Zašto smo neuspješan grad? Zato jer si to dozvoljavamo. A zašto si dozvoljavamo biti neuspješni? Jer smo ovisni i jer se bojimo. O kome smo to ovisni i čega se bojimo? Ovisni smo o politici jer o više od 50 posto radnih mjesta u Karlovcu odlučuje politika, a bojimo se da nam sin, otac, brat ili žena izgube šansu dobivanja sigurnog radnog mjesta u gradskoj ili državnoj upravi, odnosno, da ti isti, ako su već zaposleni u tom političkom aparatu, ne izgube komotno radno mjesto.
Tko je kriv za takvo stanje? Politika. Zašto ona? Zato jer oni koji dođu na vlast, dobiju u ruke najveći ucjenjivački alat koji intenzivno koriste, a koji utječe na običnog čovjeka na način da ga čini pokornim kada mu o nečijoj odluci ovisi tako velika stvar kao što je egzistencija. Okej, ali zar i pored toga ne možemo ipak biti uspješni? Ne možemo, jer čelnici Grada nisu dorasli poslu vođenja uspješne zajednice. Kako nisu dorasli kada su legalno izabrani na izborima, a znamo da je demokracija najbolji i najefikasniji filter za odabir najboljih? Demokracija traje jedan dan svake četiri godine i to na dan izbora, a odmah sljedeći dan ti isti koji su osvojili vlast teže ukidanju demokracije i uvođenju apsolutne vladavine tako da zbog toga u našem Gradskom Vijeću ne postoji pojam „vijećanje“ odnosno argumentirano raspravljanje o pojedinim odlukama, kamoli poboljšavanja tih odluka temeljem snage argumenata. Oni koji su izabrani rezultat su negativnog filtera i nisu nikada otvorili niti jedno radno mjesto, nisu stvorili svojim radom nikakvu dodatnu vrijednost, a sada, što je iluzorno, od tih istih očekujemo da otvaraju produktivna i visokoprofitabilna radna mjesta te stvaraju uvijete za razvoj gospodarstva.
Ipak smo perspektivan grad? Jesmo po položaju, klimi i prirodnim resursima, a to ne znamo iskoristiti. Zašto? Zbog nesposobne politike koja je u najnovije vrijeme iz nedostataka pravih argumenata i rješenja uvela vrlo česti pojam „privremena rješenja“ i „struka će odlučiti“, a znamo da su nam i životi privremeni dok struka uvijek ima različita rješenja.
Jedino što nam nedostaje je hrabar gradonačelnik sa vizijom koji želi čuti i uvažava drugo mišljenje, ne oslanja se na jedno, koji donosi brze odluke, trajna i korisna rješenja, strateške i racionalne odluke koje nisu iz povijesnih, čak niti sadašnjih, nego iz budućih vremena.
