utječe i na moj stil pisanja. Uglavnom, ostajao sam optimističan kao što su to bili i imigranti koji su doputovali iz dalekih zemalja da bi u Americi pronašli ispunjenje. Također, u Sjedinjenim Državama ne strahujemo od toga da ispadnemo glupi, a u Hrvatskoj se na optimiste gleda kao na pomalo glupe – kaže McLain Brown.

Zamjećuje da Hrvati žele biti žrtve političara.

  • U kojoj zemlji su građani zadovoljni vlašću – pita McLain Brown retorički.

Foto: Dinko Neskusil/Gradska knjižnica “Ivan Goran Kovačić”