Uz svu silu karlovačkih bendova od kojih su tek neki dostigli status demo benda ispod radara prolaze one-man projekti upornih entuzijasta koji rade u dosluhu s istomišljenicima iz drugih krajeva svijeta. Jedan od njih je karlovački autor koji se krije iza umjetničkog imena Laethyan i na novom materijalu projekta Ashen Chalice isporučuje novu dozu hipsterskog black metala. Nije čudo da u širokom podzemlju suvremene glazbe dobra djeca iz susjedstva na svojim računalima stvaraju svojevrsnu posvetu skandinavskim bendovima s kraja 1980-ih. Produkcija je namjerno primitivna, s tup-tupa ritmovima, visoko naštimanim gitarama i reverbiranim vokalima. Materijali se distribuiraju preko bandcampa i često na glazbenim kasetama koje u podzemlju rock ‘n’ rolla doživljavaju uskrsnuće.
I tako umjesto praćenja nezanimljivih utakmica na nogometnom prvenstvu, preslušavanja remekdjela Brucea Springsteena „Born to Run“ ili mračnih Neurosis s „Eye of Every Storm“ vikend završava recenzirajući prvi LP benda/projekta Ashen Chalice – kroz život s razbijenim očima izbačenog na Bandcampu sredinom lipnja. O albumu smo uz recenziranje stigli i kratko pročavrljali s autorom.
Novi LP otvara „Fragment I“ zvonjavom u katedrali ili nekom mračnom hramu. Nakon dvominutne tjeskobe kreće „Odron svjetla“ sa svojim gotovo devetominutnim baražom. Uvodni rifovi su zaogrnuti u reverbirano kriptik mastilo. Nakon uvodnog mraka izranja arlaukajući vještac praćen monotonim ritmom i visoko produciranom gitarom. Quorthon sa svojim Bathory i nešto kasnije Fenriz i kolege mu iz Darkthronea nisu razmišljali da će njihovo svjesno kontriranje srednjoj struji kroz namjerno downgradea produkciju tridesetak godina kasnije (p)ostati omiljeno u dubokom kužerskom podzemlju. Uz navedene prvake skandinavskog bleka u Odronu se naslućuje i utjecaj najvećih zvijezda današnjeg, Wolves in the Throne Room. Ovo se osobito ističe u zvuku činela i atmosferi koja se stvara oko sredine stvari. „Cascadia“ se još više ističe pred sam kraj, nakon čega se stišava u sedmoj minuti. Nedostaje samo zvuk kiše i slapova vrletnih gorja.
- Dosta dobro, super mi je kako ste uhvatili ove influence Wolves in The Throne Rooma, Cascadia dominira jako svim izdanjima koja sam izbacio – kaže Laethyan.
„Fragment II“ je samo trominutni tonski UFO break u deset i pol minutnu epopeju „Ti koja stojiš ispred vrata kaosa i trgaš mi dušu (DCCLXII)“. Mračnjak dominira progovarajući s poganske stijene u podzemnoj dvorani. Repetitivni ritam i ponavljajući rif se zaustavlja pri trećini stvari zamijenjen industrijskom bukom kao uvodom u novi dio koji traje i traje do navijačkog završetka. „Fragment III“ je još duži od prethodna dva.
„Kroz život s razbijenim očima“ je trinaestominutni ambijental iz koje kreće lokomotivsko mid-tempo petardiranje s monotonim vokalima. „Blatne duše postojim“ dalje iziskuje strpljenje jer uvod traje pet minuta, sve dok ne krene melankolični rif koji zvuči kao da ste već negdje čuli. Stvar je dobro odabrana prema zatvaranju albuma, jer pedeset minuta je puno kad se govori o ovakvom zvuku. „Fragment IV“ zatvara album distorziranim sintetičkim zvonom
Uz već spomenute Bathory, u zvuku se na cijelom albumu osjećaju različiti utjecaji, pa čak i rani Burzum s Filosofem faze.
- Ma od svuda vučem utjecaje, najviše te američke škole, ali stvarno od svuda. Neki riffovi nisu ni inspirirani blekerijom, nego post rockom i tako nekom totalno drugačijom glazbom kaže Laethyan.
Zanimljivo je kako se umjetnici koji samostalno rade glazbu predstavljaju. Može li se ovaj materijal izvesti na pozornici?
- Može. Mislim, ako ću i raditi live, trebam ekipu kojima bi se to dalo. Pričao sam s voditeljem etikete The Throat koja mi izdaje kasete da bismo, ako dođem u Nizozemsku, napravili live. Za sad ovo držim samo kao solo projekt, dok za novi bend Phezulu radimo pjesme i pripremamo se za nastup. Radi se o novom bendu / projektu koji svira prljavi black punk. Za sad smo napravili pet pjesama koje smo također već snimili i izdali na kaseti. Uz mene tu je dio ekipe iz Left to Starve – dodaje Laethyan.
Ashen Chalice sigurno nećete slušati na momačkoj zabavi niti u diskoklubu s lokalnim jaranima, ali vrijedi provjeriti kako zvuči kao soundtrack noćne vožnje autoputom. Magla je poželjna.
Album se može downloadati a da lokalni muzičar ne snima “za badava” – donirajte koji dolar preko Paypala.
