Nekome kome je stalo do političkog i društvenog razvoja najlogičnije je nakon tribine održane u ponedjeljak u Gradskoj knjižnici „Ivan Goran Kovačić“ u organizaciji Nezavisne liste „Za radnički Karlovac“ na temu stanja političke opozicije u Karlovcu otići iz Ilirske dvorane, koja je bila gotovo prazna, do šanka i drhtavom rukom popiti dvije ljute. Ipak, najbolje je operirati se od beznađa karlovačke političke i ine stvarnosti pa nakon takvog jednog događaja sjesti s kolegom i dogovarati – kao da se ništa nije dogodilo – nove planinarske avanture. Kada bismo se sekirali takvim stvarima, više bismo vremena proveli ispod šanka, nego bilo gdje drugdje. Ipak, komentar rečenog neće biti izlišan…
Žarko Latković, predvodnik Građanske inicijative „Probudi Karlovac“ poziva ostale opozicijske stranke na zajedništvo, a prvi test im je, veli, na mjesnim izborima sljedeće godine, unatoč tome što je nedavno istupio iz Socijaldemokratske partije Hrvatske u kojoj je bio čak i predsjednik Gradske organizacije. Ako mu je toliko do zajedništva karlovačke opozicije, zašto se ne vrati u SDP? Ujedno, who gives a fuck for mjesne izbore? Izlaznost na tim izborima je mizerna jer ionako mjesna samouprava služi manje-više samo zato da Hrvatska demokratska zajednica iliti SKHDZ raspodjeli i na toj razini neke uloge i sinekure. Da je političke mudrosti, Latković bi bio provokativniji i zagovarao ukidanje vijeća mjesnih odbora i gradskih četvrti – to je po gradskom statutu moguće.
Dario Janković, sadašnji šef karlovačkog SDP-a, nedavno raspuštenog, još nedavnije sastavljenog, dva puta neuspješni kandidat za gradonačelnika Karlovca, veli da nakon 18 godina u politici i dalje ne zna kako pristupiti građanima. Logika da više treba raditi u gradu nego u mjesnim odborima mu je dobra jer bi uistinu trebalo motivirati gradsko stanovništvo da izađe na izbore, ako se želi uspjeti na izborima, no kako će ih motivirati hiperpasivna stranka koja u godini dana nije našla za shodno da održi tiskovnu konferenciju ili izda priopćenje na neku od karlovačkih tema? Dapače, za izglasavanja proračuna je troje vijećnika SDP-a – na taj broj vijećnika su spali – bilo suzdržano. Kako se onda grad loše vodi? Pa, ako pitate Jankovića, ne vodi se loše, eto, parkovi su uredni, kako je kazao novinaru Milošu Milovanoviću u Karlovačkom tjedniku. Baš je i zanimljivo što je dao intervju tom pamfletu SKHDZ-a bez da je jednom riječju spomenuo gušenje javnosti i medijskih sloboda, problem Hrvatskog radio Karlovca kao tvrtke. Bolje bi bilo zasigurno da je iz principijelnih razloga odbio intervju Karlovačkom smećniku. Ovako je dao prigodu Matiji Perkoviću, bacc. oec., besprizornom direktoru Hrvatskog radio Karlovca, koji je također prisustvovao tribini, da maše tom duplericom kao dokazom da opozicija ima svoje mjesto na stranicama gradskog smećnika. Ujedno je to dokaz da se vlast ne boji opozicije kad im omogućava prostor u medijima. Zanimljivo je da taj intervju nije radio glavni unerednik Branko Obradović-Kina. Vjerojatno u Karlovačkom smećniku vuku šibice tko će morati raditi članak ili intervju s nekim oporbenim političarom. Vlastodršci, dakako, računaju na kinesku masažu – na to su navikli.
Nezavisna lista „Za radnički Karlovac“, odnosno trockist Dimitrije Birač kao njezin predvodnik još nude najkonkretnija rješenja, zalažući se, primjerice, za besplatne smještaje u vrtićima i besplatne školske obroke, pa i zahtijevajući da Grad Karlovac zagovara od ulagača poštivanje nekih radničkih prava. Na stranu što to nije u izravnoj nadležnosti lokalne samouprave i što ona na taj način preuzima – riskirajući gubitak ulaganja – ulogu sindikata, Biraču se ne može osporiti da je unio svježinu unazad godinu dana u ustajali močvarni javni prostor, barem ono što je od njega ostalo u Karlovcu, te da fokus stavlja na važna socijalna pitanja. Međutim, nikada kao otvoreni komunist/socijalist/štogod neće ostvariti nikakav politički uspjeh u Karlovcu – bilo bi nam drago da nas događaji opovrgnu – a – da se ne lažemo – niti njegovo ime i prezime nije „marketinški“ pogodno. To nitko neće reći javno, ali će teško hrvatska ruka zaokružiti broj ispred Dimitrijevog imena na glasačkom listiću.
Konkretne mjere predlaže i nezavisni liberalno/tehnomenadžerski orijentirani Davor Petračić, privatni poduzetnik, koji tvrdi da od političkog angažmana trpi samo štetu jer „s HDZ-om povezane tvrtke ne žele raditi sa mnom“. „Na sljedećim izborima se moraju natjecati tri kandidata za gradonačelnika jer to omogućava drugi krug. Da sam pobijedio prošle godine, prije nego što se promijenio zakon koji to uređuje, HDZ bi me srušio na prvom izglasavanju proračuna“, poručio je Petračić na tom skupu kojeg je moderirao politički veteran besprijekornog diarejskog retoričkog umijeća Nikola Vuljanić. Možda se tu krije objašnjenje Petračićevog bacanja koplja u trnje u drugom krugu izbora za gradonačelnika prošle godine kada nije imao baš nikakvu kampanju, a navodno je imao i šefa kampanje. Petračićeva odgovornost za izbor padobranca Damira Mandića za gradonačelnika je toliko velika da bi Davor, unatoč nedvojbenim ljudskim kvalitetama, trebao razmisliti da se povuče iz politike iz etičkih razloga i posveti u potpunosti privatnom biznisu s obzirom da je propustio jedinstvenu priliku da ukloni SKHDZ s izvršne vlasti – što sada opet proklamira kao svoj cilj, dapače imperativ – a sljedeća prilika se, sudeći po onome što je predstavljeno na tribini ovoga tjedna, neće više jako dugo pojaviti. Mandić je imao tek 1.200 glasova više od Petračića lišenog izborne promidžbe. Za sadašnjeg gradonačelnika, odabranog po milosti Damira Jelića, tadašnjeg čelnika Karlovca, a današnjeg župana Karlovačke županije, za tu funkciju, nisu glasali niti mnogi partijci. Upravo nadnaravno zvuči da Petračić sad opet promišlja kako izboriti drugi krug za tri godine.
Najgore je ipak što svi oporbenjaci očekuju od Živog zida suradnju, čak zamjeraju toj stranci što nije podržala Petračića kao nezavisnog kandidata na prošlogodišnjim izborima, a Živi zid je destruktivna politička opcija bez ikakvog atributa koji bi ju činilo poželjnim političkim partnerom. Time karlovačka oporba pokazuje da nije svjesna stvarnosti ili da je spremna na očajničke saveze kako bi ostvarila bilo kakav uspjeh.
S obzirom da je karlovačka javnost uspješno umrtvljena, kao i politički život u Karlovcu, te da se, kao u istinskim jednopartijskim sustavima prava politika zbiva unutar vladajuće stranke, najbolje bi možda bilo da se karlovački opozicionari kolektivno učlane u SKHDZ i tako podrivaju sistem iznutra, kak’ bi se reklo, da s liliputanske strategije prijeđu na strategiju nametnika u organizmu koji polako taj organizam izjeda. To se čini mnogo realnijom strategijom od bilo čega što su gospoda iz opozicije mislila, zamislila i promislila u ponedjeljak.
