Darko Lisac: Ili sljedeće godine napredujemo ili su ovo zadnji Dani Radićeve

"Zadovoljan sam ovogodišnjim izdanjem, imali smo sjajnih događanja, ali nismo u ovo ušli sa željom da stanemo na prosjeku ili da budemo zadovoljni s "okej je". Tri testne godine su prošle, sad valja vidjet treba li nam ovo. Kada bismo sljedeće godine imali deseterostruko veći proračun, to bi i dalje bilo 20 puta manje od Špancirfesta. Ali za tih 20 puta manje od Špancirfesta mogu obećati deset dana programa od jutra do mraka kroz cijelu Radićevu, uz još mnogobrojnije i kvalitetnije izvođače i ponudu u svim segmentima", kaže idejni začetnik mlade i popularne karlovačke manifestacije

Autor: Ana Matan

Središnja karlovačka ulica po treći je put za redom oživjela na deset dana. Razgovarali smo s idejnim začetnikom “Dana Radićeve” Darkom Liscem, nakon završetka manifestacije koju je ove godine organizirao s udrugom za poticanje i razvoj kreativnih i socijalnih potencijala djece, mladih i odraslih „Carpe Diem“.

Završili su treći Dani Radićeve. Jesi li kao organizator više tužan ili zadovoljan?

  • Najviše sam izmožden i prazan. S velikim guštom organiziramo Dane Radićeve, ali sve to stoji i puno živaca, pogotovo ove godine kada smo konstantno strahovali i od vremena. No, na kraju zadovoljstvo ipak prevladava.

Kao redovni posjetitelj sam bila presretna na Danima Radićeve, ali kakve su druge reakcije publike? Što kažu izvođači?

  • Što se tiče publike, mislim da su reakcije uglavnom vrlo pozitivne. Puno je simpatičnih i nama dragih situacija u kojima nas ljudi zaustavljaju na ulici i čestitaju pa i zahvaljuju, iako se mi jednako tako zahvaljujemo njima, jer da Karlovčani nisu prepoznali našu želju i naše mišljenje da je ovako nešto potrebno, Dana Radićeve ne bi ni bilo. Izvođači su također ugodno iznenađeni cijelom pričom, a upoznaju i Karlovac u najboljem svjetlu – mogu samo spomenuti da smo već prve večeri od ekipe iz Ljetnog kina čuli samo komplimente na račun grada i cijele priče, Max Juričić Karlovac je upoznao i prije, no ostatak benda koji je s Brača došao je prvi put i njima je Radićeva nalikovala na neku ulicu usred sezone na moru. Kamo sreće da jednom to i mi sami možemo reći, i to tijekom cijele godine. Ali, tu treba reći i da to ne ovisi samo o događanjima. Kada se ljudi s nostalgijom sjećaju pune Radićeve neka razmisle malo i o tome je li se tada nešto u njoj događalo? Ne, nije. Događalo se to da su se ljudi družili više nego što to čine danas. I u cijeloj priči o oživljavanju Radićeve i Zvijezde, uz razumljivu odgovornost onih koji su za to i nadležni, ima i puno naše krivnje. Zatvorila se knjižara? Kupi knjigu pa neće. Ostala su samo dva kafića? Napunite im terase pa će se otvorit još dva, pa onda još tri. Gazda je zatvorio dućan i otišao s obitelji u Irsku? Otiđi nekad u kvartovski dućan umjesto u trgovački centar, pa neće otići. Ljudi su danas previše komotni, a očekuju da će stvari postojati samo radi njihovog gušta i da mogu gledati izloge. Netko je otvorio knjižaru da ti ponudi dobre knjige, školski pribor, pribor za crtanje, a ne da ti bude lijep izlog. Uđi unutra, kupi, pa će biti izloga i dalje. I besparica tu nije opravdanje, upravo suprotno, jer kruženje novca u nekoj sredini može učiniti samo dobro toj sredini.

Vidjeli smo da je Karlovačko bilo sponzor? Je li bilo i drugih donatora? Je li taj model sponzorstva dobar način financiranja ovakve manifestacije? Koji je tvoj idealni program za Radićevu kad bi imao neograničeni budžet?

  • Heineken Hrvatska, Grad Karlovac, Turistička zajednica Karlovca i Vijeće Gradske četvrti Zvijezda su “veći” sponzori. Navodnici nisu tu kako bi obezvrijedili donacije bez kojih Dana Radićeve ne bi bilo, nego zbog jednostavne činjenice da je ukupan proračun Dana Radićeve izuzetno malen i da je pravo čudo s tolikim novcem organizirati pedesetak programa u deset dana i, dakako, platiti i sve ostale popratne troškove. Krivnja leži i na našoj strani, jer dosad nismo ozbiljnije prilazili toj sponzorskoj priči, jednostavno nisam takav da idem uokolo, kucam i moljakam, a ekipa iz Carpe Diema ima bezbrojne projekte i nema vremena za pristup tome na kvalitetan način. Mislim da ćemo to za sljedeću godinu pokušati promijeniti, jer iz moje perspektive ovo su ili zadnji Dani Radićeve ili će sljedeće godine napraviti bitan korak naprijed. Zadovoljan sam ovogodišnjim izdanjem, imali smo sjajnih događanja, ali nismo u ovo ušli sa željom da stanemo na prosjeku ili da budemo zadovoljni s “okej je”. Tri testne godine su prošle, sad valja vidjet treba li nam ovo. Zato na pitanje i ne mogu točno odgovoriti, jer nam ne treba neograničeni budžet. Kada bismo sljedeće godine imali deseterostruko veći proračun, to bi i dalje bilo 20 puta manje od Špancirfesta. Ali za tih 20 puta manje od Špancirfesta mogu obećati deset dana programa od jutra do mraka kroz cijelu Radićevu, uz još mnogobrojnije i kvalitetnije izvođače i ponudu u svim segmentima. Dani Radićeve su nastali iz čiste ljubavi prema gradu. Ne treba mi niti lipa od njih niti će mi ikada trebati, ove godine ću vjerojatno biti i u minusu, jer sam dobar dio programa platio iz svog džepa. Ali znaš kako se kaže, ljubav nema granica pa samim tim ne želim ni da Dani Radićeve imaju granice. Ovaj grad je bio najbolji i najsretniji kada su ljudi koji su ga vodili imali muda biti prvi bez osluškivanja što će reći u Zagrebu ili negdje drugdje. Zato u našim željama i težnjama nema granica. Možemo biti sretni, možemo biti i iskreno zadovoljni, ali to ne znači da mislimo da tu treba stati. No, da se vratim na donatore, puno je tu i manjih i većih potpora koje ti često znače i puno više od novca. Peđa Gvozdić i cijela ekipa Lutalica su nam pravi sponzor, jer su nam odigrali tri fenomenalne predstave besplatno. Djevojke iz Platforme F12 koje su rado napravile jednu svoju uličnu izložbu na otvaranju, Udruga za društveni razvoj „KA-MATRIX koji je držao otvorenu Galeriju ZILIK svih deset dana i ostavio svoje ocrtane panoe kod Putnika, Paviljon Katzler 1897 koji je uskočio s izložbom, Vera Mitrović-Vrbanac koja nam uvijek smisli neku lijepu plesnu izvedbu… Zaista, puno je tih stvari koje su me razveselile.

Kako je sve počelo? Iz inata prema Danima piva? Kako vidiš odnos tih manifestacija? Koncesionaru je koncesija istekla, imaš li neke ideje o tome kako bi Dani piva trebali izgledati?

  • Prve Dane Radićeve krenuo sam raditi praktički sam, odmah su se uključili i veliku pomoć, također posve volonterski, dali Tomislav Bišćan u glazbenom dijelu i Tomislav Sučić u kreativnom dijelu. Tada je to bio neki inat, ali ne prema Danima piva nego prema svemu što se s tom manifestacijom događa. Danas je to nešto sasvim drugo, ako već ne u financijskim mogućnostima, organizatorski je to puno ozbiljnije uz ekipu iz Carpe Diema bez koje Dana Radićeve ne bi sigurno bilo u ovom obliku, možda bi postojali u onom prvotnom pomalo “gerilskom”, koji je imao svoj šarm i mislim da će mi prvi Dani Radićeve uvijek biti najdraže sjećanje, ali isto tako grad zaslužuje i više od toga. Što se tiče Dana piva, osobno nemam nikakvih problema s tim da postoji jedna takva manifestacija, grad čine ljudi različitih ukusa i potreba i da budem iskren pomalo se i gnušam uvreda na račun izvođača na Danima piva i ljudi koji slušaju takvu glazbu – to je puno gori provincijalizam i malograđanština od same manifestacije. Problem je što ta manifestacija nisu smjeli postati Dani piva.
    Ne bih se previše gurao u to što će s njima biti, ali da netko mene pita napravio bih potpuni reset. Vratio bih ih u Zvijezdu, ali u daleko manjem obimu. Vrijeme ne možemo vratiti, šteta je učinjena, ali zato bih krenuo iz početka, vratio “originalne” Dane piva u Zvijezdu, s naglaskom na gospodarskom karakteru manifestacije, što bi se onda nadopunjavalo kulturnim i zabavnim programima. Ono što se događalo na Sportsko-rekreacijskom centru Korana, ne samo u posljednjih pet godina, nego i barem 11-12 (2006. ili 2007. su bili posljednji kvalitetni Dani piva, možda i jedini na ŠRC-u koji su odskakali od cijele te priče) nema veze s Danima piva. Ali neka i to postoji s nekim drugim nazivom i kao privatna inicijativa. Kao Karlovčanina ni najmanje me ne smeta ono što radi tvrtka Fest, smeta me što Grad sudjeluje u nečemu što je u kontekstu prepoznavanja grada potpuno bezvrijedno i što već odavno nisu Dani piva.

Čula sam interpretacije da je predložak za varaždinski Špancirfest bio Dani piva, a sada ljudi imaju dojam da je Špancirfest puno bolja manifestacija? Treba li sada Špancirfest biti uzor za neke buduće Dane piva? Studirao si u Varaždinu, imaš li dojam da je Varaždin puno uspješniji od Karlovca? Koji bi bio tome uzrok?

  • Varaždin je od Karlovca puno uspješniji gospodarski i komunalno i to je u suštini i ono što je najvažnije. To je temelj svega, a tek iz toga onda proizlazi razvoj drugih djelatnosti i sektora. Kulturno Varaždin uopće nije uspješniji od Karlovca i tu sad ulazimo u područje potpuno besmislenog cherry pickinga koji se bazira na Špancirfestu, a pogotovo je besmislena usporedba Špancirfesta i Dana piva. Još pogotovije (neka uredniku skoči kosa na glavi od ove riječi) (skočila je, op. M. B., gl. ur.) je ta usporedba besmislena danas kada Karlovac ima mnogobrojne druge manifestacije. Cijelo ljeto se odvijaju zaista kvalitetni programi i onda dio ljudi u dva tjedna sve to zaboravi i uspoređuje Dane piva sa Špancirfestom kao da su jedina stvar koja postoji u gradu. Kada kažem da kulturno Varaždin nije uspješniji od Karlovca, prvenstveno mislim na nezavisnu kulturu i aktivizam mladih koji su u Karlovcu daleko razvijeniji i takve komentare sam kroz niz manifestacija na kojima sam radio dobivao i od Varaždinaca. Službena kultura je druga stvar, jer Špancirfest zaista ima veliku težinu, no i Karlovac se na kulturnom planu može ponositi s dosta dobrih i vrijednih stvari. Uzgred, to je stvar koja me se još manje tiče od Dana piva, ali i Špancirfest ide u potpuno krivom smjeru. Ove godine bilo je puno kaosa, puno nezadovoljstva samih Varaždinaca, puno stvari koje tamo ne pripadaju i previše oslanjanja na glazbeni program, što uopće nije suština Špancirfesta na kojem sam bio u njegovim samim začecima. I da budem iskren, ako nastavimo s Danima Radićeve to je i moja najveća bojazan. Želim da Dani Radićeve budu manifestacija na kojoj će djeca crtat po asfaltu, na kojoj ćemo imati kazališne predstave, klasičnu glazbu, filmove, izložbe, slikare, na kojoj će se u perspektivi predstavljati karlovačke udruge, obiteljska poljoprivredna gospodarstva, proizvođači craft piva, na kojoj će Karlovčani i gosti našeg grada šetati Radićevom i razgledavati štandove, uživati u uličnim zabavljačima i performansima, nešto kupiti, nešto popiti, a večernji koncert će biti samo šlag na torti, a ne nešto o čemu će ovisiti cijela manifestacija. Ako gledamo ukus širokih masa, onda je Špancirfest i dalje sjajan. Ako gledamo malo dublje, a trebali bismo, onda je, da se odmaknemo od Karlovca i da ne budem optužen za pretjerani lokalpatriotizam, na primjer Festival DOK u Kamanju kvalitetniji od ovogodišnjeg Špancirfesta. Mogu li se Dani Radićeve spojiti s Danima piva? Mogu, ali uz brojne preduvjete. U onoj zamisli izrečenoj malo ranije, Stari plac može biti pivski trg, uz to može ići Obrtnički sajam, a u Radićevoj mogu biti kulturni i zabavni programi. Spajati se s nečim što nema veze sa suštinom Dana Radićeve nećemo.

Više puta sam čula da je karlovačka publika izrazito zahtjevna ili razmažena, ovisno o kutu gledanja. Sudjelovao si u organizaciji raznih događaja, od KAbine nadalje, što ti se čini, koji je recept za privući i zadovoljiti karlovačku publiku?

  • I odgovor ima dva kuta gledanja. Iz jednog, možemo reći da je karlovačka publika zahtjevna, ali nije i prezahtjevna. Ponekad se radi i o tome da nečija ideja možda i nije tako fenomenalna i da neki projekt i nije tako zanimljiv kako se nekome u startu čini. Gradsko kazalište „Zorin dom“ je prepuno na svakoj predstavi, a ulaznice nisu baš jeftine za današnje vrijeme. Zašto? Zato jer ima kvalitetan program. KAbinu smo radili ponedjeljkom u zimi, što je vjerojatno najgori mogući termin koji postoji, zato smo ga uostalom i odabrali, i uz tek dvije ili tri iznimke u pet sezona izuzetno smo zadovoljni posjetom. Isto vrijedi i za Dane Radićeve. Drugi dio vezan je uz to da kvaliteta nije jedino mjerilo, nego postoje i neki vidovi izražavanja koji nigdje nisu zanimljivi masama, što ne znači da ih ne treba biti. Tu se potpuno slažem s Denisom Mikšićem koji ističe kako je pomalo i iritantna opsjednutost koju često imaju i organizatori i građani s brojem posjetitelja. Cilj treba biti napraviti dobro događanje, da i organizatori i, još više, posjetitelji, budu zadovoljni onim što su iskusili, a da li ih je bilo 10, 50 ili 500 je često i sporedna stvar.
    Ali tu je i pitanje toga da Grad prepozna ono što je vrijedno neovisno o interesu masa. Na primjer, slučajno odabran primjer, program Karlovac Dance Festivala neće nikada napuniti dvoranu u Karlovcu, neće je napuniti ni u Zagrebu, a vjerojatno ni u Londonu. Ali je izuzetno bitan za jedan grad i mora dobiti svaku podršku na svakoj razini.
Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije