Loncu poklopac: Sretan Dan grada, gradonačelniče

Kada Mandić, dakle, čestita karlovački rođendan građanima, kome se obraća? Obraća li se pripadnicima svoje povlaštene eskahadezeovske kaste ili pripadnicima nepovlaštenog sloja ili se možda obraća apstraktnom građanstvu? Je li Mandić svjestan da predvodi povlaštenu kastu, odnosno smatra li – po tom mafijaškom principu – da je to „prirodan poredak stvari“ i da je njihov moral neupitan, smatra li, shodno tome, da ne postoje povlaštene i nepovlaštene kaste, nego samo apstraktno građanstvo? Teško je ući u bilo čiju glavu i čitati misli, no analitički je teško ne zaključiti sljedeće – apstraktno građanstvo kojem gradonačelnik čestita rođendan grada u biti maskira ne-građanski poredak u Karlovcu. Jer, gradonačelnik dobro zna da ne bi bio gradonačelnik kada bi bilo drugačije, i ne samo to, ne bi možda bio niti vjeroučitelj u Karlovcu s punom satnicom da je stanje stvari onakvo kakvo predstavlja eskahadezeovska maska

Autor: Marin Bakić

Damir Mandić, foto: skrinšot), izvor: https://i.ytimg.com/vi/1r3zL9E7NZ0/maxresdefault.jpg

Kome čestitati rođendan Karlovca? Građanima? Građanstvu? Ili, možda, kastinstvu?

Damir Mandić, padobranac na dužnosti gradonačelnika Karlovca, će zasigurno čestitati rođendan grada građanima. No, u njegovom diskursu taj pojam zamagljuje stvarno stanje stvari, on je varljiv poput iluzija iluzionista. Upravo je rođendan Karlovca prilika da se iluzionistički predstavi grad kao dinamično građansko društvo. Tome pridonosi i sadržajan program za Dan grada, kada je koješta zgusnuto u tridesetak dana prije 13. srpnja. Karlovac tada trči u punom sprintu dok poput Ptice Trkačice ne shvati da je 14. srpnja prešao rub litice i da propada u ponor. Tada odjednom, do jesenskih povremenih događanja, koja su prije svega zasluga civilnog društva, kao i u ovo doba, sve zamre, osim kupališta. Karlovačke rijeke ljeti djeluju kao najbolja zaštita od društvene zamrlosti, a ni more nije daleko, pa čak i oni koji nemaju posao ili, kao u najvećoj tvornici rade za siću mogu se zaletjeti do Selca, Jadranova ili Crikvenice na jednodnevni kupanac. To je moguće čak i biciklom za one koji imaju kondicije.

Kome čestitati rođendan Karlovca? Gradonačelnik čestita građanima, što je teško ne shvatiti cinizmom. Drukčije bi se moglo shvatiti jedino ako bi on kao nositelj izvršne vlasti i predsjednik Gradskog odbora Hrvatske demokratske zajednice, odnosno ako bi čitava ta klika, poistovjetila sebe s građanstvom, odnosno u svojoj praksi ne bi pronalazila ništa sporno/neetično, ako bi – u pravom totalitarnom maniru – smatrala da ona jest grad, odnosno ako bi – u pravom mafijaškom maniru – njezin specifičan moral bio toliko samorazumljiv i ispravan da svako propitivanje toga biva proglašeno herezom, anarhizmom ili atakom na sustav vrijednosti. No, može biti da se radi o kombinaciji obje perspektive. Samo tako možemo shvatiti poistovjećivanje stranačkih/partikularnih s gradskim/nacionalnim/općim interesima, da oni koji rata nisu vidjeli, osim u masovnim medijima, danas drže ruku na srcu, hrvatuju ljubeći nacionalnu zastavu dok prosječan branitelj gaji normalan neerotski odnos prema takvoj simbolici i ne osjeća potrebu manifestirati domoljublje na takav vulgaran način, odnosno bizarne pojave poput one da osuđeni ratni zločinac biva glavnim pronositeljem Evanđelja, da se mafijaške bosove likvidira na izlasku iz crkve, da jedan galamdžija i incidentan tip u najboljem slučaju, a k tome još i osuđenik za gospodarski kriminal, predvodi molitvu u Međugorju i tako dalje i tako bliže.

Kada gradonačelnik, dakle, čestita karlovački rođendan građanima, kome se obraća? Obraća li se pripadnicima svoje povlaštene eskahadezeovske kaste ili pripadnicima nepovlaštenog sloja ili se možda obraća apstraktnom građanstvu? Je li gradonačelnik svjestan da predvodi povlaštenu kastu, odnosno smatra li – po tom mafijaškom principu koji normalizira/institucionalizira hipokriziju – da je to „prirodan poredak stvari“ i da je njihov moral neupitan, smatra li, shodno tome, da ne postoje povlaštene i nepovlaštene kaste, nego samo apstraktno građanstvo? Teško je ući u bilo čiju glavu i čitati misli, no analitički je teško ne zaključiti sljedeće – apstraktno građanstvo kojem gradonačelnik čestita rođendan grada u biti maskira ne-građanski poredak u Karlovcu. Jer, gradonačelnik dobro zna da ne bi bio gradonačelnik kada bi bilo drugačije, i ne samo to, ne bi možda bio niti vjeroučitelj u Karlovcu s punom satnicom da je stanje stvari onakvo kakvo predstavlja eskahadezeovska maska.

U biti radi se o sljedećem – povlaštena kasta – ona koja je posredstvom SKHDZ-a zauzela poslove u gradskom i županijskom sektoru – pritom mislimo na gradsku i županijsku upravu, gradske i županijske tvrtke i ustanove te privatne tvrtke i ostale subjekte koji su manje-više koruptivno (ne nužno u smislu kaznenog zakona, nego u širem značenju tog pojma) povezane s vladajućima ili s institucijama – i koja svoje pozicije održava pokornošću i/ili partijskim značajem – a čiji je glavni predstavnik gradonačelnik, čija se moć crpi iz statusa unutar partije kojom i dalje drma karlovački župan Damir Jelić, čelnik županijske organizacije SKHDZ-a i koji uživa potpuni autoritet vlasti u Karlovcu, s jedne strane je svjesna svojeg položaja, privilegiranosti, a s druge to smatra normalnim, ne vidi kako bi moglo drukčije, te utoliko ovaj kastinski sustav – naslijeđen od komunizma i prilagođen nacionalističkoj paradigmi – poistovjećuje s građanskim. Tako gradonačelnik, kada čestita rođendan Karlovca, čestita to paradoksalno, kontradiktorno, građanima u apstraktnom smislu potpuno zanemarujući da ne živimo građansko društvo. On, čija se kasta/vladajuća struktura bori konstantno protiv građanskih tendencija ravnopravnosti i građanskih sloboda na lokalnoj razini, koja zahtijeva i honorira pokornost, a kažnjava nepokornost i građansku neovisnost, čestitajući rođendan Karlovca u isto vrijeme s uvjerenjem poistovjećuje postojeće stanje s ostvarenjem građanskog društva, ali je i ciničan s obzirom da je svjestan protuslovlja u kojem se nalazi i da zna kome ili čemu treba biti zahvalan za svoj strelovit uspon od vjeroučitelja, preko gradskog vijećnika i ravnatelja Gimnazije Karlovac do predsjednika Gradskog vijeća i gradonačelnika te da je onemogućavanje slobodnog, spontanog i dinamičnog građanskog – političkog, kulturnog i ekonomskog – razvoja ključno za održavanje prisvojene moći koja se proteže od slizanih tajkuna, dužnosničkih i birokratskih pozicija, radnih mjesta do pozicija u nadzornim odborima i vijećima gradskih četvrti i mjesnih odbora gdje se dijele „pinkice“, to jest sinekure.

Pa ako gradonačelnik već na takav način čestita građanstvu rođendan grada, možda bi na tu čestitku trebalo uzvratiti. Oni koji nisu politični ili nisu politički opredijeljeni, oni koji nisu umreženi i koji su pasivizirani desetljećima političkog inženjeringa i prisila, oni koji su posao morali pronaći u Zagrebu ili izvan granica Hrvatske, stručni i nestručni koji su zakinuti na natječajima za popunjavanje radnih mjesta u gradskom i županijskom sustavu, oni koji rade u privatnom sektoru za crkavicu i mogu samo sanjati bogate božićnice i uskrsnice te drugi zakinuti mogli bi poslati čestitku gradonačelniku i njegovim drugovima/jatacima.

Tako možemo čestitati Dan grada pravom građanstvu, građanima koji uživaju kao pripadnici povlaštene kaste građanske slobode, jer je to u biti njihov praznik. Čestitke stoga, primjerice, Matiji Perkoviću, bacc. oec., direktoru gradske tvrtke Hrvatski radio Karlovac koji je završio prvostupanjski studij ekonomije u Travniku dok je radio svakodnevno na blagajni Inkasatora. Čestitke i glavnom uneredniku takozvanog Prvog karlovačkog i Karlovačkog tjednika (smećnika) Branku Obradoviću-Kini i Anamariji Radočaj, njegovoj zamjenici koja je došla na uredničku poziciju iz HDZ-a bez dana staža u novinarstvu. Čestitke, dakako, i gradskoj tvrtki Inkasator, udruženom klijentelističkom poduhvatu, na čelu s direktorom Nikolom Rogozom i glasnogovornicom Andrejom Barberić kao i svim vječitim direktorima i glasnogovornicima u karlovačkim i županijskim tvrtkama, mahom članovima SKHDZ-a, tipa Stjepan Turković, ravnatelj Županijske uprave za ceste, također bacc. oec, ali ne iz Travnika, nego Zaprešića i nizu, nizu drugih gospodi-drugova i gospođa-drugarica zaključno s gradonačelnikom Mandićem.

Gradonačelniče, sretan Vam rođendan Vašeg/vašeg Karlovca.

Rad Aktiviraj Karlovac portala financijski podupire Fond za pluralizam Agencije za elektroničke medije