Kada su se 23. lipnja 2018. u gradskom teatru u Lingenu u Njemačkoj prolomile desetominutne neprekinute ovacije zahtjevne publike koja već 60 godina ugošćuje ponajbolja svjetska kazališta za djecu i mlade, nitko od tih dvadesetak razdraganih mladih na pozornici vjerojatno nije shvaćao da svjedoče povijesti karlovačkog, ali i hrvatskog teatra…. Povijesti koju su pedesetak godina pisali dvoje kazališnih fanatika, dvoje zaljubljenika u teatar, dvoje vrhunskih pedagoga. Berislav Frkić i Sanja Hrnjak.
Još od prvih stidljivih koraka kojima je Dramski studio Gradskog kazališta „Zorin dom“ sedamdesetih godina prošlog stoljeća gostovanjem u Belgiji s “Mačkom u čizmama” napravio prvi izlet izvan domaće kazališne scene, do otvaranja međunarodnog šibenskog festivala djeteta sa jednom predstavom i ovog fantastičnog uspjeha na svjetskom festivalu kazališta za djecu i mlade sa drugom, naš teatar je izrastao u bitan faktor na europskoj karti u ovoj branši.
A nije uvijek bilo lako. Bilo je svakakvih ravnatelja, borbi protiv vjetrenjača, ali Dramski studio je opstao i odgojio generacije fantastičnih dramskih umjetnika koji su kasnije oduševljavali na mnogim domaćim i svjetskim pozornicama. A onima koji svoj profesionalni put nisu našli u glumi ostalo je kazalište u venama za čitav život. Svi ti klinci koji su godinama prolazili kroz Dramski studio, a jako puno ih i osobno poznam, izrasli su u divne ljude. I upravo taj odgojni karakter davao je snagu i Beri i Sanji da ustraju i onda kada bi bilo tako jednostavno odustati.
Predstava “Igra” nastala je na bazi meksičke narodne priče o iskonskom sukobu Istine i Laži i tijekom predstave na vidjelo izlaze sve ostale ljudske osobine iznoseći otvoreno pred gledatelje sve svoje vrline i mane. Pažljivim odabirom glumaca za svaku ulogu – ljudsku osobinu predstava je dobila na uvjerljivosti, a fantastičnom, na momente i spektakularnom, produkcijom postaje vrlo atraktivna za gledanje. Svakako treba i spomenuti poznati i ugodni naratorski glas, prije početka i nakon završetka predstave, također bivšeg “studijevca” Pjera Meničanina. Na kraju moram spomenuti još jednu osobu koja je uvelike zaslužna za ovu eksploziju uspjeha Dramskog studija – ravnatelja Srećka Šestana. Pitao me je prije nekoliko godina jedan gradski vijećnik zašto toliko hvalim rad Šestana kada je, po njegovom mišljenju, najkvalitetnija predstava koja je do tada gostovala u Zorin domu došla u organizaciji upravo Udruge za razvoj građanske i političke kulture Karlovac Polka, iako je i tada Zorin dom bio partner u organizaciji. Nije on tada shvaćao da zadaća ravnatelja kazališta nije da samo dovodi gostujuće predstave. To je zadaća ravnatelja društvenog doma. Zadaća ravnatelja kazališta je da producira vlastite predstave. Svi ravnatelji do sada bez iznimke su se ponašali kao ravnatelji nekog društvenog doma. Doveli bi pokoju predstavu, organizirali “autobuse kulture” u zagrebačka kazališta i uživali u debeloj hladovini sinekure ove ili one partije na gradskoj vlasti.
Distinkciju između kazališta i društvenog doma godinama je držao upravo fantastični Dramski studio. Šestan je napravio profesionalni ansambl i umjesto raznih uhljeba zaposlio glumce. I to kakve glumce…. Izvrsne, kreativne mlade ljude koji pršte od ideja i dao im slobodu stvaranja. Rezultati su nevjerojatni. Potpuna renesansa karlovačkog kazališta, predstave koje oduševljavaju publiku diljem svijeta, a siguran sam da bi ravnatelju u uredu uz zasluženu nagradu grada pristajala i uramljena slika ogromnog reda za ulaznice ispred blagajne Zorin doma, što ne pamte ni najstariji Karlovčani.
