Mnogo čemu ljudi nisu dorasli pa tako iz dana u dan pokazuju da nisu dorasli ni internetu. Zamišljeni veliki skup ljudskog znanja, neograničena mogućnost komunikacije i razmjene ideja, možda i očekivano pokopana je – ljudskim neznanjem.
I lako bi bilo svesti cijelu priču na one ne baš školovane, naivne i prostodušne, no internet i internetske gluposti vrlo upečatljivo djeluju i na one koji imaju ponešto mozga u glavi. Među histeričnim poklonicima najraširenije teorije, one o cjepivima koja uzrokuju autizam, naći će se čak i liječnika, a kamoli visokoobrazovanih osoba drugih struka. Odavno odbačena i potom stotinu puta drugim istraživanjima pobijena studija udara tamo gdje je čovjek najslabiji – na brigu za dijete i tako smo došli do situacije da se vraćaju odavno iskorijenjene bolesti, a ljudi umiru s dijagnozama s kakvima se nije umiralo od prije Drugog svjetskog rata.
Pokazao je internet svoju snagu i na još puno besmislenijim ili, da budemo otvoreni do kraja, imbecilnijim teorijama, kao što je ona o Zemlji ravnoj ploči, ili tajnim HAARP postrojenjima (jedno je, eto, i oko Tušilovića) kojima Amerikanci (ili već netko) upravljaju vremenom i izazivaju potrese, poplave, požare i svašta još, sve za vrijeme zaslužene pauze pilota aviona koji nas zaprašuju chemtrailsima od kojih je, to se bar zna, jedina zaštita folija na glavi, najbolje pokapana s malo octa.
Dogodi se, pak, ponekad, i da internetske zavjere krenu i u osobne sfere pa optuže nekog za ono čemu nije nimalo kriv. Tako je i s Momčilom Bajagićem – Bajagom, koji doduše jest pomalo kriv, ali samo za svoj naivni pacifistički hipi stav koji ga je doveo u vrijeme okupacije Hrvatske i u Knin. Legitimno je to mu zamjerati, jer bilo je puno srbijanskih izvođača koji su odbijali nastupe na okupiranim područjima Hrvatske i Bosne i Hercegovine, ali svatko tko je ikada čuo jednu Bajaginu pjesmu ili pročitao jedan njegov intervju, zna da iza toga nije stajala podrška velikosrpskoj agresiji već želja da zasvira gdje god ima onih koji žele čuti njega i njegove pjesme koje u pravilu govore samo o ljubavi.
Ni najpodrobnija pretraživanja neće pronaći niti jednu jedinu Bajaginu izjavu kojom bi se ogriješio o Hrvatsku ili Hrvate, podržao agresiju ili izrazio simpatije prema Miloševiću, Šešelju, Arkanu ili drugoj zločinačkoj bagri devedesetih, ali dovoljan je bio internet i tko zna kako i tko zna kad izmišljeni “meme” po kojem Bajaga navodno pjeva kako “kreće armija srpska” i sve će da nas smrska. I opet, kriv je Bajaga što je želio biti hipi pacifist i u najcrnjim vremenima pa je pjevao u Kninu, gdje su nastupili i izvjesni Minđušari s dotičnim hitom, bez njega u bilo kakvoj kombinaciji. I nije ovo tek sarkastično rečeno, jest bilo glupo naći se uopće u takvoj situaciji i očekivati da će usred Knina i usred fašističke paradržavice koncert proći bez tako nečeg.
Sve to nije, međutim, razlog za izmišljanje onog što se dogodilo nije, a još je manje razlog da se 2018. godine otkazuje koncert izvođaču koji je 2011. ne jednom već dva puta nastupio pred punom karlovačkom dvoranom čime su građani zapravo najjasnije poručili zamjeraju li nešto Bajagi. Prije prvog koncerta organiziran je i prosvjed što je također sasvim legitimno pravo svakoga, a odaziv je bio – desetak ljudi.
Sedam godina kasnije, ipak, organizatori onog nečeg na ŠRC Korana što se iz nepoznatog razloga naziva Dani piva, iako s pivom veze nema, kao ni s nekadašnjom karlovačkom manifestacijom, našli su za shodno mjeriti čije je mišljenje teže – nekoliko tisuća ljudi koji su već pohodili Bajagine koncerte ili nekolicine onih koji su tim odabirom nezadovoljni. I, dakako, nepogrešivo su odlučili pogrešno.
Pritom nije posve u redu ni povik na braniteljske udruge. Nastupali su u Karlovcu mnogi izvođači iz Srbije – Đorđe Balašević dva puta, Atheist Rap dva puta, S.A.R.S. dva ili tri puta, Rambo Amadeus, Električni orgazam čak na dan oslobođenja hrvatskih generala i nikada nije bilo nikakvih problema ni prosvjeda. Jasno je, dakle, da dio branitelja istinski vjeruje u internetski lažni viralni meme i da ima problem upravo s Bajagom, a ne s bilo kojim izvođačem iz Srbije. I u tom kontekstu ne valja biti uskogrudan i raditi ono što prigovaramo drugima te zamjerati onima koji su branili ovaj grad zbog iz njihovog kuta opravdanog ogorčenja što u Karlovac dolazi netko tko je pjevao o armiji srpskoj koja će da nas smrska.
Problem je, međutim, u tome što to Bajaga pjevao nije. I što bez obzira na mlitavost hrvatske vlasti na puno razina, da jest, ne bi odavno bio dobrodošao diljem Hrvatske, pa tako i u Karlovcu. Ponavljamo – dvaput.
Istina je da smo upali u čudna vremena i da se takozvana “regija” rapidno kreće unatrag, u susret devedesetima pa ako treba i četrdesetima, da pomahnitali četnik koji je na čelu susjedne zemlje i njegovi najbliži suradnici lupetaju toliko da je teško ostati ravnodušan, ali jedina pobjeda i bila bi ostati ravnodušan. Hrvatska je pobijedila u ratu, hrvatski generali oslobođeni su optužbi, ravnopravan smo član međunarodne zajednice i Europske unije i spuštanje na razinu današnje službene Srbije poraz je koji nanosimo sami sebi.
Umjesto toga, Karlovac se boji Bajage, splitski gradonačelnik ispričava se zbog koncerta Hladnog piva, a, što je, da ne bi bilo zabune, potpuno jednako, Thompson ne smije nastupiti u Puli.
Umjesto da dignute glave pokušamo stvoriti bolju zemlju za sve nas, mi se rado i voljno vraćamo u duboko blato i mulj u koje nas vuče – Vučić. U konstantnom strahu od nekakve Jugoslavije, dio hrvatskog društva nikako ne može ostaviti odavno preminulu Jugoslaviju da istrune. Pa umjesto da budemo Hrvatska, barem polumoderna država 21. stoljeća, koja gleda naprijed, poželimo i susjedima da krenu našim putem, mi nikako ne možemo prestati valjati se u blatu i jednakim glupostima odgovarati na svaku glupost koju (na)čujemo, baš kao, da se vratimo internetu, onaj meme o tipu kojeg prekrasna djevojka doziva u krevet, a on bjesomučno kucka po tastaturi i uzvraća “Ne mogu, netko je u krivu na internetu!”.
Rezultat je na kraju jasan. Umjesto da smo ostali čisti i (p)ostali veliki, opet smo jednako zamrljani blatom kao i druga strana i ništa ne vrijedi prebrojavanje imamo li koju fleku manje.
