Vizualni umjetnik Lonac najpoznatiji je po veličanstvenim muralima za koje idealnu podlogu često pronalazi u zabačenim i napuštenim prostorima. Birajući zidove koji imaju karakter, Lonac pred sebe postavlja izazov ostvarivanja korelacije između postojećeg zida i buduće umjetničke intervencije s ciljem stvaranja jedinstvenog rada koji se ne može ponoviti na nekom drugom zidu. Njegove murale karakterizira figuracija inspirirana klasičnim slikarstvom, dok za modele koristi osobe koje poznaje. U kontinuiranom istraživanju medija i iskušavanju vlastitih granica Lonac često isti motiv nastoji ponoviti u različitim tehnikama – od crteža, ilustracije, grafike, ulja na platnu pa sve do murala oblikovanog sprejevima na zidu većih dimenzija. Upravo u fazi odmaka od velikog formata nastao je i ciklus crteža pod nazivom “Ljeto u gradu”.
Obično užurban, dinamičan i često zakrčen, Zagreb ljeti pruža posve drugačiji dojam. Užaren, prazan i uljuljkan u ozračje vječne sieste, grad ljeti djeluje poput lijenog diva koji vrijeme trati preživajući na suncu. Sličnu sudbinu dijele gotovo svi gradovi kontinentalne Hrvatske, a obala započinje život punim plućima. I dok većina ljudi za ljetnih mjeseci napušta Zagreb, Lonac već nekoliko godina ostaje u gradu i vrijeme provodi u vožnji biciklom i fotografiranju različitih situacija. Upravo je Zagreb u kolovozu poslužio kao glavna podloga za novi ciklus crteža.
Umjetnika poznatog po grandioznim muralima sada upoznajemo u novom svjetlu – području intimnog formata crteža lišenog boje i suvišnih detalja pozadine. Za razliku od murala, protagonisti na površini papira nisu umjetniku poznata lica već anonimni likovi zabilježeni u prolazu. Crteži su studije spontanih situacija i nepoznatih ljudi nastale crnom i bijelom tintom na toniranom papiru. Izrazi lica daju naslutiti kako su glavni akteri ciklusa najčešće zaokupljeni vlastitim brigama.
Iako je novi ciklus radova nastao u ateljeu, on je temom vezan uz život ulice odnosno bilježi puls gradskog života tijekom ljetnih mjeseci. Intimniji format radova i odabrana tehnika crteža omogućili su nastanak niza usputnih bilješki, odnosno crtica iz grada, poput čekanja prijatelja ispod sata, rashlađivanja sladoledom prilikom šetnje po užarenom asfaltu, razgovora s prijateljem ili jednostavno bivanja samim sa sobom. Nakon Svjetskog nogometnog prvenstva koje je Lonac popratio protagonistima u karakterističnim nacionalnim obilježjima poput odjevnih i popratnih rekvizita prepoznatljivog kvadratičastog uzorka, grad je ponovno usnuo svoj ljetni san. Ljudi su pobjegli od vrućina i uzavrelog asfalta, a nekolicina preostalih šetača zabilježena je na toniranom papiru koji, kako sam autor ističe, svojom bojom doprinosi atmosferi postapokaliptičnog vremena i budi asocijacije na scene iz starih vestern filmova gdje glavni likovi dolaze u grad praznih ulica, zatvorenih vrata i prozora u kojem već dugo nitko ne živi. Ljudi koji su ostali u gradu nigdje ne žure. Likovi prikazani u obavljanju svakodnevnih obaveza ili pri predahu u parku gdje hrane golubove i uživaju u miru i tišini nametnuli su se kao idealni modeli za crteže. Bilježeći različite generacije i profile ljudi, te pokoju životinju, Lonac dočarava atmosferu grada, karakter ulice i tipično ozračje ljeta u užeglom gradu.
Crno-bijeli crtež na toniranom papiru oslobođen je suvišnih detalja poput razvedene pozadine. Autor se fokusira na oblikovanje volumena i karaktera glavnih aktera što ostvaruje rasterom gušće ili rjeđe nanizanih linija, te kontrastom crne i bijele tinte na sivkastom ili smeđem papiru. Kod portreta je naglasak na karakterizaciji lica i izrazu trenutačnog stanja poput umora, iscrpljenosti od vrućine, opuštenosti ili ozbiljnosti. Lica nisu zanemarena ni u prikazima cijelih figura, ali su postavljena u širi kontekst razgovora, zamišljenosti dok nekoga čekamo ili zaokupljenosti samim sobom prilikom slikanja selfija, te učmalosti, pospanosti i umora nakon cjelodnevnog boravka na suncu. Niz detalja poput odjeće i popratnih elemenata (limenke piva, šešira, šilterice, skejtborda, cigarete, ruksaka), te položaj tijela, stav i gesta uvelike govore o karakteru i stanju ilustrirane osobe. Tako crteži slučajno uhvaćenih i zabilježenih trenutaka mnoštvom detalja otvaraju cijeli niz saznanja o potpuno nepoznatim osobama paralelno gradeći sliku grada i njegovih stanovnika. Umjetnik ljude često prikazuje iz profila ili s leđa, zaokupljene u svojoj priči i svojem svijetu bez intruzije ili nametanja vlastite prisutnosti.
Lonac je stvorio vizualni dnevnik ljeta u gradu prikazujući kroz svakodnevne scene sve aspekte gradskog života. Bez umotavanja, uljepšavanja ili maskiranja neprimjerenih scena, ciklus crteža predstavlja srž i sukus grada. Lonac je grad prikazao onakvim kakav on uistinu jest, bilježeći pritom situacije s kojima se možemo poistovjetiti, jer smo ih većinu i sami doživjeli. Na koncu se postavlja pitanje naše svjesnosti o svijetu koji nas okružuje, a ona ovisi o obujmu i intenzitetu kojim ga doživljavamo.
